„Muzika je jezik koji se ne kazuje rečima. Ona govori kroz emocije, i ako je u kostima – onda je u kostima.“ – Keith Richards
,,Muzika je za mene druga dimenzija gdje jedino mogu biti ono što jesam i najbolji prostor za povezivanje s drugima. I s kim sam posvađana, pomirim se uz muziku; i koga ne volim, zavolim ga kad krene neka dobra pjesma, jer nekako tada i ne misliš o puno drugih stvari. Fakat je muzika jedini jaran koji te nikad neće iznevjeriti.“ – odabrani je odgovor moje kolegice Maje. Zašto? Jer je Maja onaj prijatelj koji vam neće dozvoliti da u kafani i izlasku budete drvene Marije. Naprotiv, podići će vam energiju na onaj nivo gdje već kreće penjanje na stolice i stolove.
Sad bi neko rekao – ne voli svako sve. Da, istina, ukusi su različiti. Neko će plakati uz Tomu, neko behut ostaviti za druge dane. Neko će zadovoljno tapšati uz „koja li je tajna zdrave kose Megan Markl“, a neko uz Jaline i Bubine hitove. Sve ovo zavisi i od nas, od ekipe u kojoj smo, a nekad je i apsolutni rendom, gdje nas apsolutno boli briga šta će drugi reći i slušamo ono što nam prija. E, baš to je „Od Silvane od Nirvane“ top lista. Ono što ste vi, naši čitaoci i čitateljke (a i ja s vama), slušali, i za šta ste glasali u mjesecu martu.
Pa, da krenemo!
1. Senidah – Behute
Senidah je na vrhu top liste. Nije to neko iznenađenje. Ova slovenačka electro, pop, trap i R&B pjevačica u posljednjih nekoliko godina je uvijek u samom vrhu trendinga i svaka njena pjesma je hajp. Jedan od razloga je to što su njene pjesme i njeni tekstovi drugačiji. Svaki ostavlja prostor za naše lično tumačenje, naš lični doživljaj.
„Behut“ i njena muzika kao da nas miluju, a ipak nam ne daju mira. Spot samo pojačava taj doživljaj! Za one koji ne znaju, kada govorimo o behutu, govorimo o stanju omamljenosti. Mada, što se mene tiče, ja bih behut doživjela onako narodski, bez ikakve definicije. Behut nije ni tuga, ni žaljenje, ni patnja. Behut je trans momenat svih tih stanja spojenih u ono jedno.
Rekla bih da svakoga od nas za svaku pjesmu veže različita emocija i trenutci koje vrtimo u glavi. Iako nimalo melodične zvuke ne ispuštam prilikom izvođenja različitih pjesama, ipak bih za ovu pjesmu mogla reći da sam je na sav glas u klubu pjevala bivšem momku. Mislim da mi je sada malo jasnije zašto i jeste bivši.
S obzirom na to da pjesma ima gotovo 20 miliona pregleda, može se reći da se zasluženo nalazi i na samom vrhu naše plejliste.
2. Nataša Bekvalac – Tajne
Natašine „Tajne“ su zauzele mjesto broj 2! Kontroverzna Nataša Bekvalac pažnju je privlačila sa svojim humorističnim šarmom, harizmom i legendarnim izjavama. Etiketirana je kao vječna razvedenica i ona kojoj je svaka ljubav manje-više baksuzna. No, Nataša je idealan prikaz kako jedna žena profesionalno može da se suprotstavi patrijarhalnom svijetu i ne dozvoli ničemu da je pokoleba u njenom radu. Iz mog ugla, Nataša je sasvim opravdano zauzela svoje mjesto među prva tri.
Ipak, o kakvim tajnama Nataša govori? Da li su mračne ili sjajne, i ko ih od nas nema?
Publika voli stvari s kojima se poistovjećuje. Natašina ciljna publika i jesu same žene, a postoji li ijedna koja nema tajnu i koja se ne bi mogla pronaći u nekom od njenih stihova. S obzirom na njenu dugogodišnju karijeru, možemo slobodno reći da bi mogla zadati zadaću kako biti povezan/a sa svojom publikom i imati interakciju putem muzike.
Dok Nataša pjeva svim ženama, može se reći da dobija automatski feedback publike samim razumijevanjem koje dobija s druge strane jer ne bježi od slabosti kojima su žene podvrgnute, ali ujedno šalje jasnu poruku da slabosti treba prihvatiti baš kao i sve ostale dijelove svog karaktera.
Na kraju, Bekvalčevu bih svrstala među svojih top 10 izvođača i zbog njenog evergreen vodiča „Kako smuvati lika u tri koraka?“:
- Grudi u vis
- Haljina na pod
- Noga gola za dodir ispod stola.
3. Konstrakta – In corpore sano
Za ovogodišnju predstavnicu Srbije na Eurosongu se svakako može reći da je odradila jedan odličan posao. Konkretno, avangardno i daleko drugačije od ostalih pjesama koje su se našle u konkurenciji ovoj umjetnici. Mišljenja su podijeljena, i to vrlo jasno. Za jednu skupinu Konstrakta je ona koja samo pere ruke u lavoru i nešto brblja na latinskom, dok za druge predstavlja umjetnost sa snažnom porukom. Ono što bi bilo najbolje jeste možda da Konstraktu shvatimo kao najbolji primjer doživljaja muzike i kao zabave i kao umjetnosti istovremeno – nijedna ni druga strana nije u krivu. Sasvim je okej da je nekome sva pažnja usmjerena na lavor dok drugi ulaze u suštinski problem zdravlja i zdravstvenog stanja umjetnika/ca i svega onoga što možemo navesti kao poruka koje se šalju kroz pjesmu. Ipak, jedno je jasno.
