Martovske ide, buđenje ranog proljeća, ili još jedan dan, kao i svaki drugi. U medijima gomila apsurda, kleveta i optužbi. Rode se još nisu vratile, a predizborna kampanja je u jeku. Počele su podjele i kalkulisanja, uveliko se zbraja, oduzima, preslaguje i režira. Na pomolu su nove komedije i tragedije, sa pravim, pravcatim glumcima, velikim intelektualcima i sposobnim kapitalistima, kako se pojedinci samoprozvaše.
Proteste s početka mjeseca niko više ni ne spominje. Pozicija se potrudila da ih zataška, a opozicija nije vidjela interes ili iz kvazimoralnih razloga nije htjela iste da pretvori u svoj najveći predizborni adut i trenutnoj vlasti priredi prijevremeni krah, kao što je to bilo 2014. godine. Nije lijepo kopati rupu u kakvoj ste se sami ugušili.
Za razliku od te 2014., ovaj put, mladi su bili potpuno flegmatični. Ne tiče se to njih. Oni stoje u redovima ispred stranih konzulata.
No, ne baš svi. Već dvije sedmice ne mogu da potisnem loše parafraziranu izjavu portparola MUP-a TK, Izudina Šarića, kako su privedena dva lica starosne dobi od 19 i 21 godinu, što znači da nisu mogli biti borci. Ko ovdje kome i šta poručuje? S kojom namjerom? Sve što mogu zaključiti je da dotični reporter nikada nije kročio u Javni servis, jer tamo, prvo što vas nauče je da osobe ne nazivate licima. Traženje svakog dubljeg smisla rečenice je krajnje neprimjereno.
A moglo je biti drukčije. Umjesto ta dva nesretnika, morala je tu da stoji akademska godina, odsjek ili univerzitet. Tada ne bi bilo lice, ili osoba, ili dvije osobe, prepuštene na milost i nemilost organima gonjenja i javnom mnijenju. Ovi drugi nisu pokazali interes, što s prvima, nažalost, neće biti slučaj. Da su studenti izašli, to bi bila samosvjesna, odlučna i istrajna kritična masa koja ima svoj stav i neprikosnovene zahtjeve, jer, od budućih intelektualaca se očekuje da budu u prvim redovima, kad je borba protiv nepravde u pitanju.
Zašto danas u Bosni i Hercegovini mladi ne pokrenu revoluciju, zašto mladi nisu generator promjena, zašto mladi dopuštaju da ih se iseljava u mirnodopskim uslovima?
Pa zato što nema ko da nam pokaže kako treba. Mi nemamo modele, idole, uzore. Rođeni smo na zgarištu, sa krizom identiteta, bez osjećaja pripadanja u ovom vremenu i prostoru. S jedne strane se vežemo za fleksije iz proštosti koje nam predstavljate kao blagostanje, a sa druge strane, podvaljujete nam tako odurnu, nemilosrdnu i nepoštenu sadašnjost, pa je jasno zašto budućnost ovdje ni ne naziremo. Država za koju tvrdite da ste se borili i stvarali je, postala je kreatura koja uveliko može da parira Orvelovoj Životinjskoj farmi, u kojoj smo svi, vremenom postali svinje, a političari svinjastiji od ostalih.
Trpate nas u torove, odgajate kao jedne, druge ili treće, pričate o nama i njima, (tro)falsifikujete istoriju, namećete nam nacionalizam i religiju, a o demokratiji, etici, kulturi i umjetnosti niko ne govori.
Ovdje niko ne spominje ljude. Niko ne spominje građane, građanski odgoj i aktivizam.
Prisiljavate nas na politički angažman jer iskaznica stranke je legitimnija od rodnog lista. Desne opcije su dobile svoju političku kopilad, demokratski upakovanu za mlade naraštaje fašista, pod iskusnim, okaljanim rukama mentora, koji su do skora bili vazali vrhovnim vođama fundamentalne desnice. Ali, nakog 20 godina je pukla tikva, pa su odlučili da nastave borbu samostalno.
I šta, sad mi treba da vas branimo od vas samih?! Pa nećemo i ne možemo.
No, nemojte misliti da ćete nas sve otjerati. Nemojte misliti da ćemo se svi pokunjiti i otići. Istina, svako malo iselite jedan grad srednje veličine, obrazovanih, radno i fertilno sposobnih mladih ljudi. Ali, mi koji ostanemo, toliko smo mutirali, da nam ne možete više ništa. Vas i vaše bolesne ambicije pospremit ćemo gdje im je mjesto, a mi ćemo da gradimo zdravo društvo i funkcionalnu državu na najljepšoj zemlji na svijetu.
