Piše: Rubina Čengić
Početkom jula 2022., par dana nakon sarajevske Parade, usred jednog vrelog dana, na jednoj raskrsnici bez imalo hlada, zaustavi me vremešni gospodin i kaže da zna da sam novinarka i da ne razumije zašto podržavam one. Pitam koje one, a on odgovora samo one i pokazuje glavom negdje ustranu. Ponovim pitanje uz osmijeh znajući šta slijedi, a on utiša glas i kaže pa pedere, brate. Na to krenem da mu objašnjavam šta zapravo traže pripadnici LGBTIQ+ populacije, kako žive i slično, i nakon 40-ak minuta razgovora se rastanemo s njegovim zaključkom Bogami si me načela, odoh kući razmišljati, možda i nisam u pravu!
Ovaj događaj je još jedan dokaz da otpor dolazi iz neznanja! A tu, barem u slučaju LGBTIQ+ populacije, nastupaju Karike, web magazin / online kuća mladih specifičan po tome što mladi kreiraju sadržaje za mlade i gdje svi, bez ikakvih ograničenja, cenzure ili pritiska, mogu da iznesu svoja iskustva vezana za kršenje ili poštivanje i njihovih i ljudskih prava drugih osoba i to podijele sa širom javnošću, i mladi i oni koji rade s mladima.
Mi želimo osigurati slobodno i sigurno online okruženje u kojem će se mlade LGBTIQ+ osobe, kao ravnopravni članovi našeg društva, osjećati ohrabreno i sigurno da ispričaju svoje lične priče. Mogu reći da je izazov pronaći sagovornike/ce među LGBTIQ+ mladima i njihovim saveznicima/ama, ali uz pomoć partnerskog Udruženja Okvir i partnera u USAID-ovom Programu podrške zaštite ljudskih prava INSPIRE, a to su Sarajevski otvoreni centar, Tuzlanski otvoreni centar i Helsinški odbor za ljudska prava, uspijevamo ohrabriti autore/ice da ispričaju svoje lične priče na Karikama u formi bloga. S obzirom na to da redovno ispitujemo našu publiku o tome kako im se sviđaju sadržaji koje objavljujemo i šta bi još željeli vidjeti, već sada promišljamo koji bi to bili novi i drugačiji formati koje bismo mogli koristiti da predstavimo probleme LGBTIQ+ osoba vezane za postojeći pravni okviri u BiH i neke njihove specifične potrebe, pojašnjava Ammar Grabić, predsjednik Omladinske novinske asocijacije u BiH (ONAuBiH) koja je pokrenula Omladinski magazin Karike.
Dominantna forma na Karikama jeste blog jer su procijenili da je to najbolji način da mladi svojim vršnjacima ispričaju svoju ličnu priču. Grabić priča da u većini slučajeva autori/ce ostaju anonimni, što govori da LGBTIQ+ mladi nisu spremni istupiti u javnost sa svojim iskustvima, uglavnom zbog osude društva i količine negativnih komentara koje primaju putem društvenih mreža.
Bivši glavni i odgovorni urednik Omladinskog magazina Karike Anes Osmić kaže da je za vođenje rubrike Iza duge, gdje objavljuju lične priče LGBTIQ+ osoba i njihovih porodica, prijatelja i saveznika, najveći izazov veliki broj komentara koji sadrže govor mržnje.
Mi podržavamo konstruktivne komentare koji doprinose zdravom dijalogu i razmjeni mišljenja i ne intervenišemo ako su objavljeni s profila koji imaju ime i prezime i jasnu fotografiju, ali smo brisali svaki govor mržnje. Mi to možemo jer nismo news-portal koji svakodnevno objavljuje više članaka, ali mislim da bi to mogao biti jedan od načina na koji bi se i profesionalni portali mogli odnositi prema ovoj pojavi. No mi imamo situaciju da većina medija komentare s govorom mržnje koristi za povećanje prometa na svojim stranicama. To je posebno izraženo kod LGBTIQ+ tema, kaže Osmić. Smatra da bi rješenje bilo – zakon koji zabranjuje govor mržnje i prijetnje.
