Ne želim da ti postaneš sljedeća Alex iz „Maida“ ili Debra iz „Dirty Johna“ – Netflix i rodno zasnovano nasilje

Ukoliko ste kao i ja pretplatnici jedne od najvećih streaming platformi Netflixa, sigurno ste u izborniku primijetili naslove „Maid“ i „Dirty John“. Ako pripadate skupini koja se voli informirati prije samog gledanja, pa ste kojim slučajem na Google tražilicu ukucali ova dva naziva, među prvim rezultatima našli ste naslove tipa „Mini serija koju morate pogledati“ i „Krimi serija temeljena na istinitom događaju koju ne možete propustiti“.

Motivirani ovakvim najavama ili preporukama prijatelja vjerovatno ste počeli gledati serije, no već pred kraj prve epizode vam se lagano počeo dizati želudac i odlučili ste da ćete od sutra biti feministi i borci za ženska prava, ili ste pak serije ugasili s mišlju da vama ne treba nešto tako turobno i da svoje slobodno vrijeme želite provesti opuštajući nakupljeni stres, a ne mučeći se problemima drugih. Ako još uvijek niste imali priliku gledati serije, pogađate – one govore o rodno zasnovanom nasilju i svakom krugu pakla kroz koji prolazi osoba nad kojom se nasilje vrši.

Prije nego krenemo s analizom ovih serija, potrebno je da sebi postavimo pitanje: Zašto nam je jedna od najvećih streaming platformi u posljednjih šest mjeseci plasirala čak dvije serije koje govore o rodno zasnovanom nasilju? Puka slučajnost ili poveznica s pandemijom korona virusa i stopom rodno zasnovanog nasilja koja doseže rekordne brojke? Puka slučajnost ili poveznica sa svakodnevnim svirepim ubistvima žena, u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i u svijetu? Puka slučajnost ili način neformalne edukacije mladih djevojaka i žena, kako bi one danas-sutra bile u stanju prepoznati nasilje i iz njega se izvući prije nego što završe kao još jedno ime na čitulji?

Ukoliko ste jedna od sretnica koja se nikada nije susrela s nekim vidom nasilja i mislite da se ne može dogoditi i vama, jer ste obrazovane, talentovane, pametne i snalažljive, žao mi je što ću vam razbiti mjehurić zablude u kojem živite, ali može se dogoditi i vama.

Nasilje se ne vrši samo nad ekonomski ovisnim i manje obrazovanim ženama, kao što je to slučaj s Alex, glavnim likom serije „Maid“. Nasilje se vrši i nad vrhunski edukovanim, ekonomski potpuno neovisnim ženama poput Debre Newell koja tumači glavnu junakinju serije „Dirty John“. Dovraga, dogodilo se i meni.

Kako i ti koja čitaš ove retke ne bi postala sljedeća Alex ili Debra, važno je da znaš da nasilje nije samo udarac, važno je da znaš prepoznati da je svaki pokušaj odvajanja od porodice i prijatelja nasilje, važno je da znaš da svako „luda si“ ostavlja trajne posljedice i ima samo jedan cilj, a to je da ti počneš sumnjati u sebe i svoju lucidnost. Važno je da znaš da se nasilnici teško i sporo mijenjaju i da to nije tvoja dužnost. Takvim osobama potrebna je profesionalna pomoć. Iz začaranog kruga nasilja zaista je teško pobjeći; većina žena čak sedam puta pokuša napustiti nasilnika prije nego u tome stvarno i uspije. Ne želim da i ti koja čitaš ove retke upadneš u ovaj začarani krug, zato čitaj pažljivo, serije gledaj pažljivo, jer nisu tu samo kako bismo ispunile nekoliko sati poslije posla, nego kako bismo iz tuđih sudbina naučile.

Mini serija „Maid“

U samo 10 epizoda, genijalna producentica Margot Robbie i fantastični glumački duo Andie MacDowell i Margaret Qualley (majka i kćerka) vode gledateljstvo kroz sva lica porodičnog i emocionalnog zlostavljanja, generacijske traume, siromaštva i frustracije zbog sistema države koji je nemilosrdan u birokratskim procedurama.

