Profesionalni mediji mogu pomoći u borbi za slobodu i ravnopravnost

Kakva je uloga profesionalnih medija u borbi za sigurniji i kvalitetniji život LGBTIQ+ zajednice u BiH? Kako profesionalno i etički izvještavati o ovoj temi? Više o tome u priči Elvire Jukić-Mujkić, urednice i novinarke.

Predrasude, averzija i strah obično dolaze iz nerazumijevanja i neznanja. Neki gejevi, lezbejke, biseksualne, trans, interspolne i queer osobe prožive život krijući svoju osobnost, identitet i emocije upravo zbog nerazumijevanja i neznanja njihove okoline. Neki krijući i od sopstvene porodice. Želimo li svima slobodan život, građansku ravnopravnost i zdravo društvo bez diskriminacije na osnovu spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih karakteristika, moramo edukovati jedne za više razumijevanja i ohrabriti druge da glasnije i smjelije govore.

Slobodni i profesionalni mediji ključni su u promicanju prava LBGTIQ osoba i u mijenjanju stavova šire javnosti gdje je i dalje prisutno osuđivanje i neshvatanje njihove neravnopravnosti u Bosni i Hercegovini. Ono što profesionalni mediji mogu da urade nije teško i nije nešto što ne znaju kako napraviti. Kao što svojim izvještavanjem otvaraju pitanja i nerijetko doprinose poboljšanju položaja drugih grupa građana, na isti način mogu i treba da pristupe i problematiziranju položaja LGBTIQ osoba.

Promjena sentimenta javnosti i razbijanje stigme

Svojim novinarskim radom, ali i javnim i vidljivim iznošenjem činjenica i iskazivanjem stavova, možemo i trebamo ponavljati kako niko nema pravo diskriminisati, maltretirati ili vrijeđati bilo koga na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Medijsko predstavljanje ovih tema i davanje prostora za glasove LGBTIQ osoba može biti transformativni faktor u stavovima široke javnosti. Profesionalno i kontinuirano medijsko izvještavanje može osvijetliti mrak neznanja i popraviti nerazumijevanje većine.

Raznolik medijski sadržaj i u informativnim, zabavnim i drugim programima i člancima može da promijeni sentiment javnosti i razbije stigmu koja postoji prema LGBTIQ osobama. Naprimjer, prikazivanje ličnih priča i izazova s kojima se susreću ove osobe može da pomogne dijelu nesenzibilizirane javnosti da se indirektno poveže s njima što može prethoditi i ličnom stvarnom kontaktu, i posljedično i liberalizaciji stavova. Svakako da mediji ne mogu sami, i uporedo s medijskim naporima i drugi segmenti društva treba da rade svoj dio posla, uključujući institucije vlasti, obrazovne i druge ustanove.

Elvira Jukić- Mujkić. Izvor: Youtube profil “Mediacentar Sarajevo”

Liberalizacija pogleda i ponašanja

Mediji su u proteklih nekoliko decenija pomogli u liberalizaciji pogleda i ponašanja prema LGBTIQ osobama, i posljedično doprinijeli njihovom ostvarenju većih prava, u danas razvijenim i tolerantnim zapadnim državama u koje se često ugledamo. Svakako da i u Bosni i Hercegovini postoje mediji i novinari i novinarke koji to isto godinama rade, neki predano i glasno, a neki tiho ali konzistentno.

Ipak, mnogo više medijskog prostora je potrebno, ne samo u specijaliziranim temama i oko konkretnih događaja, nego i u svakodnevnim temama poput izvještavanja o ekonomiji, korupciji, zdravstvu, obrazovanju ili radu institucija. Kada je moguće, potrebno je posmatrati položaj LGBTIQ osoba i u učestalijim i širim temama, a ne samo u izvještajima o povorci ponosa ili održanim dnevnim događajima nevladinih organizacija koje se bave promicanjem njihovih prava.