Meni kao uredniku je bilo važno da se takvi slučajevi zabilježe, pogotovo jer su sadržavali prijetnje novinarima. Izdvojio bih, recimo, komentar da nas sve, zajedno sa LGBTIQ+ osobama, treba baciti u gasne komore i slično. Žalosno je da se kao novinari ne možemo pozvati na konkretne zakone koji tretiraju prijetnje novinarima u online prostoru, ali i generalno za govor mržnje. Mislim da bi takav zakon bio odličan alat u borbi protiv govora mržnje jer bismo ljudima koji pozivaju na mržnju ili je šire mogli jasno reći da je takvo ponašanje zakonski kažnjivo, kaže Osmić.
ONAuBiH i Omladinski magazin Karike su više puta Facebooku prijavljivali govor mržnje protiv LGBTIQ+ populacije koji se pojavljuje na društvenim mrežama, ali te prijave nisu riješene.
Želja nam je da razvijemo postojeće pravne okvire za online medije i uspostavimo metodologiju za kažnjavanje govora mržnje i diskriminacije prema ovoj zajednici. Uz to nam je plan da u skorijoj budućnosti provedemo istraživanje o prisutnosti LGBTIQ+ tema u online medijima i da na osnovu nalaza lobiramo za strožije kažnjavanje govora mržnje na online platformama, i uvijek polazimo od naše prve namjere – da osiguramo sigurno online okruženje za sve mlade ljude, pa i LGBTIQ+ zajednicu, kaže Grabić.
No za Karike ne pišu samo pripadnici LGBTIQ+ populacije, nego i djevojke/žene, mladi s poteškoćama u razvoju, Romi… Teme kojima se bave autori/ce su mentalno zdravlje mladih, politika, kultura i umjetnost, svakodnevni život i potrebe mladih, seksualna edukacija, te mir, suživot u BiH…
Osim bloga, koriste brojne druge formate: videopriče, tekstove, nepravedno zapostavljene listikle, intervjue, fotopriče i video-emisije u rubrikama Iza duge, Vidiš da smiješ, Sve ovo ja (rubrika koja ukazuje na mnoštvo identiteta i potiče ljude da žive sa svim dijelovima sebe i svoje ličnosti), Ne karikiramo, Ima veze, Pitaj psihologa, Online kuća mladih… Jednom mjesečno u rubrici Pitaj jednoroga objavljuju kratka pitanja i odgovore vezane za rod, tijelo i seksualnost LGBTIQ+ osoba što je, praktično, razmjena informacija i edukacija između cis-rodnih heteroseksualnih osoba i njihovih LGBTIQ+ vršnjaka.
U rubrici Iza duge smo objavili više tekstova u kojima porodica i prijatelji govore o iskustvima svojih najbližih koji pripadaju LGBTIQ+ populaciji, i taj serijal je došao do hiljada naših čitalaca i pratilaca, upoznao ih s iskustvima onih koji žive, rade i sarađuju s LGBTIQ+ mladima. U ovom serijalu smo objavili divne, inspirativne priče članova/ica porodice, prijatelja/ica, pa čak i kolega novinara/ki o podršci zajednici. Na ovaj način heteroseksualne i cisrodne osobe u BiH postaju informisane i edukovane o tome kako LGBTIQ+ fobija pogađa i LGBTIQ+ osobe i njihove najbliže – porodicu, saradnike i prijatelje koji su i sami najčešće heteroseksualni i cisrodni. Ponosni smo na to da straight-osobe nemaju problem stati imenom i prezimenom iza svojih prijatelja/ica i biti im podrška u procesu prihvatanja, tranzicije, zdravstvene i socijalne zaštite, pa čak i zapošljavanja, priča Grabić i naglašava da veliku podršku imaju od pojedinih novinara/ki koji predstavljaju primjere dobre prakse medijskog izvještavanja o ovoj marginaliziranoj skupini.
