Priče iz dijaspore 2: Studentski život u Njemačkoj ima svoj proces, cilj i smisao

Nastavljamo i dalje s pričama iz dijaspore. Ovoga puta donosimo vam iskustvo dobro poznatog TV lica i voditelja emisije TV Bingo show. Iskreno, iznenadila sam se kada mi se javio Dino Salihagić i pitao: „Jesi pronašla nekoga ko bi govorio o odlasku u inostranstvo?“ Zatekla sam se jer nisam znala da je otišao na studij u Njemačku. Oduševljen njemačkim sistemom školstva, podijelio je svoje iskustvo s nama i odlučio motivisati mlade ljude da probaju nešto novo.

Dino (35), Sarajevo

Od jesenjeg semestra 2018/19 godine upisan sam na dvogodišnji internacionalni master studij Roads to Democracies na Univerzitetu Siegen u Saveznoj Republici Njemačkoj. Došao sam ovdje zahvaljujući stipendiji kojom sam nagrađen od Fondacije Konrad Adenauer. Inače sam diplomirani politolog Univerziteta u Sarajevu i posljednjih nekoliko godina imao sam želju da nastavim studije na nekom od evropskih univerziteta.

Prevashodno, moji prijatelji koji su studirali ili živjeli u Njemačkoj prenijeli su mi svoje pozitivne utiske i iskustva, a doprinos je svakako bila i velika olakšica koju su njemačke vlasti omogućile studentima, a to je da od 2012. godine ne plaćaju školarine na javnim univerzitetima. Neko vrijeme sam pažljivo proučavao master programe iz područja političkih nauka u Saveznoj Republici Njemačkoj i donio odluku da pokušam.

Ne bih se upuštao u to da podvlačim paralele između života u BiH i u Njemačkoj jer mislim da još uvijek nemam kompletiranu sliku, ali mogu napraviti određenu komparaciju studentskog života. Uzet ću u obzir to da se prema nekim procjenama nalazim u četvrtom najpovoljnijem gradu u Njemačkoj. Ta činjenica mi je omogućila prilično komotan život u Siegenu.

S obzirom da studenti ovdje imaju pravo zaposliti se 20 sati sedmično, te da nije problem pronaći studentski posao, možda je bolje da istaknem i druge dobre uvjete koje nudi Univerzitet. Siegen je grad koji broji oko 100.000 stanovnika i nalazi se u pokrajini Sjeverna Rajna – Vestfalija na zapadu Njemačke. Na Univerzitetu Siegen cirkuliše oko 20.000 studenata i taj broj stalno raste. Univerzitet raspolaže velikim smještajnim kapacitetima različitog tipa – od studentskih domova do različitih stambenih objekata po čitavom gradu i obično se aplicira za smještaj prije samog dolaska, a i kada stignete, imate mogućnost boraviti vrlo povoljno u tzv. emergency rooms u jednom od domova (do deset dana dok ne pronađete smještaj).

Campus Unteres Schloss

Dalje, tu su naravno privatnici koji izdaju sobe i stanove. Potražnja je velika pa mnogi studenti pronađu smještaj izvan Siegena u okolnim mjestima, ali ni to nije problematično. Naime, ukoliko se upišete na bilo koji univerzitet u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, dobijate semestralnu kartu koju možete koristiti za sve željeznice te pokrajine, uključujući i prijevoz unutar gradova – tramvajima, metroima, busevima.

Veći gradovi pokrajine su Köln, Bonn, Düsseldorf, Dortmund, Duisburg, Münster, Paderborn, Bielefeld, i vrlo dobro su povezani željeznicama kojima upravlja državna kompanija Deutsche Bahn. Druga opcija za prijevoz je privatna kompanija FlixBus, koja je vrlo povoljna, ali za nju ne vrijedi semestralna karta i oni su zgodni za korištenje kada putujete u drugu pokrajinu. Također, sve popularnija vrsta prijevoza je i Blablacar aplikacija.

Univerzitet je omogućio odlične tehničke uvjete studentima.

