Srđan Vujmilović: „Bitno je svijetu pokazati ono što ti vidiš”

Fotografija je tehnika digitalnog ili hemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada. Riječ dolazi od grčkog φως phos (“svjetlo”), te γραφις graphis (“crtanje”) ili γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike “crtanje pomoću svjetla”. Riječ svjetlopis se ponekad koristi kao domaća riječ za fotografiju…

Ne, ne, idemo drugačije!

Svakim blicom aparata postajemo dio okoline, a ono što radimo najbolji je odraz nas samih.  Jedan od primjera je i Srđan Vujmilović, fotograf i student informatike iz Aleksandrovca, opština Laktaši. Srđan je odnedavno postao i svjetski putnik fotografirajući najljepše od onoga što nam priroda daje.

Fotografija je momenat

Klasično pitanje „Od kud fotografija?“ možda je malo i dosadnjikavo, ali priča treba teći od svoga početka.

„Ne znam od kud bih krenuo, ne znam kako bih se izrazio. Momenat jednostavno dođe“, odgovara Srđan, koji ni danas ne može objasniti odakle njegova ljubav prema fotografiji vuče korijene. Ljubav prema prirodi je mjesto na kojem se uvijek može opustiti. To je jednostavno njegov odmor za dušu.

“Sa 16 ili 17 godina sam dobio bolji mobitel sa kamerom,  i od tada sam počeo fotkati žabe. Malo smiješna situacija, ali nakon nekog vremena počeo sam fotkati prirodu. Jednostavno mislim da je želja uvijek bila tu.“

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Novi aparat je dobio prije 4 godine. Za sebe je fotografirao prirodu, ali kako bi nabavio bolju i potpuniju opremu, uskočio je u komercijalu. Neko vrijeme bavio se samo time. U međuvremenu se bavio i grafičkim dizajnom, kinematografijom i izradom videa. „Pokušavam da se na što više mjesta proširim, da što više stvari radim, jer sve ide jedno s drugim. Bitno je znati više stvari da bi se napredovalo.“

Ubrzo se vratio prvim „blicevima“, pa se u potpunosti posvetio fotografiranju prirode. Ipak, povremeno je odstupao, pa je fotkao portrete i arhitekturu. Želio je biti raznolik u svojoj potrebi za dobrom fotografijom.

Sam svoj majstor

Da li si negdje učio šta je fotografija, kako joj pristupiti i  kako se izvojiti iz mase? “Sve sam, od početka.“

Mislio je da će imati pomoć sa strane, ali se ubrzo razbudio i shvatio da je možda ipak bolje biti sam svoj majstor. Kasnije se ispostavilo da je tako najisplativije. “Želio sam biti drugačiji. Nakon godinu dana, prestao sam pratiti druge radove i poraditi na svom stilu. Gledajući tuđi rad, nekako sebe gledaš iz drugačije perspektive.“

Želio je da njegov pogled na svijet bude jedinstven kroz sopstveni objektiv. Četiri godine se bavi fotografijom, a zadnje dvije godine izgrađuje prepoznatljiv stil.

“Najvažije je skoncetrisati se na sebe, gledati sebe i više raditi.  Na taj način tražim svoje greške, a ne tuđe. Bitno je steći rutinu i svoj put, pa je lako kasnije gledati druge šta rade i kako. Gledajući druge, zaboraviš na sebe, ono što ti jesi.” Od tada, Srđan sve svoje ideje zapisuje, a potom fotka.

“Ma kakvo oko sokolovo”

“Svako vidi umjetnost na drugačiji način“, kaže naš sagovornik. Budući da se koriste različiti softverski programi za foto obradu, fotografija postaje više od onoga što ste vidjeli. Oživljavate je bojama, pojačavate njenu ljepotu.

„Ja se bavim realističnijom fotografijom, i radim obradu boja. To je lični potpis svakog fotografa.“

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Da bi se napredovalo u poslu važna je dobra oprema. “Daleko od toga da tu ima i momenata, hvatanja istog, umjetničkog oka kako znaju ljudi reći, ali prevashodno oprema koja pomaže da fotografija bude kvalitetna kako bi se na njoj moglo raditi”, objašnjava Srđan.

