Putovanje u Pariz: Savjeti za potpuno uživanje!

Pošto sam strastveni zaljubljenik u putovanja, u slobodno vrijeme koristim sve prilike da vidim neki novi grad, neko novo mjesto, da budem u prirodi ili nešto drugačije od pretabanog sarajevskog asfalta. Totalno je svejedno hoće li to biti Počitelj, posjeta splitskoj rivi ili izlet u Zagreb, Beograd, Beč ili Graz.

Moje oči svakako žude za detaljima, želim vidjeti sve, upoznati druge ljude, kulture, običaje, tradicije – vidjeti kako je tamo – da bih znao šta imam i šta mi nedostaje. Putujem da upoznam sebe. Ovaj tekst bit će o tome kako sam zajedno s djevojkom i prijateljima obišao Pariz – prijestolnicu zapadne Evrope i centar svjetske mode, kulture i umjetnosti.

U glavnom gradu Francuske, proveli smo nepuna četiri dana i uspjeli smo obići skoro sve najznačajnije atrakcije. Iako su postojali razni fakultativni obilasci, moja ekipa i ja uvijek želimo samostalno istražiti grad. To je prvi izazov koji svima preporučujem. Izazov koji može biti otkrovenje, lekcija u kojoj ćete otkriti svoju snagu i svoju snalažljivost. Organizacija i priprema je pola obavljenog posla, pa smo sve uračunali u obzir: nešto hrane koju ćemo sami praviti, prijevoz, online kupovina ulaznica, dodatne podatke kada pojedini muzeji rade – kačila nas je luda sreća početka mjeseca kada je besplatan ulaz u većinu muzeja – raspored po danima kada i šta želimo obići. I avantura je mogla početi.

U Parizu smo. Šok i nevjerica. Trebalo mi je dosta vremena da shvatim zapravo šta se događa.

PRVI DAN – PETAK

Nakon što smo prethodni dan obišli Minhen uzduž i poprijeko, stigli smo u jutarnjim satima u hotel Ibis Budget Paris Porte De Montmartre koji se, kao što stoji u nazivu, nalazi u Montmartru (poznat kao jedan od najljepših pariških kvartova). Odmah smo se uhvatili u koštac s metroom i brzo savladali njegov princip vožnje. Mislio sam da će biti komplikovan zbog veličine Pariza, međutim, ispostavilo se da je zapravo nevjerovatno jednostavan i, ako se odlučite posjetiti ovaj grad, uživat ćete u vožnji ovim prijevozom.

Prvog dana odlučili smo se na bajkoviti pogled s Trijumfalne kapije, te provesti noć u najvećem muzeju na svijetu – Luvru.

Ulazak na Trijumfalnu kapiju smo online platili 12 eura i na ulasku nije bilo gužve, vjerovatno zbog kišovitog vremena. Inače, Trijumfalna kapija izgrađena je kao spomen svim hrabrim vojnicima koji su dali živote za čast Francuske, a prvenstveno onima koji su se borili pod Napoleonovim komandama. Drugi najveći slavoluk na svijetu, s fantastičnim pogledom na cijeli grad.

Oduševljenje se nije moglo skriti – Trijumfalna kapija i pogled na Ajfelov toranj
(Photo credits: @beephotographer)

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Sljedeća destinacija bio je najpoznatiji muzej u svijetu.

Ulazak u Luvr se plaća 15 eura, a nama je bio besplatan (svaki petak od 18:00 do 21:45, s tim da je soba s eksponatima iz Egipta zatvorena – jedan side info); da bismo izbjegli gužve koje se stvaraju na glavnom ulazu kod Miteranove piramide, ušli smo kroz metro stanicu. To je jedan od najboljih savjeta koji mogu da vam dam – čekati na glavnom ulazu 2-3 sata ili ući za 10 minuta kroz metro stanicu. Jednostavno nemate luksuz trošiti vrijeme na čekanje.

Hamurabijev zakonik star oko 3700 godina – jedni od najdragocjenijih eksponata Luvra (Photo credits: @beephotographer)

I tada je počela prva prava avantura – i trka s vremenom.

Za nešto više od dva sata obišli smo muzej s ciljem da vidimo helensku mermernu skulpturu „Krilatu pobjedu“ koju Luvr smatra najcjenjenijim posjedom i Mona Lisu Leonarda da Vinčija kod koje nismo zatekli uobičajenu gužvu. Obišli smo islamsku umjetnost koja se prostire na jednom cijelom spratu – tu nećete naići na turiste; renesansne slike Delakroaa i Karavađa poput „Smrti djevice“ ili „Sloboda predvodi narod“; Mikelanđelovog „Umirućeg roba“ itd.

U jednom momentu osjećate se kao da je sva umjetnost svijeta sažeta u jednu poveću zgradu. Osjećaj je neopisiv.

