S bojama u jedinstvo – Street Arts Festival Mostar

Umjetnost ne uspavljuje, ona šiba. Umjetnost mora ustrijeliti čovjeka kao i ljubav pravo u srce, ili u krila, ili u korijene krila, čega ima u svakom čovjeku – riječi su čuvene Isidore Sekulić, koje su se ove godine u razdoblju od 2. do 21. lipnja mogle ponajbolje vidjeti u eksploziji boja u gradu Mostaru, kroz čuveni Street Arts Festival. Upravo su Isidorine riječi ono što predstavljaju ovi murali – sasvim je nemoguće proći kroz ulice ovoga grada, a da ne uočite barem jedno takvo remek-djelo. Spoj avangarde i nadrealizma na zidovima će vas zasigurno ostaviti bez daha, a pogled vam neće dati ni lijevo ni desno.

Kako najbolje iskoristiti zidove javnih prostora i učiniti ih nezaobilaznim, otkrili su mi: Marina Mimoza, organizatorica Festivala, Maid Mide Redžić, mostarski umjetnik i Rebecca Dorla Neiman, volonterka na Festivalu iz SAD-a.

Kako je sve počelo?

U razgovoru za Karike, organizatorica Marina je navela kako je sve počelo prije sedam godina, kada je bila angažirana u Vijeću mladih grada Mostara i u OKC „Abrašević“. Tada su krenuli učiti kako realizirati neke svoje ideje i iz toga se izrodila ideja Street Arts Festivala. Motivaciju je dobila iz Banksyevog filma „Exit Through the Gift Shop“. Uz podršku Collega, Abraševića, Vijeća mladih, njenih kolega koji su tada radili i djelovali, „pokrenuli smo realizaciju prvog Festivala, gdje je bio cilj da se motiviraju većinom lokalni umjetnici i kreativci i da djeluju u javnom prostoru. Ta se priča počela širiti iz godine u godinu i počinju dolaziti umjetnici iz drugih država, kontinenata. Tako je ta priča dobila svoj kredibilitet“. U praksi, organizacija jednog festivala podrazumijeva svakodnevni rad: traženje zidova, komunikacija s umjetnicima, traženje sredstava. „Sve je bilo bazirano na nekom entuzijazmu i velikoj želji da ja kao mlada osoba nešto radim i djelujem u gradu koji ne nudi ništa“, otkriva Marina za Karike.

Kako doći do sredstava za realizaciju festivala?

Marina nam je objasnila i kako dolaze do sredstava za realizaciju projekta. U početku ih je podržala Fondacija Schüler Helfen Leben uz čiju pomoć su realizirali većinu festivala. Potom, tu je i Vijeće mladih iz kojeg se izrodila ideja, a kao posebnu podršku ove godine Marina navodi grad Mostar. „Imali smo ove godine crowdfunding kampanju za koju je Rebecca bila zaslužna – od privatnih donacija do turističke zajednice. To nisu neka velika sredstva ali priča može da bude ozbiljnija, veća, a naravno, za to su potrebna veća ulaganja i rad“, kazala je Marina.

S obzirom da je Marina i DJ-ica, pitali smo je spaja li analogno muziku s Festivalom. Muzika kao jedna ljubav, a Festival kao druga zahtijevaju podjednaku fokusiranost i volju. „Kada radim Festival baš sam fokusirana na to, a muzika je nešto sporedno. Znalo se desiti da izvodim performans. Bavim se s ambijentalnim zvukom i to sam znala raditi oko Festivala, ali u suradnji s drugim umjetnicima gdje nastaje multimedijalna priča. Ali opet, sve je to neki dio mene, što ja istinski volim da radim.“

OFF Program kao veliki dio Festivala

Kako doznajemo, OFF Program je program koji kreiraju mladi koji se prijave na Festival i oni u kojima prepoznaju potencijal. Tu se daje prilika mladim autorima za prvu samostalnu izložbu, a Midetova je baš bila jedna od tih. Primarni cilj im je potaknuti mlade da izlažu po prvi put te da to i nastave. „Tu se podrazumijevaju koncerti, dobrotvorne večeri, radionice, i želimo da se uključi što više ljudi različitih generacija.“ Ove godine je to bilo vezano za dječji dom gdje su uz podršku neformalne organizacije Cross Broders uradili mnogo toga.

Iskustvo na Festivalu u očima umjetnika

Ništa manje optimističan glede cijelog Festivala nije ni Maid, umjetnik koji je izlagao na ovogodišnjem Festivalu. Iz njegove perspektive je to nešto što treba podržavati cijeli grad, te se treba obilježiti na svaki mogući način. Objašnjava da ljudi tek sedmu godinu Festivala drukčije gledaju na to, za razliku od prve. „Imali su neke predrasude, je l’ to ovo ili ono? Dešava se na sceni koja je van granica, ali opet svi ti ‘van granica’ dođu tu, na to jedno mjesto. Uvjetno rečeno da ti ljudi nisu ništa manje ‘normalni’ od ‘normalnih ljudi’ i da su to ljudi koji su kreativni na kraju krajeva.“ Sam festival nudi sve kako bi jedna mlada osoba ispoljila što želi na zidu ili u muzici ili u nekom preformansu.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Kakve su reakcije ljudi na djela, shvaćaju li pozadinu iza slike?