Inače, ONAuBiH je nastala u decembru 2007. godine uz podršku Fondacije Schüler Helfen Leben (SHL ili Studenti pomažu život) koja i sada djeluje kao donator i savjetnik. Kao osnovni zadatak postavili su sebi edukaciju mladih iz cijele BiH da plasiraju i kritički konzumiraju medijski sadržaj čime doprinosi medijskoj pismenosti kao jednoj od vrijednosti slobodnog društva.
Mi od osnivanja odgajamo mlade novinare i novinarke u profesionalce koji svojim pričama svakodnevno mijenjaju mišljenja i osjećanja ljudi, te mnogim mladim ljudima omogućava da kroz medijski aktivizam liječe male rane i velike bolesti našeg društva. Uz to, želja nam je pokazati da je mišljenje mladih u bh. društvu bitno i učiniti da se ono čuje i uključuje u procese donošenja odluka, a posebno volimo da govorimo o temama o kojima se odrasli, odnosno škola i roditelji, često stide da pričaju s mladima, kaže Grabić.
U početku, prije petnaest godina, Karike su bile omladinski magazin, na papiru, koji je izlazio u saradnji s dnevnim listom Oslobođenje – Magazin KAR!KE, potom su postali samostalni Omladinski magazin KAR!KE koji je izlazio svaka dva mjeseca i bio distribuiran po srednjim školama i omladinskim centrima širom Bosne i Hercegovine.
Osluškujući potrebe i dinamiku mladog čovjeka u BiH, 2016. godine smo odlučili digitalizirati magazin kako bismo ga učinili dostupnijim mladima. Te iste godine pokrenuli smo omladinski live talk show Push Pauza kroz koji omogućavamo mladim ljudima siguran prostor u kojem mogu učiti, podučavati, mijenjati i formirati mišljenja, a kroz ostale projekte, poput Putokaza novinarstva i obilježavanje Međunarodnog dana slobode medija, nastojimo mladima predstaviti medije, omogućiti im da se bliže upoznaju s onim što ih zanima i da izravno sudjeluju u kreiranju medijskog prostora, pojašnjava Grabić.
Jedan od autora na Omladinskom magazinu Karike, Amar Ćatović, kaže da ONAuBiH i Karike za njega predstavljaju slobodnu platformu i siguran prostor za ljude koji žele da budu saslušani ili da prošire svoje ideje i vidike.
Na početku sam urednicima predložio dvije teme koje su im se svidjele i tako je počelo. Ideje za pisanje mi nije teško odabrati i to su uglavnom pitanja vezana za ljudska prava, što mi je vrlo blisko i onda nemam problem da uočim zanimljivu temu, a portal je otvoren i za teme koje su taboo u našem društvu što dodatno potvrđuje da je ovo platforma za širenje slobode i razvoj slobodne misli mladih ljudi. Kao autora me posebno raduje to što nema cenzure, što autori/ce imaju punu slobodu i mislim da to osjete i naši čitaoci. Vjerujem da upravo zbog toga nemam problem da nađem sagovornike/ce za svoje teme i što se ljudi raduju da će njihovo mišljenje ili iskustvo biti objavljeno na Karikama, kaže Ćatović.
U Fondaciji SHL, projekt koordinator Srđan Petković cijeni da je ONAuBiH, za 15 godina koliko uspješno funkcioniše, donijela značajne pomake u oblasti razvoja omladinskih medija i vjeruje da je podrška za ONAuBiH zapravo podrška mladima u BiH.
Karike su pokrenute kako bi mladi iz svih krajeva BiH mogli da pišu o problemima, ali i pozitivnim iskustvima s kojima se susreću. Prije osnivanja Asocijacije, omladinska medijska scena je bila neorganizovana i nije bilo platforme koja mladima daje prostor i priliku da se njihov glas čuje, a sada vjerujemo da je najveći uspjeh upravo to što oni daju prostor za učenje i rad mladim ljudima iz cijele države, kaže Petković. Priča da je od srednje škole jedan od redovnijih čitalaca Omladinskog magazina Karike i da uočava da su tekstovi sve bolji, kvalitetniji i sadržajniji.