Ohrabrujuća medijska klima u BiH

Potrajat će, ali ohrabrujuća medijska klima može mobilizovati i društvo i donosioce odluka da urade više i da prvo zakonski a onda i društveno trajno promijene trenutno diskriminatoran položaj onih koji nemaju pravo na zaključenje braka sa svojim partnerom ili partnericom, na usvajanje djeteta, nasljeđivanje imovine, posjećivanje u bolnici, zdravstveno osiguranje ili sticanje državljanstva preko partnera ili partnerice, i još mnogo drugih prava, pisanih i nepisanih, koja imaju heteroseksualne osobe.

Teška, ali ispravna borba

Do sada je tri puta održan protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba, i sva tri puta sam bila učesnica. Za mene taj događaj predstavlja zahtjev ovom društvu i institucijama vlasti za slobodu širu od one koja nam je trenutno pružena zakonima u Bosni i Hercegovini i veću nego nam tvrdi zastarjeli društveni stavovi dopuštaju. Takva je borba teška, ali ispravna.

Jedina nelagoda koju možemo i trebamo osjećati zbog zahtjeva za jednaka prava LGBTIQ osoba kao što ih imaju i svi drugi građani i građanke jeste stid što ta prava i takav tretman u društvu već ne postoje za sve. Svako ko ima bilo kakve druge nelagode oko ovih pitanja, treba da čita, sluša i razmisli. Profesionalan i ciljan medijski rad može u tome da pomogne.

Možemo, a i ne moramo mahati zastavama duginih boja, ali u svakodnevnim socijalnim temama, člancima i prilozima treba da se osvrnemo i na marginalizovane društvene grupe, da u temama o zaposlenju ili sigurnosti ispitamo kako se to odnosi i na LGBTIQ osobe, imaju li veći ili drugačiji problem u tome.  

Ispravna terminologija

Ispravna terminologija je izuzetno važna jer ponavljanje neispravnih termina ne edukuje javnost i utvrđuje stereotipe, predrasude i postojeće narative o LGBTIQ osobama koji doprinose održanju trenutnog stanja. I u medijskom sadržaju ali i u svakodnevnom govoru, u razgovoru s prijateljima i porodicom, u izražavanju na društvenim mrežama i u svakom javnom istupu, novinari i novinarke treba da – ako im to nije već praksa – svjesno biraju prikladan govor. Tako se umanjuju šanse da se potkrade „lapsus“ ili „nesvjesna greška“ u izvještavanju i pisanju o ovim temama.

Ispravna terminologija može da bude stvar prakse, ali ono što čini suštinsku razliku jeste čitanje i razumijevanje literature, priručnika, intervjua, analiza, pa i gledanje filmova, slušanje podcasta i radijskih emisija koje tematizuju položaj LGBTIQ osoba. Moramo se kao novinari i novinarke edukovati i proširiti svoje vidike kako bismo kao takvi mogli pomoći i drugima u našem društvu da to postignu.

Lična iskustva

Lična iskustva lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba ispričana i objašnjena u medijima edukovaće i osvijestiti širu javnost i izrodiće više tolerancije. Sigurno je da će proći godine, ali stići ćemo tamo.

Niko ne treba da živi u strahu. Pogotovo ne u strahu zbog stavova i ponašanja nastalih na konzervativnim religijskim uvjerenjima ili stavova i ponašanja naučenih i nikad propitivanih u porodici. Zato sam saveznica ove borbe za slobodu i ravnopravnost.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

ODGOVORI PSIHOLOGA 30: „Riječi mogu da liječe“
Zlatna Karika Nikolina Zubac: Volim izazove, timski duh i adrenalin koji košarka donosi
Poziv na učešće na konkursu na temu „Nasilje nad LGBTIQ osobama – moja priča“
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
20 godina Zakona o slobodi vjere – Je li samo hidžab problem i smetnja državnim institucijama?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Ne sudi knjizi po guzici
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
More Stories
Intervju –  Marko Knežević, Elektrotehnička škola „Nikola Tesla“,