Bojan Jokanović – Sizif oštra i neumoljiva oka

Bojan Jokanović, teolog i profesor pravoslavne veronauke, godinama vodi Sizifovu borbu za pravopis. No, za razliku od Sizifovog, Bojanov trud nije uzaludan.

Bojan Jokanović je karikaturista, ilustrator i muzičar iz Doboja. Pored teologije i crtanja, posvetio se učenju sviranja raznih instrumenata. No, ono po čemu je poznat široj javnosti su, svakako, karikature i ilustracije, odnosno pravopisna pravila, primeri iz bontona, zanimljivi događaji, ali i kritičke karikature iz svakodnevnog života. Kako kaže, crta otkad zna za olovku i papir, a dar za likovno stvaralaštvo nasledio je od oca, koji se bavi projektovanjem, crtanjem i duborezom.

Kako je nastao Sizif?

Ove godine smo proslavili peti Sizifov rođendan. Više od petsto karikatura na temu pravopisa sam nacrtao dosad. Slučajno je nastala prva ilustracija. Svakodnevno svako od nas na društvenim mrežama uoči više od sto komentara koji sadrže pogrešnu upotrebu riječce ne uz glagole. Prva ilustracija koju sam nacrtao je „NE ZNAM“ jer zaista ne znam kako neko može napisati neznam – to stvarno „bode oči“.

Koje teme obrađuješ u svojim karikaturama?

Ne biram teme, sve što vidim pretočim u djelo. Svakodnevno čitam, tako da sve što uočim kao zanimljivu jezičku nedoumicu odmah stavim na papir. Novine, natpisi, komentari i tekstovi na portalima su prepuni jezičkih grešaka, a Sizif ima oštro i neumoljivo oko.

Šta Te inspiriše?

Mislim da, nažalost, nije teško naći inspiraciju za sizifovski posao, jer je ima napretek. Volio bih, umjesto inspiracije, da nađem više vremena kako bih ilustrovao što više jezičkih nedoumica i tako napravio seriju ilustrovanih priručnika za pravopis srpskog jezika. Poslije prve knjige, trenutno je u pripremi i Sizif 2, ali ako Bog da zdravlja, neću se zaustaviti ni tu.

Da li crtanje karikatura motiviše učitelje i profesore da više pažnje posvete učenicima i njihovom obrazovanju?

Kako da ne. Vizuelno se najbolje pamti, tako da ne postoji bolji način učenja od ove metode. Uvijek sam crtao u udžbenicima i sveskama, i zbog toga sam dobijao dvojke iz srpskog jezika. Moja nastavnica je uvijek govorila da od mene neće biti ništa i da se od crtanja ne živi. Dvadeset godina nakon toga, u skoro svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj se nalaze postavke s mojim ilustracijama, a moja knjiga o pravopisu srpskog jezika je bila najtraženiji Vulkančićev naslov na beogradskom sajmu knjiga. Veoma je važno prepoznati afinitete na vrijeme.

Da li je obrazovni sistem u Srbiji i Bosni i Hercegovini nedovoljno razvijen?

Postoji jedna divna knjiga patrijarha Pavla, naslov knjige ću navesti kao asocijaciju, a on će dati odgovor na ovo pitanje — Bog će pomoći, ako ima kome. Prebacivati lopticu krivice možemo dovijeka, jer onaj koji ne želi da nauči, njemu nijedan obrazovni sistem na svijetu neće pomoći.

Kako ljudi reaguju na Tvoje karikature? Pretpostavljam da najviše privlače pažnju dece.

Reakcije su odlične, jer ovo je zaista jedan veliki korak za jednostavnije učenje. Naravno da je pored slike potrebno i pročitati nešto dodatno, ali slike se lakše pamte. Ilustracije sam prilagodio mlađem uzrastu, ali su namijenjene svima. To je nešto slično kao i s animiranom serijom Simpsonovi – gledaju svi od 7 do 107.

Možeš li nam reći nešto o knjizi 100 Sizifovih pravopisnih pravila?

Knjiga Sto Sizifovih pravopisnih pravila je nastala kao rezultat dugogodišnjeg napornog rada. Knjigu prate i obrazovne kartice. U saradnji s izdavačkom kućom Vulkan iz Beograda došlo je do konačne realizacije dugo očekivanog naslova. Postigli smo izuzetan uspjeh, koji iskreno nisam mogao ni zamisliti. Za dva mjeseca smo već došli do trećeg izdanja knjige, a prva je štampana u tiražu od 3.000 primjeraka. Veliki zadatak nam predstoji da drugom knjigom ponovimo prošlogodišnji uspjeh na Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. U međuvremenu sam završio i bonton za najmlađe, čija priprema za štampu je u toku, tako da nastavljam uspješnu saradnju s  Vulkan izdavaštvom.

Gde su sve održavane Tvoje izložbe? Imaš li u planu neku novu izložbu kada se situacija s korona virusom smiri?

Do sada sam imao bezbroj samostalnih izložbi i promocija projekata u našoj zemlji, zemljama regiona i inostranstvu. Svaka izložba mi je posebno draga, jer uvijek upoznam neke divne ljude. Novonastala situacija je prekinula pripremu moje velike turneje u inostranstvu, ali se nadam da ćemo nastaviti s normalnim aktivnostima poslije svega ovoga.

Šta je ono što bi trebalo da se izmeni u životima mladih i na čemu bi trebalo da porade?

Trebalo bi da imaju više ljubavi prema drugima, da više razgovaraju uživo, a ne putem socijalnih mreža, manje da gledaju televiziju i „bistre“ politiku, više čitaju, rade kreativne stvari i uživaju u svom životu što manje gurajući nos u tuđe.

*Naslovna fotografija – Bojan Jokanović, privatna arhiva. Karikature – privatna arhiva

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Call centri: ZA ili PROTIV?
Patrijarhat na mojoj koži
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Intervju s Jovanom Gajović, psihologinjom i psihoterapeutkinjom u edukaciji: „Bez zakona o psihoterapiji, važno je da klijenti budu informisani da li radimo u skladu s etikom naše profesije“
Gdje kupiti proizvode jeftinije i do 90 % od redovne cijene - Food Outlet Yumm
Bolesti modernog doba: Multipla skleroza ne bira, ona se samo dogodi
Koliko god deci trebalo nekad da je njihov tata supermen, daleko im više treba otac koji je živ čovek
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
More Stories
Sa politikom na Ti – 7. redovna sjednica Općinskog vijeća Centar: izmjena projekta zapošljavanja mladih