Maid kaže da je u njegovom slučaju uvijek bilo „A gdje je tu glava?“. „Od 150 kvadrata vidjeli su 2 kvadrata gdje fali glava.“ Ljudi tijekom procesa ne razumiju ako to nešto nije šareno u početku, jer je razlika u generacijama, načinu na koji su navikli vidjeti neke stvari te kako se to prezentira. „I uvijek  bude nagađanja, hoće li biti ovo ili ono. Čim ima reakciju, dobro je.“

Ovom mladom umjetniku je inspiracija sve ono što ga može potaknuti na rad, ali najviše okolina. Najbitniji mu je prostor, bilo kakav, jer prostor je uvijek tu. Trenutak, osjećaj na kraju krajeva. Pitali smo Maida da nam objasni, pošto murali i grafiti generalno nisu uobičajeni u BiH, imaju li oni i društveni utjecaj osim estetskog. „Da, samo što je drukčiji proces, u vremenskoj razlici. Kao što je i sam Festival stvorio određeni proces u društvu, u tom gradu, sam taj rad koji nosi taj festival može donijeti promjene“, istaknuo je Maid. Što podrazumijeva da će proći niz godina da se i takvo što desi usporedo s Festivalom.

Glede svoje budućnosti u umjetnosti, Maid otkriva da što više jede, više je gladan. Navodi da mu sve postaje nekako bitnije jer je uvijek imao strast prema tome, a i da – pogotovo uz ove stvari – čovjek i sebi nešto dokaže, to jest pokaže. „Uvijek se nešto kuha, samo je bitno kada ću izaći s tim ako budem zadovoljan. Prije svega, kreativnost zahtijeva rad, što rezultira procesom.“

Volontiranje na festivalima

Rebeccu, koja je volontirala na ovom Festivalu, pitali smo što je bila njena inspiracija i razlog da bude ovdje na volonterskoj osnovi. Ona nam otkriva da je prvenstveno došla u Mostar zbog mogućnosti volontiranja u OKC „Abrašević“ jer je bila oduševljena onime što se nudilo tu. Studirala je povijest umjetnosti i htjela je biti uključena u kulturološku i umjetničku scenu Mostara. „Došla sam u septembru, dok je Festival još trajao, i pratila sam te odlične radove.“

Što se tiče njenog volontiranja, „Abrašević“ joj je, kako navodi, glavni fokus, te većinom organizira događaje kao što su „Daj šta daš“ ili neke druge kreativne radionice – no, to je samo dio onoga što znači biti volonter u OKC „Abrašević“.

Što bi rekla nekome tko želi volontirati na Street Arts Festivalu u Mostaru?

„Kontaktirajte nas i uključite se.“ (smijeh) Što više pomoći, to bolje – podrazumijeva se. Mnogo su im pomogli ljudi iz zajednice koji su bili uključeni. Prije svega, to predstavlja sponu i dobru dinamiku između lokalnih umjetnika i onih internacionalnih u općem smislu. „Zabavno je upoznati nove ljude i prije svega doživjeti lijepo iskustvo“, kazala je Rebecca.

Objasnila nam je da su njeni zadatci na Festivalu bili praćenje radova umjetnika, te vođenje bloga na engleskom i bosanskom, kako bi ljudi bili ažurni na društvenim mrežama s Festivalom. „Imamo i interaktivnu mapu, ažurirana je i dostupna na Google Mapsu. Svaki mural koji je u Mostaru je označen i možete otići i pogledati ga.“

Niže se još jedna godina Festivala, a Mostar je opet bogatiji očaravajućim bojama i oblicima. Može se reći da su ovi murali „svjetski, a naši“. Realizacija ovog projekta je dokaz da ulična umjetnost ne mora uvijek stajati sa znakom jednakosti pored vandalizma.

U općem smislu, ovo je grana umjetnosti koja u BiH još uvijek ne može pokazati svoj puni potencijal. Pojedinci koji se žele tako umjetnički izraziti, jedino mogu kroz ovakve manifestacije pokazati svoj talent. U skorijoj budućnosti se jedino mogu nadati i potencirati slične festivale. Uz umjetnike kao što je Mide i mnogi drugi, lokalna grupa umjetnika iz cijele BiH može ostvariti mnogo više te prezentirati regiju u svjetlu u kakvom do sada nije sjala.

*Fotografije preuzete sa FB stranice Street Arts Festival Mostar

Naslovna fotografija: mural Aleksandro Reis (Brasil), Photo Branimir Prijak

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
More Stories
Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje