Iskustva studenata koji borave ili su boravili u studentskim domovima su različita. Neki smatraju da je život u domu isplativ, da dom pruža kvalitetnu hranu i različite društvene mogućnosti. Drugi imaju određene zamjerke, kao što su pogoršanje kvaliteta i količine hrane, te povećanje cijene kirije. Iskustva zavise od različitih faktora, kao što je lokacija doma, paviljon ili čak generacijska razlika. Odluku o smještaju treba donijeti uvažavajući individualne potrebe i preferencije.
Piše: Sarah Bešlija
Jedna od glavnih studentskih briga je smještaj. Stavovi i mišljenja o smještaju su podijeljeni – neki vole svoj mir i praktikuju život u stanovima i kućama, dok drugi, kako zbog finansijske ili druge situacije, pristaju na život u domu. Svaki smještaj, bez obzira na visinu kirije, ima svoje benefite i mane, što je slučaj i s domom. U razgovoru sa tri studentice koje žive u Studentskom domu „Nedžarići“ i Studentskom naselju „Bjelave“ saznali smo kako je živjeti u studentskim domovima.
Da se dom finansijski više isplati od rentanja stanova i kuća poznata je činjenica, ali postavlja se pitanje šta studenti dobiju od te cifre za koju plaćaju dom? Amina Čehić, koja je studentica druge godine, a iskusila je stanovanje i u domu i u stanu, kaže kako do sada nije nikada imala negativno iskustvo s domom i kako se nikada do sada nije našla u nezgodnoj situaciji ni s osobljem, ni sa stanarima. Navodi kako dom igra znatno pozitivniju ulogu za džepove studenata i njihovih roditelja ili staratelja. Život u stanu iziskuje dodatne troškove, a to je plaćanje režija i kupovina hrane.
„Veoma je kratak period mog boravka u domu. Pošto sam jednu godinu živjela kao podstanar, a drugu u domu, smatram da nije bila prevelika razlika u plaćanju u odnosu na prošlu godinu. Trenutno plaćam dom 250 KM, te mislim da je to povoljna cijena, a imaju veće usluge i igraju veću ulogu kod studenta, tako da svi većinom biramo dom kao bolju opciju. Kada živiš kod privatnika samo režije izađu 100 do 200 KM, a da ne govorim o kiriji. Jedna od pozitivnih stvari je što imaju poprilično dobru i ukusnu hranu koju ne moramo mi spremati. Za dom bih na skali od 1 do 10 dala pozitivnu 8“, navela je Amina.
Džejna Živojević, koja je stanar studentskog doma na Bjelavama, navodi kako ima relativno pozitivna iskustva što se tiče smještaja u ovom domu i kako solidno živi. Iako je na početku imala predrasude po pitanju hrane, kazala je da je hrana jedna od stvari koje joj se sviđaju u domu, te da što se toga tiče ne bi ništa mijenjala. Dom pruža priliku za nova poznanstva i druženja, međutim, zamjerke i nezadovoljstva uvijek postoje.
„Jedina ‘negativna’ stvar koju sam ja primijetila je što se u mom paviljonu djevojke međusobno ne podnose. Jednom prilikom su neke djevojke u sobi galamile i neko im je došao skrenuti pažnju, te je došlo do svađe. Također bih izdvojila i higijenu u WC-u; to mi je malo zasmetalo jer je u dosta navrata bio prljav, a i drugi su to primijetili. Neke cure u domu su čak okačile papir kako bi zamolile druge djevojke i higijeničarke da budu malo urednije i da čiste za sobom. Ali, generalno, ja sam zadovoljna, s tim da plaćam 150 KM“, podijelila je s nama Džejna.
Nažalost, ne dijele svi isto mišljenje po pitanju doma. Amina Ajdinović, koja je već petu godinu u domu, kaže da se dosta stvari promijenilo u odnosu na to kada je ona tek došla. Navela je kako su tada brucoše stavljali u lošije paviljone, te da su ih tako „čeličili“, obzirom da su u tom paviljonu na svakom spratu imali po jedan toalet koji su morali dijeliti s ostalima.
„Kada sam bila prva godina, mi smo morali sami da si obezbijedimo internet u smislu da ga kupimo; tada je on bio nekih 18 KM, pa smo se nas par iz dvije do tri sobe dogovorile da zajedno uzmemo internet i da se prikačimo na njega, tako da je svaku pojedinačno internet izašao otprilike po 2 KM. U tom periodu je također počela rekonstrukcija stolarije na četvrtom paviljonu“, započinje Amina Ajdinović te ističe kako je tada hrana bila dosta bolja i izbor kvalitetniji.
„Tada smo išli u dom zbog hrane jer nismo morali da kuhamo i zamaramo se oko toga. Na mojoj prvoj godini hrana je bila stvarno odlična, nikad bolja nije bila, za razliku od sada. U menzi se sada faktički ne može ni sendvič više podići, dok se tada mogla podići i pizza, i pita, i sendvič. Kada govorimo o bifeu, za njega smo dobijali po 15 bonova, s tim da smo tada mogli uzeti i kafu i sok iz frižidera ili sladoled, sve nam je bilo uračunato u te bonove, dok sada ne možeš. Sada taj sok iz frižidera moraš posebno platiti.“
Rastom cijena porasla je i cijena doma. Porasla je za 30 KM, a do poboljšanja kvaliteta usluga nije došlo, tvrdi Amina. Navodi i da večere nisu tako bogate jer studenti razgrabe hranu u prvih pola sata.
Iskustva studenata koji borave ili su boravili u studentskim domovima su različita. Neki smatraju da je život u domu isplativ, da dom pruža kvalitetnu hranu i različite društvene mogućnosti. Drugi imaju određene zamjerke, kao što su pogoršanje kvaliteta i količine hrane, te povećanje cijene kirije. Iskustva zavise od različitih faktora, poput lokacije doma, paviljona ili čak generacijske razlike. Odluku o smještaju treba donijeti uvažavajući individualne potrebe i preferencije.
