Mihajlo Čeprkalo: Olimpijske igre su događaj koji me je obilježio

Mihajlo Čeprkalo, naoko obični maturant banjalučke gimnazije, prošle godine sa 17 godina je učestvovao kao najmlađi predstavnik BiH na Olimpijskim igrama u Riu 2016. u disciplinama plivanje slobodnim stilom na 1.500 metara. S Mihajlom smo razgovarali o njegovim plivačkim počecima, iskustvu s Olimpijade, te planovima za budućnost.

“Do prije pet godina sam se bavio košarkom, ali onda sam se odlučio za plivanje. Plivanjem se bavim gotovo 13 godina. Sve je započelo kada me je mama kao petogodišnjaka upisala na školu plivanja, meni su se kasnije svidjela takmičenja i druženja pa sam nastavio”, započinje Mihajlo u razgovoru za Omladinski magazin KAR!KE.

Kako izgleda jedan dan u životu olimpijca?

„Kada sam se spremao za olimpijske dnevna rutina je bila ovakva. Ustajem u 6, trening od 7 do 9/pola 10, teretana sat vremena. Odmaram do 2, od pola 3 do 5 opet bazen. To je što se tiče treninga, bez drugih obaveza. Od malena imam naviku da plivam i radim sve ostalo, tako da mi nikada nije bilo teško uklopiti trening sa školom i ostalim obavezama“.

Gledali smo te u Riju, ali opiši nam u nekoliko rečenica kako izgleda olimpijsko iskustvo sa one strane ekrana?

„Osjećaj je nevjerovatan i nestvaran. To je iskustvo koje se ne može tako lako opisati. Nastupao sam na dosta takmičenja, na kojima sam provjeravao formu i ganjao normu za Olimpijske igre. Olimpijske igre su događaj koji me je obilježio na neki način. Taj sportski duh, upoznavanje sa drugim sportistima, mogućnost da gledaš uživo svjetske prvake na djelu je nešto fascinantno. Imao sam mogućnost da ih dosta vidim, sa nekima i da se slikam. Meni je najdraža slika sa Đokovićem i kapica vaterpoliste Prlainovića koju mi je dao poslije finala“.

Mihajlo Čeprkalo

Kakvi su uslovi u kojima treniraš, Banja luka je nedavno dobila veliki zatvoreni olimpijski bazen?

„Uslovi su u nekim granicama normale, moglo bi se tu dosta stvari poboljšati, ali to dolazi sa boljom finansijskom podrškom za pripreme, fizioterapeuta itd. Od kada sam isplivao malo ozbiljnije rezultate troškove najviše pokrivaju klub i savez, a do tada su sve roditelji finansirali. Državni organi pomažu takođe donekle. Koliko se ulaže u drugim zemljama u sport, ovo je ništa, ali za naše standarde i to je u redu“.

Šta je bila prekretnica u tvome sportskom životu?

„Na takmičenju u Berlinu 2013. godine sam prvi put primijetio da mogu postići velike rezultate. Osvojio sam zlato na 400 metara i od tada se ozbiljnije bavim plivanjem. Berlin je pokazao da će biti nešto od svega ovoga. To je bio Internacionalni plivačko takmičenje na kojem je bilo 1.500 plivača iz 25 zemalja“.

Kakvi su daljnji planovi maturanta sa olimpijskim oreolom?

„Planiram se i dalje baviti plivanjem, u zavisnosti od ramena, jer sam imao povredu. Naravno, fakultet planiram upisati ali još razmišljam šta ću. Uskoro me čeka državno takmičenje, pa potom pripreme u Turskoj, a onda svjetsko takmičenje“.

Comments are closed here.