Svi imaju pristip wi-fi mreži putem vlastite šifre, kojom su automatski povezani prilikom ulaska u bilo koju univerzitetsku zgradu. Također, studentima je omogućeno i besplatno korištenje Microsoft Office paketa, te različitih programa za studij kao što je Citavi. Uz studentski ID omogućen je skoro besplatan ulazak u sve institucije kulture, biblioteke, arhive i druge ustanove. U studentskim kampusima se nalaze menze koje su prilagođene različitim prehrambenim navikama. Kompletan ručak košta u rasponu od 1,5 € do 3 €. Univerzitet obiluje događajima različitog tipa – od simulacija UN-ovih konferencija, gostujućih predavača ili osoba iz naučnog i političkog života, do svakodnevnih tematskih druženja, partija itd. Dakle, radi se o jednom dinamičnom i zdravom studentskom životu koji ima svoj proces, cilj i smisao.

Dino je govorio i o prednostima BiH u odnosu na Njemačku i obrnuto.

Studirao sam na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Jedina pozitivna iskustva imam od nekoliko profesora koji su udahnuli život predmetu koji su predavali. Nema govora da ima bilo kakve prednosti u BiH i žao mi je što je to tako.

Krenimo od toga da administrativno osoblje na našim fakultetima ostavlja jako loš utisak. Dakle, ovo nije samo moj lični doživljaj, nego i mnogo mojih prijatelja s inostranih univerziteta koji su bili naši gostujući istraživači. Svi znamo šta se događa na studentskim službama, i s tetama iz nekih soba u zavučenim hodnicima. Ta prva linija je vrlo problematična.

Dalje, profesori se ne pojavljuju na predavanjima, improviziraju, vrijeđaju studente, zavode studentice, korupcija se odvija polujavno. Univerziteti su ispolitizirani i uveliko je prisutan nepotizam. Sve je to učinilo da su naši univerziteti najgore rangirani u regiji. Još uvijek sam svjež u Njemačkoj i ne poznajem prilike tako dobro, ali iskustvo koje imam je vrlo korektno i profesionalno. Dodao bih da smo na početku imali program od pet dana adaptacije, tokom koje su nas upoznali s gradom i Univerzitetom, dali nam sve materijale u kojima su bili važni brojevi telefona, informacije, mape, brošure sa savjetima. Univerzitet je family friendly, tu su i igraonice za djecu, a sve je prilagođeno da mogu studirati i osobe s bilo kojim invaliditetom.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Vrlo je zanimljivo da nam je i koordinatorica mog master programa na početku rekla da je vrlo važno da iskoristimo semestralnu kartu i proputujemo, upoznamo regiju, kao i to da se družimo i učestvujemo u mnogim aktivnostima koje se nude na fakultetu. Ističu kako je balans rada i društvenog života vrlo bitan. Oni su tu za bilo kakav problem koji imamo.

Rekli su nam ključnu filozofiju Univerziteta:

„Mi smo tu da biste vi uspjeli!“

Na njemačkim fakultetima studiraju sve rase i nacije. Apsolutno nikakvu diskriminaciju nisam osjetio, naprotiv – svi smo dobrodošli! Tu su i razne studentske organizacije koje pomažu finansijski, pravno, pružanjem psihološke podrške itd. Bh. obrazovni sistem mora napraviti duboku promjenu. Najprije, odnos predavača, asistenata i administrativnog osoblja prema studentima mora postati korektniji. Ne zaboravimo da još uvijek plaćamo tu lošu uslugu, dok su njemački javni univerziteti ukinuli školarine.

Daniela (22), Nizozemska

Daniela dolazi iz Sarajeva, a sada živi u Nizozemskoj gdje studira međunarodno pravo sa specijalizacijom u ljudskim pravima. U razgovoru s nama, utvrdila je kako je najveći problem naše države bosansko-hercegovački mentalitet. Na pitanje da li se nakon završenih studija misli vraćati u Bosnu i Hercegovinu, kazala je kako planira karijerno napredovati u Nizozemskoj i steći finansijsku stabilnost i sigurnost, pa potom i pomoći svojoj zemlji.

Prednosti Nizozemske u odnosu na Bosnu i Hercegovinu

Mislim da sve kreće od mentaliteta ljudi. Tek kada odeš vani shvatiš koliko su ljudi na našim prostorima opterećeni takvim glupostima o kojima prosječni čovjek vani ni ne razmišlja. Vjera, nacionalnost, seksualna orijentacija, čak i izgled. Sve je to vani toliko u drugom planu i nebitno jer su svi zajedno i druže se, i uopće ti nikada ne padne na pamet da pomisliš na išta od toga, dok si kod nas prisiljen stalno razmišljati o tim stvarima i bar nesvjesno grupiraš ljude u grupacije koje postoje u samo tvojoj glavi. Dakle, mentalitet smatram jednom od najbitnijih stavki, jer su vani ljudi neopterećeni tim stvarima pa se bave stvarnim problemima u državi.