DRUGI DAN – SUBOTA

Ovaj dan smo rezervisali za Montmartre – prošli smo ga uzduž i poprijeko, i to je daleko najljepša gradska četvrt koju sam vidio. Kompozitne žućkaste zgrade s divnim balkonima jednakog metalnog obruba, nevjerovatnih kafića i trgovina, kao i umjetničkih radnji u kojima pariški umjetnici prodaju svoje radove. Posebno nas je obradovalo što smo se, totalno neočekivano, našli ispred trgovine koja se pojavljuje u kultnom filmu „Amelie“ i to je bilo otkriće dana. Poslije smo obišli Mulen Ruž, pronašli Zid ljubavi na kojem je ispisano na hiljadu jezika svijeta „Volim te“. Sve je vodilo k monumentalnoj crkvi Sacré-Cœur pred kojom je bilo hiljade turista tog dana. Izgrađena u neobizantskom stilu, kompletirana je 1914. godine. Nalazi se na najvišoj tački grada, tako da će vam pogled oduzeti dah prilikom izlaska iz crkve jer doslovno možete vidjeti Pariz na dlanu.

Montmartre je ime za živopisne boje, starinsku kaldrmu, brojne turiste – sve nas je to podsjetilo na klasične starogradske ulice prepune žamora, lijepih kafića i skupih suvenira. 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Nakon svega toga, svratili smo do Hard Rock-a u kojem smo popili brzopoteznu kafu i isplanirali šta bismo dalje trebali vidjeti. Odluka je pala – idemo vidjeti Ajfelov toranj s popularnog Trocadera u sami zalazak sunca. Broj turista nije jenjavao, čak se može reći i suprotno – jer ima nešto u tom Ajfelu po noći. Sve riječi o ovoj turističkoj atrakciji su suvišne. Vidjeti vlastitim očima – sasvim druga priča, drugi film.

TREĆI DAN – NEDJELJA

Ako dođete u jutarnjim satima na Trocadero, imat ćete puno bolje fotografije – manje turista, manje gužve, manje nerviranja!

Klasična nedjelja s oblačnim vremenom nije nas pokolebala, pa smo se još jednom vratili na Trocadero i odlučili pobliže vidjeti Ajfelov toranj. Inače, ovaj dan smo planirali posjetiti Orsej i Versaj. No, da čovjek snuje a Bog određuje, udesilo se tako da smo morali čekati na obje lokacije, upravo zbog toga što je ulaz bio besplatan, te što smo došli u nezgodno vrijeme. Zmijoliki redovi čekanja oduzeli su nam sveukupno sat i pol vremena (45 minuta Orsej, 45 minuta Versaj) i činilo se kao vječnost. Ipak, Orsej je ponudio mnogo toga za malo vremena – vidjeli smo Van Gogove slike kao i impresionizam Renoara, Manea i Monea, mnogobrojne statue poput Kipa slobode. Inače, muzej Orsej je prvenstveno bila željeznička stanica izgrađena 1900. godine, a danas predstavlja jedan od najznačajnijih muzeja umjetnosti na svijetu.

I zaista se može primijetiti – Orsej kao velika željeznička stanica prepuna umjetnina (Photo credits: @beephotographer)

Ostalo nam je svega tri sata za Versaj, što je uistinu bilo premalo vremena da se obiđe sve što se željelo. Iz Pariza se vozite vozom za Versaj nekih 20-ak minuta. Nakon mukotrpnog čekanja, imali smo priliku vidjeti pozlaćene odaje francuskih kraljeva, kraljica, princeza i toliko raskoši i murala da vam vilicu gravitacija vuče k podu. Opšti metež i ogromna gužva dok se svi bore za parče fotografije i trenutak da ugrabe neizbrisiva sjećanja na ovakvo mjesto. Uspjeli smo vidjeti poznati Hall of Mirrors (Soba ogledala), najljepšu prostoriju na svijetu. Izgradio ju je Luj XIV krajem 17. stoljeća. U njoj je proglašena Njemačka republika 1871. godine, te potpisan Versajski mirovni sporazum nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine. To je bio naš hajlajt dana. Nakon što smo prošli ostatak zgrade, prošetali smo se vrtovima i shvatili da nemamo više vremena te smo se morali vratiti nazad. Noge su polako oticale i sve smo se teže kretali. Četiri dana u Parizu, bez računanja vožnje metroom, natjerala su nas na pješačenje u prosjeku od 15 kilometara dnevno.

Jedna od najljepših prostorija na svijetu, pred čijom raskošću zanijemite – Hall of Mirrors je ujedno i najposjećenija u Versaju (Photo credits: @beephotographer)

