Ko to tamo protestuje?

Nakon trećeg dana protesta u Srbiji još uvijek nije jasno ko je organizator i da li ga uopšte ima, ali je jasno da su u prvim redovima, najglasniji i najodlučniji – mladi. Možete se to vidjeti na svakom od snimaka sa protesta koje, zahvaljujući društvenim mrežama, imamo priliku da gledamo i uživo.

Aleksandar Vučić, aktuelni premijer Vlade Srbije, u nedjelju je postao (i) predsjednik susjedne nam zemlje uvjerljivom natpolovičnom pobjedom u prvom krugu predsjedničkih izbora. Već sljedeći dan održani su prvi protesti širom Srbije pod geslom “Protiv diktature”. Kakve sad diktature kada je predsjednik najjače partije pobijedio na demokratskim izborima tokom kojih nisu zabilježene veće povrede izbornog procesa?

Upravo činjenica da se prvi čovjek vladajuće partije, ujedno premijer Vlade, kandidirao na predsjedničkim izborima dovela ga je u povlašten položaj u odnosu na njegove protukandidate, tvrde protestanti. Ali, ne samo to, tvrde i da je Vučić pokrao izbore.

Nije zlato sve što sija, nit’ su izbori demokratija

“Vučiću lopove, pokrao si izbore” je slogan koji masa najčešće uzvikuje dok šeta ulicama glavnog i drugih velikih gradova u Srbiji. “Istina je da je Vučić pobedio kao što je istina i da je pokrao izbore, oba istovremeno, takvo vreme došlo da može više istina istovremeno. Jer pokrao je izbore, ali ne samo direktnom krađom listića ili preko bugarskih vozića, nego pre svega na to što je školski, psihopaćenički, štreberski temeljno, bio spreman kao zver”, objašnjava autor na Tarzaniji, sajtu koji, usudiću se napisati, već godinama ima najozbiljnije analize političke situacije u Srbiji ma koliko god vam to zvučalo čudno.

Iz onog što možemo vidjeti i pročitati u medijskim izvještajima iz Srbije, ovo nije pobuna samo zbog izbornih rezultata i načinom na koji je Vučić “poklopio” medije u predizbornoj kampanji. Ljudi se, izlaskom na ulicu, bune protiv čitavog lavirinta korupcije, nepotizma, laži, cenzure, pljačke, izrabljivanja, nepravde i nejednakosti u kojem kompletno društvo godinama besciljno luta. Ili, ukratko, protiv svega onog na šta smo navikli i mi u BiH.

Angelina, mlada nezaposlena majka iz Beograda, bila je na ulicama glavnog grada prethodnih dana. Za Omladinski magazin Karike govori kako je ponosna na pristojnost sugrađana i da sve prolazi bez incidenta. “Jedino mi je žao sto se brojke ljudi u medijima smanjuju, a nas je svakog dana sve više”, kaže ona.

Potvrđuje nam da su na ulici studenti najbrojniji, ali da ima i druge omladine, a sve je više penzionera i starijih građana. Ističe kako protest nosi naziv “Protiv diktature” zbog toga što se stiče utisak da se Srbija vraća u devedesete, sve više liči na zemlju Slobodana Miloševića, u kojoj su mediji cenzurisani, a ljudi nemaju prave informacije. Posebno je bijesna zbog kampanje tokom koje Vučić nije učestvovao ni u jednom političkom duelu, a opozicija nije dobijala dovoljno prostora na javnom servisu.

Studentski protesti i studentski predstavnici

Organizatora, čini se, nema. Angelina kaže da je to nepravda, odnosno borba protiv nje. Za komunikaciju demonstranti koriste društvene mreže, a naša sagovornica se nada da će protesti potrajati sve dok se nepravda ne pobijedi, a ustav države počne važiti za sve.

Iako organizatori nisu poznati, neki od zahtjeva jesu, pošto su se oglasili na društvenim mrežama studenti Univerziteta u Novom Sadu i Beogradu, koji su učesnici u protestima, izvjestio je Insajder.

Iz Studentskog pokreta Novi Sad predložili su da protesti traju do smjene članova Republičke izborne komisije zbog nepoštovanja odluka Ustavnog suda i do razrješenja predsjednice Narodne skupštine zbog blokade rada tog zakonodavnog tijela tokom predizborne kampanje. Oni predlažu i zahtjev za smjenu direktora  Radio-televizije Srbije i urednika Informativnog programa ovog javnog medija “zbog režimskog izveštavanja i neravnomerne zastupljenosti kandidata”, kao i smjenu članova Regulatornog tijela za elektronske medije zbog nereagovanja na više stotina prekršaja i prijava.

U međuvremenu su svoje zahtjeve zaoštrili objavivši jučer kako traže “kompletnu smenu vlasti i oslobađanje medija od partijske kontrole, obustavu sprovođenja mera štednji kroz plate i penzije te svako dalje ugrožavanje socio-ekonomskih uslova”. Dakako, formalni predstavnici studenata, poput Studentskog parlamenta novosadskog Univerziteta, požurli su se ograditi od “studentskih protesta” nazivajući ih izrazito političkim, a zahtjeve nestudentskim. Kao da studenti žive u nekom apolitičnom mjehuriću u kojem je jedina briga koliko će ispitnih rokova da bude?

Stiče se dojam da se protesti u Srbiji tek zahuktavaju. U vrijeme objavljivanja ovog teksta već je počeo novi, četvrti po redu, a za subotu je najavljen i štrajk sindikata policije kojima će se pridružiti i studenti i građani. U šta bi protesti mogli da prerastu? O tome sada možemo samo nagađati, ali ohrabruje volja srbijanske omladine da vrati sebi ulogu najprogresivnijeg i najhrabrijeg dijela društva. Kako rekoše na Tarzaniji: “Zato treba lepo svi mi da izađemo na ulicu. I danas i sutra. Pa i nek na kraju ne bude ništa od protesta. Pošto, ako ni ne probamo, sigurno neće biti ništa.”


Naslovna fotografija: foxnews.com

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
amir.puric

amir.puric

Volimo pročitati vaše mišljenje...