Radnja ove emocionalno nabijene serije počinje u gluho doba noći, dok mlada žena Alex, u panici i strahu, očajnički pokušava smjestiti svoju kćerkicu u automobil i pobjeći od nasilnog partnera. U prvih nekoliko trenutaka mi kao gledaoci osjećamo olakšanje kada Alex uspije pobjeći od bijesnog partnera, no mjesta za olakšanje zaista i nema do samog kraja serije.

Kroz cijelu seriju glavna junakinja pokušava definirati, prepoznati, a potom i dokazati psihičko i emocionalno zlostavljanje od strane svog partnera. Naime, sistem, država i cijelo društvo nasilje prepoznaju tek onda kada ono poprimi plavu boju na licu, vratu ili ruci. Tokom prvog razgovora sa socijalnom radnicom, Alex pokušava objasniti šta se dogodilo, ali nailazi na otpor jer njen partner nije udario ni nju ni dijete. Ona zna, baš kao što bi i ti trebala znati, da bi pepeljara koja je ovog puta bačena u zid, naredni put mogla biti razbijena o njenu glavu.

I dok se tokom svake epizode Alex bori za egzistenciju i smišlja načine da svojoj trogodišnjoj kćerkici osigura bolji život, ona je uistinu savršena majka. Majka puna ljubavi i razumijevanja, strpljenja i odgovornosti. U isto vrijeme pokušava pomoći i svojoj majci koja ima nedijagnostifikovan bipolarni poremećaj, a malo je ovisna o njoj. Odnos između bake, kćerke i unuke najbolji je pokazatelj generacijske traume i kako je zaustaviti. Nas s Balkana generacijska trauma posebno pogađa jer je svi nosimo. Neki su o njoj razgovarali s terapeutima, a neki je šute.

Da serija nije pisana prema istinitoj priči, Alex bi u svom naumu uspjela odmah, zaljubila bi se u šarmantnog razvedenog prijatelja, koji joj je pokušavao pomoći, no kako je serija pisana prema istinitoj priči i radnja se dodatno zakomplicira.

Trenutak kada Alex osjeti sažaljenje prema ocu svog djeteta i dužnost da mu pomogne na putu odvikavanja i povratku u normalan život simbolizira njen kraj. Sean je kroz nekoliko epizoda dovodi u razne neprilike, potpuno nag provali u kuću njene stanodavke, što Alex ponovo ostavlja na ulici i bez posla. Ne vidjevši drugi izlaz vraća se njemu, a on se pod izgovorom napornog rada ponovo odaje svojoj ovisnosti.

Kroz cijelu epizodu, Alex bespomoćna leži na kauču, dok život prolazi pored nje. I dok ostaje gluha na ponuđenu pomoć, priželjkuje vlastitu smrt. Ova epizoda je i najvjerodostojniji prikaz stanja u kojem se nalazi žrtva nasilja. Kada partner učini sve da postaneš ekonomski ovisna o njemu, dok uspješno odgurne sve koji bi bili spremni da ti pomognu, teško se trznuti i ponovo pokušati. Brojni su faktori koji pojačavaju strah i nemoć.

Ova mlada žena bi ostala trajno nemoćna da se njena kćerkica nije sakrila u kuhinjski ormarić nakon još jedne tatine epizode, baš kao što je i ona radila kada je bila mala. U ovom presudnom trenutku Alex shvati težinu porodičnog nasilja i posljedice koje ono ostavlja. Ponovo ustaje s kauča i odlazi u utočište za žrtve nasilja, nakon čega uz puno predanog truda njen život kreće nabolje.

Završne scene serije su ispunjene toplinom i majčinskom ljubavlju, uspjehom i bijegom od nasilja i porodične traume. Ova priča je za razliku od mnogih drugih imala sretan kraj, pa je Alex postala velika motivacija, snaga i inspiracija za mnoge žene, dokaz da je moguće pobjeći iz pakla nasilja i započeti novi ljepši život.