“Ima situacija kada nije potreban dobar aparat. Fotkao sam žabe, jer su mi bile zabavne. Vremenom, objektiv je promijenio moju svijest posmatranja svijeta“, prisjeća se Srđan, sada već afirmisani fotograf čije su fotografije zapale za oko National Geographycu i Discoveryu.

Munje stigle do Discovery Channel-a

Slučajnost, sreća i vjerovatno njena vrijednost, katapultirale su Srđanovu fotografiju na Discoveryjevu platformu. Čini se da je moralo zagrmjeti, jer su  brojne fotografije prirode i portreta našle svoj put i u časopisima „Practical Photography“ i „Masterclass Magazines“.

“Nekome je fotografija zapala za oko, dopala se i eto, objavljena je”, skromno priča Srđan, ali svakako smatra da je to jedan važan korak, pogotovo što je u mnoštvu fotografija upravo njegova izabrana.

Fotka objavljena na Discovery-u

“Reakcije na fotku s munjama su fantastične, ona mi je bila propusnica preko granica svega i svačega. Sad je došlo do toga da ljudi baš prate moj rad i podržavaju ga.“

„Bitno je svijetu pokazati ono što ti vidiš”

“Ne smatram se profesionalnim fotografom. Godine iskustva su važne, jer kad čujete da se neko sa trideset godina rada i aparata u ruci ne naziva profesionalcem, zašto bih ja sa svoje četiri godine. Ne gledam sebe na taj način, bitno je da svaka fotografija odražava mene“, objašnjava Srđan, ali i posebno naglašava da još uvijek ne zna sve trikove, dani su pred njim, i učit će.

Bitno je pokazati svijetu ono što ti vidiš, jer ništa nije onako kako se čini. Optička varka je svuda oko nas, pa i fotografisanje prostora u kojem se nalaziš. On je totalno drugačiji kroz objektiv. Daje mu punoću, prostranost.“

Kada je bio na Bledskom jezeru, slika o tom mjestu se promijenila. Zamišljao je malu crkvicu na jezercetu, okruženu šumom. Međutim, dočekao ga je jedan mali grad koji ga je svojom živahnošću očarao.

“Uopšte ne liči Bledu koji sam vidio na fotografiji. Bit fotografije jeste da probudi želju da odeš na to mjesto i posjetiš ga.”

U korak s planovima

Tijekom razgovora stigli smo i do onog o proteklim i budućim projektima. Na trenutak smo se zaustavili na priči o fotografijama Banja Luke, koje je radio pretprošle godine. To je bio samostalni projekat koji je trajao oko godinu dana. Iste fotografije je upotrijebio za izložbu “Čarobna Banjaluka”. U Gradišci, u Foto kafeu traje izložba sa manjim formatima fotografija. Prostor kafića tematski je opremljen, pa je to i jedan drugačiji način prikaza fotografija.

Adversarial

Trenutno u planu ima jedan veliki projekat o kojem, za sada, ne bi govorio dok ne sazna više detalja.

„Veliki projekti su najbolji za mene, rade se duži vremenski period, što iziskuje koncentraciju, rad i trud.“

“U septembru sam u Grčkoj, a u februaru na Tajlandu. Iduća godina rezervisana je za Australiju, tako da sam u korak s planovima”, s osmijehom priča Srđan. Za kraj razgovora pomenuo je osvojeno prvo mjestu na Rovinj photodays-u, u pejzažnoj kategoriji. Od 7800 radova, njegov je izabran za najbolji.

I tako dolazimo do konkluzije i završnih riječi našim Karikama. „Svaki dan novi je trenutak za osvojiti svijet.“ Srđan svoj osvaja kroz objektiv fotoaparata. Njemu ne treba oko sokolovo, kad ima moć zaustaviti vrijeme s kojim ide ruku pod ruku.


 Sve fotografije preuzete sa srdjanvujmilovic.com

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
sanja.stevanovic

sanja.stevanovic

1990. bila je godina moga dolaska. Od tada pa do danas, ne znam koliko se promijenilo. Možda malo ljudi, okolina i energija. Znam, nije se promijenila moja ljubav prema pisanju, crtanju i filozofiji. Prijatelji me znaju kao umjetnicu, kritičarku, a manje kao profesoricu filozofije :). Ja predlažem da me sami upoznate! Pisana riječ budi mnoge osjećaje!

Comments are closed here.