ČETVRTI DAN I DAN POVRATKA – PONEDJELJAK

Nismo željeli protratiti posljednji dan na odmaranje; ovaj dan je također bio krcat lokacijama – prva je bila pariški Panteon. Izgrađen kao i onaj u Rimu, po uzoru na grčki, pariški Panteon je danas muzej francuske revolucije i za ulaz smo platili online. Čini mi se da se nikada manjim nisam osjećao kao tu – sve je toliko ogromno da postanete svjesni svoje veličine. U Panteonu se također nalaze grobovi Emila Zole, Voltera, Žan Žaka Rusoa, Luja Braja, Aleksandra Dumasa i drugih. Sve u svemu – predivno iskustvo. U blizini se nalazi i crkva St. Etienne, koja je poznata onima koji su gledali film „Midnight in Paris“ s glavnim glumcem Owenom Wilsonom. Stube iz filma se nalaze iza crkve i bilo je totalno kul rekreirati scenu. Sljedeća destinacija bio je Notr Dam – a usput smo malo svratili do Sorbone da pokupimo diplome. Kafići koji su nam zapali za oko na putu ka Notr Damu bili su: La Bucherie, Odette, Shakespeare and co. Notr Dam je katedrala koja se počela graditi sredinom 12. a završena je sredinom 14. stoljeća, jedna je od najstarijih najvećih katedrala na svijetu – a ujedno i najreprezentativniji primjer gotičke umjetnosti. Jedino religijske građevine mogu izazvati u vama takav osjećaj pobožnosti, skrušenosti, poniznosti – bez obzira koje ste religije. One imaju takvu moć.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Monumentalnost Panteona ostavila me je bez daha – arhitektura savršenstva i savršenstvo ljudske preciznosti. Notr Dam impresionira još više s obzirom da je katedrala izgrađena prije renesansnog perioda.

Pokušali smo ući u Malu palaču ili Petit Palais, ali nismo imali sreće. Totalno smo zaboravili da je zatvorena ponedjeljkom. Ipak, mogli smo uživati u predivnim kapijama ove palače, koje su isijavale zlatnom bojom. Ispred palače je bilo puno policije, i to s razlogom – protesti su se odvijali nedaleko od palače. Inače, u potpunosti smo izbjegli sva protestna dešavanja uprkos tome što se dešavaju svaki vikend – Pariz je toliki da jednostavno možete ne znati da se uopšte odvijaju.

Za kraj dana, ostavili smo kruzer Senom – Bato Muš, koji je bio krajnje romantičan, pruživši totalno drugačiju perspektivu na grad. U jednom momentu osjećao sam se kao Ragnar Lothbroke, kada je sa svojim Vikinzima uplovio Senom u Pariz. Mi smo iskoristili najbolje vrijeme, opet pred zalazak sunca, jer smo u povratku vidjeli ogromne gužve i redove čekanja za ulazak na kruzer. Audio vodič je bio odličan i na svaki sljedeći most ili građevinu pružao je dodatne informacije. Ipak, postalo je vjetrovito kako je noć padala, pa smo vožnju dočekali na toplome unutar kruzera.

Tako je završio i posljednji dan nakon čega smo se vratili pred hotel, odakle smo pošli put Ciriha i Bosne i Hercegovine.

Predivan pogled s kruzera na zalazeće sunce i Ajfelov toranj – vožnja kruzerom bila je apsolutno osvježenje. (Photo credits: @beephotographer)

Sigurno da će biti mnogo onih koji će pomisliti da smo putovanje skupo platili.

Da li se jedno takvo iskustvo koje toliko obogati čovjeka može platiti bilo kakvom valutom?

Bilo je nevjerovatno vidjeti uživo Ajfelov toranj, stajati na metar od Mona Lize, gotovo dotaknuti Hamurabijev zakonik star skoro 4000 godina, i vidjeti toliko umjetnosti na jednom mjestu. Osjetiti čar pariških četvrti – i dobrih i loših, imati priliku voziti se metroom koji koriste bogati i siromašni, crni i bijeli ljudi, emigranti i lokalci, modno osvješteni i oni obični, kulturni i nekulturni, ovi ili oni.

Ipak, smatram da racionalnom upotrebom novca možete „proći“ jako dobro. Prijevoz nas je koštao oko 32 eura (10 pojedinačnih karata za dva dana ili tzv. carnet – 24 eura + vikendom ako ste mlađi od 26 godina cijena jednodnevne karte iznosi 4 eura – dakle 8) i to nam je bio najveći trošak uz suvenire (magneti u prosjeku 3-4 eura, razglednice 1-2 euro i sl.).

Hrana u restoranima je za naše standarde preskupa te ih izbjegavajte ukoliko imate skroman studentski budžet. Nećete se bogznašto najesti u McDonald’su ili KFC-u, što je nešto uobičajeno. Moj savjet je da iskoristite doručak u hotelu/hostelu u kojem boravite (ako imate tu opciju), te da kupite ili ponesete namirnice i napravite sendviče koji vas mogu okrijepiti tokom istraživanja grada. Ono što smo primijetili jeste da u samom centru Pariza teško možete pronaći neki od lanaca supermarketa, tako da to može biti otežavajuća okolnost.

Opustite se i uživajte. Prepustite se predivnim ulicama, prepustite se umjetnosti, prepustite se Parizu. Neće vas sigurno razočarati.

I poruka za kraj: Putuj. Novac će se vratiti. Vrijeme neće. Au revoir, mon ami!

 

*Naslovna fotografija preuzeta sa www.ef.com

Comments are closed here.