Nutricionistkinja Amela Ivković O’Reilly školovala se u Sarajevu, Grazu, Dublinu i Londonu ispitujući važnost hrane koju jedemo. U razgovoru za Karike.ba govori o tome zašto nam trebaju nutricionisti te o važnosti pravilne ishrane mladih.
Nutricionisti prave individualizirani plan ishrane jer smo svi različiti i imamo različite ciljeve. „To znači da svi trebaju slijediti ishranu koja je dizajnirana upravo za njih. Naravno, možda ćete vidjeti neke koristi od praćenja nasumičnog plana koji ste pronašli na internetu, ali imat ćete bolje, dugotrajnije rezultate ako slijedite plan koji je kreiran posebno za vas“, kaže Amela Ivković O’Reilly. Dodaje kako nije sretna što naše javno zdravstvo na raspolaganju nema više nutricionista. „Naše usluge nisu pod pokroviteljstvom javnog osiguranja, kako bi veći broj ljudi bio u prilici doći do naših usluga i time unaprijediti svoje zdravlje. U većini zapadnih zemalja, usluge nutricioniste, akupunkturiste i raznih terapeutskih pravaca spadaju pod pokroviteljstvo zdravstvenog osiguranja, ali tamo pojedinac može da bira vrstu zdravstvenog osiguranja“, jasna je naša sagovornica.
U čudesnu tvornicu dostaviti sav potreban građevinski materijal
Amela objašnjava da je naš organizam jedna zapanjujuća tvornica u kojoj se u svakoj sekundi odvijaju milijarde različitih biohemijskih, međusobno ovisnih procesa.
„O tim procesima ne trebamo razmišljati niti njima svjesno upravljati, ali jednu obavezu imamo: dostaviti u tu čudesnu tvornicu sav potreban građevinski materijal. Samo prava, izvorna i prirodna hrana sadrži sav taj materijal: proteine, masnoće, vitamine, minerale, antioksidante, fitohemikalije, probiotičke bakterije i druge tvari koje su neophodne za razne funkcije u tijelu“, slikovito govori ova ugledna nutricionistkinja.
Povrće kao važan građevinski materijal tvornice
Posebno ističe važnost povrća kojeg bismo trebali jesti uz svaki obrok. „Povrće je zdravo, ne samo zbog sadržaja minerala i vitamina, jer njih dobivamo i iz drugih nutritivno bogatih namirnica, nego prvenstveno zbog fitonutrijenata koji djeluju kao antioksidansi. To znači da nas štite od bolesti i preranog starenja, smanjuju štetne efekte oksidacije i djeluju protiv upala. To su npr. karotenoidi kao likopen u paradajzu, lutein i zeaksantin u špinatu i kelju, zatim resveratrol u grožđu, razni flavonoidi i mnogi drugi. Ima ih na hiljade različitih i vrlo je važno konzumirati različite vrste povrća u različitim bojama, kako bismo dobili širok spektar fitonutrijenata“, savjetuje naša sagovornica. Pojašnjava da je povrće najvažniji izvor vlakana koja su ključna za hranjenje korisnih bakterija naše crijevne flore, koja ima brojne važne uloge u našoj fiziologiji i zdravlju.
„Povrće je niskokalorično jer sadrži visoki postotak vode pa predstavlja idealnu hranu za postizanje volumena obroka. Puno je zdravije napuniti tanjir različitim povrćem, nego visokoškrobnim namirnicama kao što su tjestenina, riža ili krompir, jer iz povrća dobivamo puno više fitonutrijenata, vitamina i minerala uz puno manje kalorija i ugljikohidrata od kojih se debljamo“, podcrtava Ivković O’Reilly.
U mladoj dobi se lako stvara ovisnost
Prema njenim riječima, postoji dovoljno dokaza da je industrijska procesirana hrana prepuna toksičnih i štetnih sastojaka, pa ako djeci dajemo sve ono što je dostupno na tržištu hrane, mi ih doslovno trujemo.
„Zbog pogrešnih informacija kojima smo bombardirani, ali i zbog vlastitog komoditeta, djeci ne dajemo nutritivno bogatu hranu koja sadrži građevinski materijal potreban za njihov pravilan rast i razvoj. Bojimo se masnoća, holesterola, mesa, jaja, morskih plodova, punomasnih mliječnih proizvoda, orašastih plodova i svega onoga što je priroda dizajnirala kao ljudsku hranu, a ne bojimo se djeci dati hrenovku u tijestu, čips, kekse i gumene bombone. Ne treba se onda čuditi što je sve više raznih bolesti, što djeca pate od alergija, astme, atopijskog dermatitisa, iskrivljenih zuba, poremećaja ponašanja, crijevnih bolesti, debljine, pa čak i autoimunih bolesti i dijabetesa već u ranoj dobi“, govori Amela.
Svako četvrto dijete u Bosni i Hercegovini je pretilo
„Kako će ta djeca rasti i pravilno se razvijati ako ih pravilno ne hranimo? Zar će potrebne nutrijente dobiti iz čokolina, nutele ili pereca? Principi zdrave prehrane za optimalan rast i razvoj djece temelje se na tradicionalnim mudrostima, zdravom razumu i modernoj nauci. Djecu ne treba previše navikavati na slatki okus jer se u mladoj dobi lako stvara ovisnost, odnosno pretjerana potreba za šećerom i škrobom, što dovodi do mnogih problema kasnije u životu. Šećer je osam puta ovisniji od kokaina“, poentira naša sagovornica.
Zaboravili tradicionalne mudrosti i namirnice
Za zaslađivanje se može koristiti med, biljka stevija i suho voće. „Domaći kolač pripremljen od pravih zdravih sastojaka je bolji izbor od kupovnih slatkiša koji su nutritivno siromašni, a prepuni hemijskih aditiva. Trebali bismo izbaciti kupovne slatkiše, kekse i grickalice te umjesto toga djeci ponuditi bademe, orahe, lješnjake, propržene sjemenke i voće. Prestati kupovati sokove i naučiti djecu da kada su žedna piju vodu“, savjetuje ova svjetski priznata nutricionistkinja.
Kako se hraniti zdravo?
Nastojmo birati hranu u njenom prirodnom izvornom obliku te, koliko je to moguće, hranu iz ekološkog ili barem domaćeg uzgoja. „Većina roditelja tvrdi da djecu hrane zdravo. Nažalost, ovaj izraz ‘zdravo’ se zloupotrebljava, možda i više nego bilo koji drugi. Potrebno je zastati i preispitati neke općeprihvaćene tvrdnje i smjernice. Previše smo se prepustili struji i slijepo vjerujemo u razne informacije koje dobivamo od medija, a zaboravili smo tradicionalne mudrosti koje su se generacijama čuvale i prenosile na sljedeće naraštaje. Mnoge tradicionalne namirnice, neophodne za pravilan rast i razvoj djece, neopravdano se smatraju nezdravima.
Možda se sjećamo neke hrane iz djetinjstva, koju su nam pripremale naše bake ili nane, a koja je odavno iščezla iz naših kuhinja, te kao zamjenu za njih imamo pahuljice, sojino mlijeko, margarin, industrijske paštete, supe iz vrećice i nutelu. Ne zaboravimo da djeca uče iz naših primjera, dakle, roditelji moraju da jedu zajedno sa svojom djecom a svojim zdravim navikama utiču na svoje potomstvo. Sve dobre i loše navike dolaze, prije svega, iz porodice“, zaključuje Amela Ivković O’Reilly.
