Opiši nam se u jednoj rečenici.
Trudim se biti saučesnik vlastitog nesvjesnog,vlastite terra incognite (što znači da imam želju da otkrivam, upoznajem i radim na sebi), i neko ko još uvijek uči da se opiše u jednoj rečenici, a da to nisu manje-više univerzalni identiteti sina, prijatelja, partnera, kolege.
Šta radiš kada želiš da se odmoriš?
To zavisi od toga od koga ili čega se odmaram. U pogledu profesionalnog staža sam relativno mlad, pa su mi potrebni kratki momenti predaha poput praćenja refleksija jezera i neba. Gledajući uopšteno, tri asocijacije na odmor: more, bademi i so.
Šta si danas posljednje poslušao u automobilu na putu do tačke našeg ranije dogovorenog nalazišta?
Norah Jones – „Sunrise“.
Šta je rubrika „Pitaj psihologa“ donijela tvom profesionalnom dijelu života?
Želju da određene vještine i znanja koje sam stekao i koje još uvijek razvijam (sigurno da je to cjeloživotni proces) u profesionalnom pozivu psihologa podijelim s mladima. Takođe, veoma bliska sjećanja na sve lične nedoumice koje sam prolazio tokom razvoja rane adolescencije, a koje se tiču unutarnjeg, psihičkog života! Lakoća poistovjećivanja s mladima. Naravno, svi su dobrodošli u rubriku!
Koliko ti je značajan angažman na Karikama?
Radovanje svakom pitanju i svakom podijeljenom doživljaju koji stigne. Zapravo, nadahnjuje me u pisanju. Tekst nije jednosmjeran, interaktivan je i koliko god da je to, ipak, pisana korespondencija, želim vjerovati da makar ponudi bazične edukativne odgovore o mentalnom zdravlju, prevenciji i resursima koji nam stoje na raspolaganju.
Mladi se u BiH, bez obzira na svakodnevne eksterne borbe, unutar sebe i ne osjećaju baš najbolje. Mute nam se misli, neprestano se preispitujemo dok nam je perspektiva čas ovakva, čas onakva. Kako ljudi poput tebe konkretno utiču na stanje uma i duha mladih u BiH?
Vještinama prepoznavanja psihičkih tegoba, ali i vještinama da se ojačaju potencijali i sposobnosti svake individue koji će joj omogućiti adekvatno nošenje s krizom, stresom, traumom. Vještinama slušanja, empatisanja, prihvatanja, ohrabrivanja.
Koliko je važno kao mlada osoba (i ne samo kao mlada osoba) razgovarati sa stručnim osobama, u ovom slučaju sa psihologom?
Značajno i važno jeste i nosi odgovornost – kako pred svakim pitanjem koje pristigne na „Karike“, tako i pred kolegama psiholozima. Struku treba „odbraniti“, dati joj legitimitet kada je u pitanju nauka o mentalnom zdravlju, prevenciji, ali i adekvatnom tretmanu ukoliko je potreban, te jasno izdvojiti od ostalih nenaučnih metoda koje pretenduju na bavljenju o psihičkom životu čovjeka. Kada je u pitanju odgovornost prema osobama koje nam pišu u rubrici „Pitaj psihologa“, nastojim da na svako pitanje odgovorim s posvećenošću, pažnjom, empatijom, tragajući za što adekvatnijim odgovorom.
Koliko je važno istinski upućivati na nadu?
Prije bih rekao da je važno upućivati na autentične, vidljive, korisne, moguće i realne promjene i efekte prevencije mentalnog zdravlja. Važno je znati da uvijek možemo da se obratimo stručnjacima (psihijatar, psiholog, psihoterapeut) kada osjetimo potrebnu takvu vrstu pomoći, da to nije sramota i da ne znači da smo oštećeni i nepopravljivi. Naprotiv, to znači da smo edukovani, hrabri, spremni za rad na sebi i da prođemo kroz proces promjene, koliko god neizvjestan bio.
Koliko je teško ili lako biti Ognjen Pjano?
„Svi smo mi djeca i neurotici, čak i kada smo odrasli i terapeuti.“ To je rekao jedan od najsenzibilnijih analitičara, Raker, na koga me je uputila moja mentorka i profesorka Spasenija Ćeranić.
Šta očekuješ, tačnije, šta bi volio da se desi s rubrikom „Pitaj psihologa“ na Karikama? Vidiš li njen razvoj? Očekuješ li njen razvoj?
Ne volim projektovati budućnost, posebno na megalomanski način. Dovoljno je da sam tu, da neko uvijek može da podijeli dio sebe koji ga muči, da se informiše o nekim aspektima prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, te se možda ohrabri otići kod psihologa ili otpočeti proces psihoterapije. Mali, a ipak veliki i značajni koraci ove rubrike na Karikama.
Šta možeš i imaš da poručiš mladima u BiH?
Njegujmo empatiju (prema sebi i drugima), razgovarajmo bez osuđivanja, budimo podrška jedni/e drugima, edukujmo se, rastimo (za)jedno!
Preporuči nam nešto za čitanje.
Šeri Terkl – „Sami zajedno“.