Posebno me raduje srčanost i iskrenost koju možemo da pročitamo, bar meni to pokazuje da se radi o mladima koji znaju o čemu pričaju i šta žele. Posebno je važno napomenuti da njihovo pisanje nije jedini aspekt njihovog rada, jer oni sve što pišu dopunjavaju aktivnostima u različitim projektima u kojima obrazuju nove generacije mladih novinara pružajući priliku svim zainteresovanim da se bave omladinskim medijskim aktivizmom. Oni su mladi koju su primjer i o kojima trebamo pričati i koje trebamo slaviti, naglašava Petković.
Cijeni da je ključ njihovog uspjeha to što svaki objavljeni članak pišu mladi i za mlade.
U medijima u BiH je premalo prostora za omladinski program. Vjerujem da je to tako zbog opšte percepcije zanimljivog medijskog sadržaja na osnovu koje dnevno-političke teme zauzimaju gotovo sav prostor jer je postalo interesantnije znati šta je danas radio jedan visoki funkcioner, nego kako se jedna mlada osoba iz nekog nerazvijenog mjesta izborila s društvenim normama. Siguran sam da je vrijeme da mediji u BiH pogledaju oko sebe i uvide primjere dobre prakse poput ovog što radi ONAuBiH ili neke medijske kuće iz regiona i Evrope. Vrijeme je da naše medijske kuće daju priliku mladima da pričaju o svojim problemima i interesovanjima jer samo uz konsultacije s mladima sadržaj za mlade može biti primamljiv za njih, zaključuje Petković.
A urednik na portalu Šatro.info, Haris Dedović, bivši urednik portala Karike.ba, smatra da je značaj ove asocijacije i magazina u tome što daju priliku mladim ljudima da osjete šta znači istinski raditi novinarski posao, i to direktno i odmah.
Istražiti priču, nazvati sagovornika, dogovoriti sastanak, koncipirati priču… To mnogim iskusnim novinarima može da zvuči čudno jer je to dio posla, ali često zaboravimo da smo ranije počinjali od pijačnog barometra i tek nakon dugo vremena bili u prilici da nazovemo nekog ministra ili zastupnika u parlamentu i skupštini, bilo koju poznatu ili javnu ličnost. ONAuBiH i Karike pružaju sigurni prostor u kom se takve stvari mogu naučiti bez stresa i frke, kao i to da vijest mora biti gotova do određenog vremenskog roka u danu, što je često teško i za mainstream medije, kaže Dedović. Cijeni da u drugim medijima nema tema kojima se bave Karike jer one nisu tražena roba.
Trenutno se, ne samo kod nas u BiH ili regionu, nego i u svijetu, dešava jedna ozbiljna podjela ili polarizacija među medijima na komercijalne i one druge. Cilj komercijalnih medija su lajkovi, klikovi, broj pregleda, reach, i ja ih razumijem jer, ako žive od komercijalnih sponzora, jako je teško govoriti u okvirima profesionalnog ili odgovornog novinarstva jer oglašivači gledaju samo te brojke. Karike spadaju u one druge medije u kojima se još uvijek može naći priča koja neće imati 10.000 ili 100.000 klikova, ali koja je zaista važna i značajna za čitatelje ili za kompletno društvo, pojašnjava Dedović.
Za njega je najvažniji segment rada Karika to što mladi imaju pravo da izaberu temu kojom će se baviti, koja je njima važna i koju će obraditi uz uredničku pomoć, usmjeravanje, podsjećanje na osnovna pravila profesije, tehnička i kontekstualna.