Konstraktina „In corpore sano“ je zarazna pjesma. TikTok – ogledalo svih trendova, je to jasno pokazalo kroz nebrojene obrade i varijacije izvođenja ove pjesme. Iz ličnog iskustva vam mogu reći da se u jednom trenutku zaista uhvatite ispred lavora i ring lighta dok u pozadini po 500. put puštate identičnih 15 sekundi: „Umetnica mora biti zdrava.“ Sve to dok cimerka u drugoj prostoriji vjerovatno doživljava nervni slom zbog vas.
Ali, zašto i kako je Konstrakta postala glavna tema rasprave mjeseca marta i šta možemo izvući kao poruku ove pjesme za svijet gdje je sve postalo brzo i jednolično?
Konstrakta je odlučila rizikovati. Odlučila je jasno i glasno predstaviti svoje mišljenje drugima po svaku cijenu i ikakvog očekivanja sem jednog – da bude svoja i da istraje u toj namjeri. Individualnost, hrabrost, izdvajanje iz mase. Da li je to recept da budemo najbolji? Ne. No, da li je uvijek potrebno da budemo najbolji da bismo bili primjetni? Odgovor je opet ne.
Naša jedinstvenost je ono što će nam donijeti uspjeh. Zašto?
Zato što nije uspjeh uvijek biti najbolji, nego uvijek biti svoj (i biti zdrav).
4. Jala Brat & Devito & Buba Corelli – Roze
Kakva bi bila naša plejlista, koliko bi bila „realna“, da se na njoj ne nađu dva izvođača koja svojim prepoznatljivim zvucima zauzimaju uvijek prva mjesta u trendingu? I ne baš, zar ne?
Jedan čitav blog mogli bismo posvetiti podijeljenosti mišljenja kada su u pitanju Jasmin i Amar, poznatiji kao Jala Brat i Buba Corelli. Ali, prije nego što odlučimo donijeti sud i podijelimo se na one koji znaju svaki njihov tekst od riječi do riječi i one koji dobiju takvu količinu gađenja kada to čuju, potrebno je cjelovito sagledati sliku. Iako poznati kao slavni duo, Jala i Buba itekako se mogu razlikovati po solo numerama, načinu izvođenja i emocijama koje su prenosili kroz svoje starije solo pjesme, kojima su se itekako dokazali i kod nas i u regionu.
Iz nekog razloga, u svakom pijanstvu barem pet minuta posvećujemo njihovim pjesmama i njihovom zajedničkom uspjehu. Iako mnogi misle da su njihove pjesme svakodnevni materijal koji se koristi da se prikaže sve ono što je „negativno“ u današnjem svijetu, ipak mislim da mogu poslati onu najznačajniju poruku – a to je poruka prijateljstva i zajedničke istrajnosti. Recimo, ja ih doživljavam kao dva klasična najbolja prijatelja, od kojih je jedan vječito đubre i drugi onaj koji pokušava ublažiti sve njegove trenutke i sranja koja napravi.
Ipak, ponekad je sama besmislenost njihovih tekstova očigledna tek onda kada odlučite s kolegom s fakulteta pijani recitovati prijateljima Jaline i Bubine pjesme (da, to su oni momenti kada shvatite zašto ljudi imaju stereotip prema ljudima koji pohađaju filozofski i da nisu puno pogriješili).
„A pun je zmija klub
Pijan napravit’ zijan ću
A ja divljam, a-a ja ciljam nju
Tu malu, tu malu ciganku
A ja divljam“
Mada, kada malo bolje razmislim, sve ima više smisla kada smo pijani, pa tako i ovi stihovi. Publika dobije ono što želi. Ono što Jala i Buba rade sa svojom muzikom jeste boost energije i besmislenog samopouzdanja na osnovu stihova u kojima se i ne pronalazite, ali vam je lakše zavesti lika u klubu uz Jalu i Bubu nego uz Konstraktu.
5. Toma Zdravković – Za Ljiljanu
I baš s razlogom jednu fajrontnu za kraj naše prve plejliste.
Često možemo vidjeti da su najkvalitetnije stvari posljednje na listi. Mislim da bismo čak i za to mogli naći relevantno objašnjenje, ali suštinski nekada one najbolje stvari ostaju neshvaćene, zapostavljene, marginalizovane.
Mislim da Tomu možemo navesti kao jedan primjer toga. Sve donedavno. Tomine pjesme su kao kada pokušavamo pričati o ljubavi – uvijek nam fali jedna riječ više kako bi sve imalo smisla, a baš tu riječ je uvijek najteže pronaći. Kao što je i sam Tomin karakter poznat po vječnim ljubavima, tako možemo doživjeti i njegove pjesme – rolerkoster emocija: od sreće do one vrste tuge kada patite i za kim ne patite. Pored neosporivih činjenica da je stvarao jednu umjetnost kroz svoje pjesme, možemo reći da ista ta umjetnost treba ostati baš takva kakva jeste. Da se sluša, osjeti, voli i ostane jedna velika emocija. Možda i razbije koja čaša, flaša ispije do zadnje kapi, pusti poneka suza za sve tuge i sreće u životu. I da postane, barem na trenutak, malo više živ.
Ipak, na kraju, njegove pjesme su ona vrsta muzike koju se ne treba truditi objasniti, nego samo reći:
„Ne kosite rosnu travu
Ne lomite mladu granu
Ostavite cvetna polja
Ostavite cvetna polja
Nek’ cvetaju za Ljiljanu“
