Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska

Ime i prezime?

Moje ime je Ana Šego.

Ana Šego, privatni arhiv

Gdje živiš?

Živim u Bijakovićima. Prelijepo mjesto na samo pola sata udaljenosti od Mostara, kojim zapravo i uspijem pobjeći od mostarske gužve.

Zanimanje?

Prvostupnica sam prava. Trenutno sam studentica na master studiju prava Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, stoga priželjkujem i magistrirati kroz mjesece pred nama.

Koliko godina imaš?

Imam 23 godine.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

S obzirom na to da je slobodno vrijeme ono koje preostane nakon što ispunimo sve obveze, isto nastojim ispuniti što kvalitetnijim sadržajem kako bih bila na dostatnoj energetskoj razini za sve one obveze koje raspored bilo dana ili tjedna donosi pred mene. Nekad je, moram priznati, riječ o dinamičnijim aktivnostima, a nekada dobro dođe i onih par sati pasivnosti gdje vam je dovoljna šalica kave i ulomak dobre knjige da se vratite na tvorničke postavke. Naravno, izbor ovisi o preferencijama svakoga od nas. No, ipak, bez obzira na odabir, najvažnije mi je i svima bi nam trebalo biti da se uvijek pobrinemo da si osiguramo dovoljno slobodnoga vremena koje će u nama stvoriti osjećaj ispunjenja i zadovoljstva kako bismo mogli svježi krenuti u nove obveze. Obično, ako je riječ o vikendu, a i k tome me posluži lijepo vrijeme u kakvom imamo privilegiju uživati posljednjih dana, slobodno vrijeme izdvojim za duge šetnje u dobrom društvu. Još kada imate psa, to je, vjerujte mi, uistinu jedan od najboljih načina za podizanje energije i raspoloženja. Dok u onim danima kada je raspored uistinu gust i trebam kratak predah, vjerujem svima nama, kava s prijateljima bude zlata vrijedna.

Predsjednica si Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru. Šta za tebe predstavlja ta funkcija i koje su to glavne aktivnosti na kojima radite?

Studentski zbor vam je poput epicentra ideja, težnji, planova, volje za promjenama i zajedničkim napredovanjem. Kada se takvo što uzme u obzir, s činjenicom da isti predstavlja dom studentima s ukupno 11 ustrojbenih jedinica koliko objedinjuje Studentski zbor Sveučilišta, možete samo naslutiti o kakvom se potresu bogatstva šarolikosti ideja i brojnosti ciljeva radi. Nedavno me se posebno dojmio jedan komentar mojega sugovornika gdje je Studentski zbor predstavio poput košnice. Poput mjesta odakle kreće izvor informacija, mjesta gdje nastojimo kreirati ciljeve koji će rađati plodom, ne samo tijekom ove godine i ovim generacijama, već i svima onima koji će tek doći, budućim generacijama. Te da je to mjesto gdje se studenti i studentice poput pčela mogu uvijek vratiti i tražiti informacije. I, uz takav komentar, uz cjelokupno promišljanje brojnosti studenta i studentica, uistinu ovakva funkcija prije svega predstavlja izuzetnu čast. Međutim, i  odgovornosti jer ipak vi stojite ispred svih studenata i studentica i tijelo ste kroz koje se čuje njihov glas. Što se pak tiče aktivnosti na kojima radimo, one su usmjerene dodatnom pojačavanju obrazovanja i osposobljavanju studenata. Kao jedna od mojih omiljenih, a s obzirom na to da smo i u vremenu priprema, jesu tečajevi za maturante i studente. Istima nastojimo, potpuno besplatno, maturantima i maturanticama olakšati one, nama studentima, dobro znane pripreme za upisne rokove, a studentima i studenticama različitom ponudom tečajeva omogućiti da se okušaju u nečem novom i istraže svoje mogućnosti ovisno o vlastitim preferencijama. Naravno, tu je i niz drugih aktivnosti, bilo kulturnoga ili sportskog karaktera, tako da svatko može pronaći nešto za sebe što mu odgovara.

Ana Šego, privatni arhiv

Kolika je važnost neformalnog obrazovanja?

Formalno obrazovanje je definitivno ono koje vam daje temelj. Međutim, da biste tom temelju dali mogućnost rasta u prekrasno stablo koje će rađati plodovima, neformalno obrazovanje igra iznimno važnu ulogu. Spoj je teorijski naučenoga do praktično primjenjivog. S obzirom na njegovu raznovrsnost, uvijek je i prilika da se unatoč odabiru vašeg životnog zanimanja okušate i u nečem potpuno različitom i novom što pak daje mogućnost novim horizontima i mogućnostima. Danas, kada živimo u jednom dosta brzom svijetu i jednim dosta brzim načinom života, neformalno obrazovanje je postalo neizostavan dio ne samo onog formalnog obrazovanja već i razdoblja nakon njegova okončanja. Stvarnost oko nas besprekidno nas izaziva na unapređivanje, usavršavanje. Stavlja pred nas nova pitanja na koje tek treba iznaći odgovor. Zapravo, svijet od nas stalno traži prilagodbu i širenje znanja, nadogradnju onoga s čim već raspolažemo. Vjerujem da se iz svega rečenog važnost neformalnog obrazovanja sama objašnjava. Slikovito, riječ je o puzzli kojom završavate prikaz ispred sebe, nemate li istu nikada ju nećete ni dovršiti. A kada dovršite jednu, na redu je slaganje iduće koja će tek zahtijevati nove prilagodbe i nova naučavanja. I u tome je srž i važnost neformalnog obrazovanja.