Ne želim da ti postaneš sljedeća Alex i zato te molim pažljivo posmatraj svoju okolinu, ljude koji te okružuju i partnere kojima odlučiš pokloniti srce. Kada ti neko jednom pokaže lice nasilja, vjeruj mu, pokupi svoje stvari i idi u novi, bolji život. Dragi roditelji, kako vaša kćerka ne bi postala sljedeća Alex, molim vas, dajte joj do znanja da uvijek ima topao dom u koji se može vratiti i punu podršku za sve što odluči uraditi.

Serija „Dirty John“

I dok serija „Maid“ savršeno predstavlja sva lica porodičnog, emocionalnog nasilja i generacijske traume, glavni likovi su malčice stereotipizirani. Zašto ovo kažem? Zato što su očekivanja društva da žene nad kojima se vrši nasilje budu ekonomski ovisne i slabijeg obrazovanja, da partner bude ovisnik bez stalnog posla i karijere. Kao što sam rekla na samom početku teksta, nasilje se provodi i nad ekonomski neovisnim, samosvjesnim i uspješnim ženama. Serija „Dirty John“, ponovo temeljena na stvarnim događajima, upravo govori o tome.

Serija ovoga puta u glavnoj ulozi ima Debru Newell, lijepu, bogatu i usamljenu 59-godišnju ženu i Johna Meehana, šarmantnog doktora, veterana i filantropistu, istih godina. Nakon serije neuspješnih sastanaka, Debra upoznaje Johna, doktora mekog srca. Njena starija kćerka već na prvi pogled procjenjuje da s njim nešto nije OK, te pokušava upozoriti svoju majku, no ova odbija da povjeruje u to i pripisuje to kćerkinoj ljubomori. Već nakon prvog sastanka Debra vodi Johna u svoj stan, gdje on pokazuje svoje pravo lice nakon što mu je saopštila da ga ne želi u svojoj spavaćoj sobi.

U ovakvim situacijama sjeti se mojih riječi – prvi put kada ti partner pokaže lice nasilja vjeruj mu i učini sve da više ne bude dio tvog života, jer od tog momenta stvari mogu ići samo nagore, nikako nabolje. Iako Debra nije imala mene kao savjetnicu u svom životu, imala je kćerke i članove porodice koji su je pokušavali upozoriti. Debra je odlučila da zanemari sve znakove upozorenja i vjeruje svom odabraniku.

Kako se epizode nižu jedna za drugom, tako i John niže svoje uspjehe. Majku uspijeva udaljiti prvo od jedne, a potom i od druge kćerke. Lagano se uvlači u njen dom i novčanik. Postepeno uvodi potpuni nadzor nad njenim životom, ograničavajući joj kretanje i komunikaciju.

Ukoliko se pitaš kako se ovo moglo desiti, reći ću ti samo jedno – nisu svi nasilnici isti! Neki dolaze sa savršenim maskama, izigravajući savršenog partnera na duge staze. Nasmijani, šarmantni, galantni, uspiju pridobiti i neke članove tvoje porodice, prijatelje… Zapamti, govorim ti iz iskustva, ako je presavršen da bi bio stvaran, vjerovatno i jeste; otvori šestere oči, upali sva čula i baci se u istraživanje. I nemoj sada misliti da ti govorim da budeš paranoična i da ne vjeruješ nikome, ukoliko mozak, srce i želudac kažu da onda nema nikakve potrebe za paranojom, ali ako se želudac grči, bježi koliko te noge nose.

John Meehan na prevaru oženi ovu bogatu damu, nadajući se da će razvodom imati pravo na polovinu njene imovine. Prvi trenutak u kojem Debra počinje sumnjati u vjerodostojnost izjava i djela svoga partnera bio je kada su u spavaćoj sobi našli dezorijentiranu žensku osobu koju je John bacio na pod.

Nakon brojnih upozorenja koje su joj uputile kćerke i saznanja do kojih je došla privatna istražiteljica, Debra saznaje da John iza sebe ima 25 godina ispunjenih kriminalom i da je nju upoznao samo dva dana nakon izlaska iz zatvora. John je i ranije varao žene, otuđivao im imovinu, potom ih pratio i ucjenjivao.