Svi mogu da naprave grešku, iz grešaka se uči, ali u Karikama je veliki broj kolega koji dobro rade svoj posao i to smatram možda i najvećim uspjehom Asocijacije i magazina. Prošlo je više od 10 godina otkako sam prvi put bio involviran u rad ove organizacije, ali sada vidim da je to ozbiljan medij, kaže Dedović i naglašava da se uvijek iznova raduje pozitivnim pričama mladih koji rade kvalitetne stvari u BiH jer na to treba uvijek podsjećati.
Ali ono čega mi nekad fali jeste malo češće pisanja o problemima koje mladi imaju na svakom koraku. Smatram da jedan takav slobodni prostor nudi priliku da se neke stvari istaknu, naglase, da se preko njih izvrši medijski pritisak da bi se takve stvari promijenile nabolje. Ne moraju to biti izmjene zakona, obaranje ministara i vlada, sasvim je dovoljno da se obradi priča o lošoj saobraćajnoj signalizaciji pored jedne škole i da se to popravi, podsjeća Dedović.
A u ONAuBiH koriste i druga sredstva za senzibiliziranje, educiranje i informiranje šire javnosti o LGBTIQ+ zajednici u BiH, pa su krajem 2021. godine organizovali prvo kvir-umjetničko takmičenje u pisanju kratke priče i snimanju fotografije. Cilj je bio afirmirati i promovisati umjetnički rad mladih kvir autora i autorica.
Komentari publike su bili različiti, a na društvenim mrežama je bilo dosta mrzilačkih komentara koji se stalno provlače i obeshrabruju mlade ljude. Upravo zbog toga ONAuBiH i Karike nastoje govor mržnje prijaviti odgovornima i postaviti branu kako bi kvir umjetnost kao i sve druge djelatnosi pripadnika LGBTIQ+ populacije dobile ili razvile krila koja imaju, kaže Grabić.
Uz govor mržnje upućen pripadnicima LGBTIQ+ osoba, najčešća floskula je i neka oni rade šta hoće u svoja četiri zida, samo nemoj da su blizu mene.
Takvi komentari pokazuju da ljudi manjinsku seksualnu orijentaciju vide kao bolest, i to zaraznu, iako je Svjetska zdravstvena organizacija homoseksualnost davno sklonila s liste poremećaja u ponašanju. No sve to je rezultat nedovoljno edukacije i neinformisanosti građana i građanki o ovoj zajednici, kaže Grabić i podsjeća da kroz formalno obrazovanje djeca uče da je homoseksualnost poremećaj, a patrijarhalni sistem i ograničeni pogledi bh. društva osuđuju LGBTIQ+ osobe.
No, bez obzira na to, svi moramo shvatiti da nije dovoljno biti LGBTIQ+ u svoja četiri zida i zbog toga se moramo boriti da mladi, uopšte građani/ke, bilo koje seksualne orijentacije, budu u prilici sa svojim partnerom/icom prošetati ulicom i to treba sistemski riješiti, kroz formalno obrazovanje, jer upravo to je stup jednog društva. Kada u školama s djecom i mladima pričamo o zdravstvenoj zaštiti kroz postojeće predmete poput Kulture življenja ili časova odjeljenske zajednice, možemo ih senzibilizirati i educirati o ovoj populaciji. Proces autovanja treba biti dio odrastanja jedne mlade osobe, a ne da oni žive u okovima krijući svoja stvarna osjećanja. Iskreno vjerujem da će novije generacije bez predrasude i čuđenja gledati istospolni par u zagrljaju, na ulici, kao što je to slučaj u zapadnim zemljama Evrope, kaže Grabić.
U ONAuBiH-u kažu da su zahvalni svim medijima koji su spremni govoriti o problemima marginaliziranih skupina u BiH, a oni ostaju otvoreni za mlade ljude koji žele raditi s njima – mogu da im se jave bilo kada putem redakcijskog maila redakcija.karike@gmail.com ili društvenih mreža, a kada počnu da rade u Karikama – s njima će starije kolege razvijati i unaprijediti sadržaj prije objave. Dobrodošli su svi koji kritički misle svojom glavom!