Netko sam tko je stvarno puno putovao, no zasad nisam vidjela uređeniju državu od Nizozemske. U bilo kojem pogledu. Počevši od čistoće same zemlje, pa sve do politike. Mladi ovdje imaju prilika na sve strane, te puno poticaja od same države. Čak i stranci.

Daniela

Obrazovanje… Zemlja i svemir je uspoređivati obrazovni sustav u Nizozemskoj i onaj u BiH.

Nešto što mi je osobno najžalosnije jer znam da je baš moje Sarajevo bilo obrazovno središte u bivšoj Jugi i mladi sa svih strana su tu dolazili studirati. Dok se naš sustav nije reformirao od tih vremena te je radi toga toliko zastario pa bi trebao biti neprihvatljiv za današnje standarde, obrazovanje u Nizozemskoj toliko ima smisla i toliko je neprestano reformirano i odlično da naprosto svako malo doživiš kulturalni šok. Što se tiče osnovnih ljudskih prava, kao i generalno ljudskih prava, Nizozemska stvarno ima jako visok standard.

Ništa ovdje nije kvantna fizika. Doktori i zdravstveni sustav u Nizozemskoj jesu skupi, kao što je i sve skupo za naše standarde, ali samo zato što je životni standard općenito neusporedivo viši. Za njih nije skupo, ili za bilo koga tko ovdje ima primanja. Kao i generalno priča o ljudskim pravima, stvarno je teško uopće staviti Nizozemsku i BiH u isti koš. Nizozemska je jedna od prvih zemalja na svijetu koja je dala prava i ženama i LGBT populaciji te je to sve bilo toliko davno da uopće ne možeš osjetiti da je ovdje uopće ikad bilo drugačije.

Žene su u svakom pogledu ravnopravne, ne možeš osjetiti diskriminaciju ni u jednom pogledu, što ja kao žena na našim prostorima neprestano i bez prestanka osjećam. Isto vrijedi i za LGBT populaciju. Nizozemska je također najsekularnija zemlja na svijetu, gdje se oko 51 % društva ne smatra pripadnicima ijedne religije. Osobno to smatram jako povezanim s tolikim napretkom na području ljudskih prava te mislim da je to također jedna od stvari koja koči bilo kakav napredak u našoj zemlji.

Što je mene iniciralo te mislim li se vratiti… pa, jednostavno sam željela bolji život za sebe, a na svu sreću imam roditelje pune podrške koji su mi to i omogućili te sam otišla vani već s 15 godina.

Vratiti se mislim eventualno jednog dana kada vani već stvorim neku dobru karijeru i tlo pod nogama te financijski obezbijedim sebe i roditelje; tada bih voljela doći i pomoći svojoj zemlji. A kao prednosti BiH u odnosu na Nizozemsku izdvojila bih da su ljudi malo topliji i da imamo bolju kafu.

Ukoliko ste još uvijek student ili jednostavno mlada osoba koja se barem jednom zapitala kako je živjeti vani, nadamo se da smo vam olakšali, motivisali vas da probate i iskušate vašu sreću. Istini za volju, bit će vam potrebno sreće, upornosti, hrabrosti i strpljenja, ali barem ćete znati da ste probali. Ima itekako dosta pozitivnih priča iz inostranstva od ljudi koji su nakon velikog broja neuspjelih pokušaja ovdje odlučili sreću potražiti negdje drugdje.

Najgore je propuštati prilike i kriviti nesavršeni sistem u kojem živimo. I sama sam osoba koja se vratila iz Njemačke i iskreno se kajem. I sada razmišljam duboko u sebi šta bi bilo da je bilo. Istina, još uvijek mi nije kasno, ali isto tako, i mene ove priče motivišu da se pokrenem, pokupim stvarčice u kofer i pronađem državu u koju će se smjestiti. Sretno svima!

merima.zavitan

merima.zavitan

Novinarka, magistrica međunarodnih odnosa i diplomatije. Odnedavno i vlogerica. Stranački neaktivna, glasna, volim ispravljati krive Drine, te jako osjetljiva na nepravdu. Socijalno društvena, volim kišu samo kada sam u kući. Sunce i pjesma me pokreće.

Comments are closed here.