No, ni ovo nije bilo dovoljno za Debru. Iako se u prvim trenucima nakon saznanja odseli iz zajedničke kuće, ona se sažali kada John završi u bolnici. Krijući istinu od kćerke, odlučuje da bude uz njega na putu odvikavanja od narkotika.

Ovdje u igru dolazi i Stockholmski sindrom koji u nama izaziva osjećaj dužnosti da pomognemo našem agresoru. Jako je važno da znaš da nisi dužna ni obavezna pomagati nekome s odvikavanjem, za to postoje stručna lica i institucije i najviše što možeš i trebaš uraditi je preporučiti ustanovu.

John Meehan, kojeg su još od fakulteta prijatelji zvali Dirty John, nastavlja sa svojom igrarijom, nastavlja se drogirati, ucjenjivati Debrine kćerke, što jednu od njih ostavlja bez posla. On također zapali i njeno auto, ali ovoga puta ona to ne može dokazati jer je imao ključ i pristup autu.

I kada Debra konačno shvati da je ovo serijski prevarant, nasilnik i ovisnik koji zlostavlja i ucjenjuje žene dugi niz godina i ostavi ga, njegov bolesni um to ne može podnijeti, te joj odluči zadati još jedan posljednji udarac. Na parkingu pokuša izbosti njenu mlađu kćerku, ali zahvaljujući psu i časovima samoodbrane koje je ona pohađala, on je taj koji završi s brojnim ubodnim ranama i na koncu umire.

Nakon njegove smrti Debra i njene kćerke nastavljaju borbu protiv brojnih traumatskih posljedica koje im je ostavio u nasljeđe, te pokušavaju ponovo izgraditi povjerenje i narušene porodične odnose.

Ne želim da ti postaneš sljedeća Alex ili Debra Newell!

Ja zaista ne želim da ti postaneš sljedeća Alex ili Debra. Shvati da nasilnici ne stigmatiziraju kada su u pitanju njihove žrtve i nema jasnog pravila. Može se desiti bilo kome, bilo kojeg dana. Kada biraš partnera, nemoj birati samo srcem, jer ono te zaista može prevariti. Uključi mozak i želudac.

Ne želim da se nađeš u začaranom krugu nasilja i da ne znaš kako ćeš iz njega izaći, da proživljavaš nasilje na svojoj koži, a poslije da se boriš s traumama koje ono ostavi.

Zato djevojko, djevojčice, molim te, pažljivo čitaj ove redove i pažljivo gledaj serije. Neka ovo bude primjer koji ipak nećeš iskusiti na svojoj koži. Djevojko, djevojčice, ako si se već našla u ovom krugu, neka ti ovi redovi i ove serije posluže kao motivacija i neka ti daju snagu da taj začarani krug možeš prekinuti i da zaista postoji novi, bolji život. I još samo nešto, ne srami se! Dešava se svima, mnogo više nego što želimo priznati, a kada se nasilje desi, o njemu treba da se priča – s majkom, prijateljicom, sestrom, stručnom osobom ili u grupama podrške. Djevojko, djevojčice, ne želim da ti budeš još jedno ime koje će mediji razvlačiti po svojim ustima i još jedna žrtva o kojoj će senzacionalistički pisati zbog klikabilnosti. Zato te još jednom molim da paziš.

Naslovna fotografija – Maid, preuzeto sa Youtube.com
Tekst je nastao u okviru projekta „Sveobuhvatna strategija prilagođena situaciji sa COVID-19 za Sarajevo bez nasilja na osnovu spola“. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne odražava nužno mišljenje ACCD.

Najčitaniji tekstovi

Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
KVIZ – Provjeri svoje znanje o pravima žena
Međunarodni dan studenata uz razgovor s Farukom Devićem, predsjednikom SPUS-a
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Kako da napravite uspješan freelance profil i počnete zarađivati online?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
More Stories
Ne moram biti gay da pružim podršku svima koji jesu