Kako komentiraš položaj mladih u Bosni i Hercegovini?

Svaka zemlja nosi se sa svojim prednostima i problemima na način koji bi trebao biti najprikladniji za stvaranje boljeg i naprednijeg okružja za vlastito stanovništvo. Mladi su jedna od skupina koja traži posebnu pozornost i dodatne prilike za uzimanje. Bosna i Hercegovina kao zemlja na putu svojega razvoja još uvijek traži prigodne i što prihvatljivije politike kojima bi se mladima učinila atraktivnijom za život i budućnost. Rekla bih da kako Bosna i Hercegovina tako i mladi još uvijek nastoje pronaći svoj položaj, da i jedno i drugo traže pogodne platforme kako bi njihov glas pronašao put šire mase i učvrstio položaj naše budućnosti kako bi ista mogla bolju graditi. Stoga je položaj mladih, rekla bih, u svojevrsnoj fazi pronalaženja. No ne sumnjam da ćemo ulažući zajedničke napore dodatno poboljšati položaj mladih i stvoriti još bolje i otvorenije prilike za rad i naše napredovanje kako bismo postigli obostrano zadovoljstvo, kako naše zemlje kojoj su njeni mladi, poduzetni i ambiciozni sugrađani na ponos, a mladima takva zemlja koja cijeni i poštuje njihov rad i djelo utočište koje će graditi cijeloga života.

Jesu li mladi u našem društvu svjesni svoje moći?     

Nema jednostavnoga odgovora na tako postavljeno pitanje. Ovisi. S jedne strane imate mlade koji su itekako svjesni sebe i onoga što svojim radom mogu, dok s druge strane imate one koji imaju jednako tako genijalne sposobnosti i nevjerojatnu budućnost pred sobom, ali im nedostaje taj dašak samosvjesnosti i snage da isto ostvare. I svatko od nas može pronaći situaciju u svome životu gdje je bio i na jednoj i drugoj strani. No, valjda je to priroda ljudskoga bića, da smo na trenutke svjesni svoje superiornosti, ali već u idućim trenucima isto zamijeni neki osjećaj inferiornosti i potreban nam je oslonac. Zapravo, mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska koja će omogućiti da taj osjećaj inferiornosti zamijene superiornim, da postanu svjesni sebe i svoje uloge u društvu. Da primimo na znanje da je naša moć u tome da smo mi budućnost. I kada bismo postali svjesniji te ključne prednosti, da smo mi karika bez koje nema budućnosti, da smo mi temelj budućnosti. Onda vjerujem da bismo postali svjesniji svojega značaja i onoga što možemo, zapravo moramo, kako bismo stvorili kako sebi, tako i svim našim sugrađanima i sugrađankama bolju i plodonosniju budućnost, a sve s ciljem boljitka našega društva.

Kako smanjiti predrasude i stereotipe u društvu?

Slušanjem kako se predrasude i stereotipi reproduciraju od strane drugih ljudi na mene uvijek ostavi dvojak učinak. S jedne strane, fascinira me ta posvećenost ljudi životima drugih ljudi. Zapravo, izdvajanje vremena da se bavite životom drugoga čovjeka, bez razloga, besplatno i da k tome još uživate, jest, rekla bih, u najmanju ruku uistinu zanimljivo. Dok, s druge strane, isto u meni probudi i onaj osjećaj sažaljenja. Jer je očigledno riječ o ljudima koji ne vide važnost sebe, koji uopće nisu svjesni sebe i rada na sebi. Zapravo, pitam se nekada što to jednom čovjeku može biti zanimljivije u životu drugog čovjeka pokraj svakodnevna dvadeset i četiri sata življenja vlastitog života. Duboko vjerujem da je jedini način smanjenja nažalost te stvarnosti u kojoj živimo shvaćanje sebe, gradnja sebe i svojega života. Jer dok vi gradite, izgrađujte i oblikujte vlastiti život, ulažite napore da iskoristite svoj potencijal na najbolji mogući način, tada vi ne da se izdižete iz potrebe da se bavite stereotipima i predrasudama, vi iste ne trebate. Ne znate za njih. Jer oni nisu dio vašega svijeta, vi imate i previše onoga na čemu u vlastitom životu možete raditi da vam jednostavno drugi život, a kamoli vrijeme za to nije potrebno. Vjerujem da će se mnogi čitajući ovaj tekst sa mnom složiti, a onim neistomišljenicima, u nadi da će se vratiti sebi i napretku sebe, preporučujem da se odvaže i možda krenu putem već spominjanog neformalnog obrazovanja. Vjerujem da će u bogatstvu ponude sigurno pronaći nešto za sebe i ponovno shvatiti da centar njihovog svijeta nije nitko drugi do njih samih.  

Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu i životu?

Prije svega, voljela bih da kada se priča o postignućima u radu i životu da svakome priđemo s jednakom dozom toga superlativa. Jer nikada jednog uspjeha ne bi bilo bez onoga drugoga, njegovog prethodnika. A vrlo je vjerojatno da i sve ono što nas tek čeka će biti rezultat postignuća danas. Stoga, svaki taj uspjeh, bilo privatno, bilo poslovno, u meni danas budi osjećaj jednakog ponosa. Zapravo, kada zastanem, nekako je sve to i teško odjedanput obuhvatiti, prokomentirati.  No, ipak, uspjeh je relativna stvar. Sve što imate je poput kule od karata. Može nestati, a može se nastaviti graditi. Svjesna toga, i ako već nešto moram izdvojiti, izdvojit ću da sam najviše ponosna što i kroz rad i kroz život biram i okružujem se ljudima koji prije mene slave moje uspjehe, i niti jedno priznanje nije i nikada neće biti dovoljan dokaz da je nešto onakvo kakvo treba biti do onog priznanja ponosa kojima se ozare oči tih ljudi. To je u životu najvrjednije i zapravo ono na što sam osobno iznimno ponosna.

Gdje na internetu mladi mogu da te prate?

S obzirom na to da živimo u svijetu društvenih mreža gdje su profili na istima gotovo neizostavan način komunikacije, mladi me mogu pronaći na mojim privatnim profilima na Facebooku, Instagramu i LinkedInu.

Koji su tvoji planovi za naredni period?  

Kako sam se osvrnula i na samome početku, trenutno sam studentica master studija Pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Stoga je primaran cilj privesti studij kraju, uz naravno uspješno savladavanje i svih obveza koji prate ovo moje studijsko razdoblje. A, po tome, slijede neki novi izazovi, brojni planovi. Uvijek rado kažem, najbolje je sve prepustiti vremenu. Vrijeme će to vjerujem najbolje posložiti. A ne sumnjam da ćemo imati priliku nekada u budućnosti i ponovno razgovarati pa ćemo se definitivno osvrnuti i na to kako se na koncu sve i posložilo.

Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?

Uistinu nastojim i ulažem vrijeme da tijekom provođenja vremena u iščitavanju tekstova na internetskom prostoru pronalazim, među brojnima, one magazine i one tekstove koji su doista najkvalitetniji i ispunjeni zdravim i inspirativnim sadržajem. Stoga sam itekako upoznata s radom i onim što ovaj magazin promiče te je nadasve, uza svjesnost te činjenice, ogromna čast i zadovoljstvo biti dijelom istoga. Zapravo, fantastičan je osjećaj da se odjedanput tvoje ime i prezime nađe među inspirativnim i poticajnim pričama mladih ljudi koji svojim i samo svojim radom čine nešto drugačije i stvaraju put primjera za sve sugrađane i sugrađanke pa i šire. Stoga vjerujem, dok ovo izgovaram, da se ne krije moje oduševljenje samom voljom da upravo ovakve priče nađu put čitatelja i da pokraj cjelokupnog često mračnoga sadržaja imamo i lijepo i kvalitetno prikazivanje uistinu svijetlih priča kojima naše društvo obiluje, ali često su dio drugoga plana ili bivaju pak nadvladane onim često, kako rekoh, tamnijim sadržajima naše stvarnosti. Zahvaljujem se na pozivu za intervju i mogu poručiti da samo nastavite činiti ovo što činite jer iako se nekada čini maleno, ipak male stvari čine razliku.

Poruka mladima za kraj…

Nekada je uistinu teško sa stajališta mlade osobe zauzeti tako autoritativan stav i poručiti svim mladima neku inspirativnu poruku. No, okušat ću se i jednostavno poručiti da već danas, ako to do sada nisu, zastanu i spoznaju ono što oni jesu. Neka shvate sebe i ono što u vlastitom životu žele graditi i postići. I tada će svaka njihova borba, svaki uspjeh pa i neuspjeh imati jasan cilj i bit će vrijedno borbe koju predstavlja. Stoga, budite svjesni sebe, značenja sebe i karike koju predstavljate jer smo svi mi već sada budućnost koja će tek graditi budućnost koja nas sve očekuje.

Ana Šego, privatni arhiv
Ana Šego, privatni arhiv

Najčitaniji tekstovi

ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Studiranje i stres
Poziv na učešće na konkursu na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama – moja priča“
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Zlatna Karika Amina Pilavdžija: Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Ne sudi knjizi po guzici
More Stories
Zlatna Karika Selma Terzić: edukativna stranica za ljekare i studente medicine