Dragi i drage,
novi odgovori na vaša pitanja su tu. Ohrabrujem vas da mi pišite na portalu karike.ba, u rubruci „Pitaj psihologa“ – sasvim anonimno i besplatno. Cilj nam je da što više razgovaramo i edukujemo se o mentalnom zdravlju, da brinemo o njemu i preveniramo poteškoće!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije pod supervizijom
Prije dvije sedmice jedna mlada osoba oduzela je sebi život zbog ismijavanja na društvenim mrežama. U posljednje vrijeme svjedočimo velikom broju suicida, čak i mladih ljudi, što je vrlo alarmantno za društvo, no tim temama se ne posvećujemo dovoljno i na pravi način. Mediji nas uglavnom kroz rubrike crne hronike izvještavaju pomalo senzacionalistički, izostavljajući komentar struke kada su ove teme u pitanju. Sa psihološkinjom Irenom Đumić Jurić Marjanović smo govorili o cyberbullyingu, edukaciji, odgovornosti društva kada je u pitanju nasilje na društvenim mrežama, tome kako pomoći osobama koje imaju suicidalne tendencije, ali i mlađim generacijama koje mnogo otvorenije govore o mentalnom zdravlju u odnosu na one prethodne. Naša sagovornica se 20 godina bavi psihoterapijom i drugim oblicima psihosocijalne podrške mladima i odraslima, što uključuje i seminare, edukacije, radionice o različitim važnim temama za naše mentalno zdravlje.
U januaru prošle godine sam doživjela vrhunac svog „izgaranja“ kojem su najviše doprinijeli završni ispitni rok i izrazito toksična veza. Mjesečnicu nikako nisam dobila dva mjeseca, pojavile su se ciste na jajnicima, osjećala sam se izrazito slabo s visokom temperaturom, bez koncentracije i motivacije. To je ujedno bio i prvi put kada sam doživjela svoj prvi panični napad, iznenadno i u pola noći. Čitala sam i ranije o paničnim napadima i kako se razlikuju od onih anksioznih, ali na ovo nisam bila spremna. Prvo znojenje dlanova pa ubrzano kucanje srca, bol u grudima, neprestano drhtanje, gubitak daha i nemogućnost disanja. U tom trenutku zaboraviš na sve vježbe disanja i one koje ti pomažu da se smiriš, i samo želiš ili da prestane ili da te nema. Čak i kada je to sve prestalo, u narednih nekoliko dana najmanja sitnica je bila potrebna da bude okidač za ponovljeni teror organizma.
Odgovori psihologa 24: „Svijet u meni i oko mene – gdje se dodirujemo, a gdje rastajemo i opraštamo“
Svaki gubitak je uvijek duboko lična priča i nosi veliko breme emocija, posebno tuge i žalovanja, ali i mnogih drugih razmišljanja, stanja i unutrašnjih previranja. Sjetim se uvijek Frojda koji kaže da nakon gubitka bliske osobe nama ostaje ljubav s kojom ne znamo šta bismo radili i koja nas preplavljuje uz sve druge emocije. O žalovanju su pisali mnogi psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti koji kažu da nakon stanja šoka, poricanja i ljutnje dolazi tuga. Ali i krivica – da li sam mogao nešto uraditi, da li je moglo biti drugačije. Gubitak ostavlja prazninu, fragmentira naš životni tok, svakodnevno funkcionisanje, a na kraju svega toga ostaje pitanje smisla: Zašto baš meni? Kako dalje? Podrška drugih bliskih osoba je veoma važna i ona može da se ogleda u tome da pruže pomoć kada je u pitanju vraćanje u svakodnevicu, pa do toga da nam pruže razgovor, utjehu, razumijevanje, neku sigurnu luku i bazu. Naravno, podrška stručne osobe (psihijatar, psiholog, psihoterapeut) je posebno važna, utoliko više ako se desi da dalje ne možemo sami, pojavi se nesanica, gubitak volje i apetita, kao i neki drugi znaci koji bi ukazivali na depresivno stanje ili kliničku sliku depresije. Preporučujem ti sledeću literaturu, ako osjećaš da bi ti čitanje u nekoj mjeri moglo pomoći: Irvin Jalom – „Šta je važno na kraju?“, Julia Samuel – „I to će proći“, Džon V. Džejms i Rasel Fridman – „Oporavak od tuge“.
Dragi/e svi/e,
novi odgovori su tu! Pišite i dalje ukoliko imate potrebu da zajedno promišljamo i edukujemo se o mentalnom zdravlju. Također, ako imate neku temu na koju biste željeli da vam pripremim tekst, imate potpunu slobodu da mi je predložite!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i specijalizant iz psihoterapije
Dragi i drage,
novi tekst i novi odgovori su tu! Našu zajedničku rubriku „Pitaj psihologa“ gradimo skoro već dvije godine. S namjerom pišem da je rubrika zajednička, jer pored mojih odgovora, tu su i svjedočanstva o vašim dilemama, previranjima, željama za samonjegom o mentalnom zdravlju i edukacijom o prevenciji psihičkog života.
Idemo u nove priče i izazove, tražeći i jačajući vlastite snage, resurse, šanse. Pišite mi i dalje!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog
Kada spomenete mentalno zdravlje, većina našeg društva će, ma kako to rogobatno i čudno zvučalo, pomisliti na žene i njihovu borbu s užasnim problemima koji im od života prave pakao. Bez želje da na bilo koji način upadnem u istu zamku i braneći jedno podcijenim drugo, nego upravo da bih istakao potrebu za jednakošću u svim pravima, obavezama i potrebama, mislim da to nije u redu i da je riječ, iako ponekad posve nenamjerno, o sistemskoj diskriminaciji muškaraca koji se bore s mentalnim poremećajima i duševnim oboljenjima. Depresija, anksioznost, veliki spektar fobija i ostalih mentalnih poremećaja nemaju rod. Oni su, kako bi se to reklo u nekim drugim sferama života, unisex. Vrijede za sve, muče nas sve i ne biraju rasu, rod, religiju ili seksualnost. Tim pijavicama koje sisaju život iz svakog od onih koji se nose s njima, potpuno je svejedno kako se zovete, odakle dolazite i kojem rodu pripadate. A to se, u 21. vijeku, prečesto zaboravlja.
Depresija po klasifikaciji spada u poremećaje afekta ili raspoloženja. Glavni simptom je promjena raspoloženja, a sekundarna obilježja poremećaji nagona i kognicije. Simptomi poremećaja raspoloženja dijele se na emocionalne, motivacijske, ponašajne, tjelesne i kognitivne. Depresija, osim sniženog raspoloženja, uključuje oskudnu emocionalnu reakciju, gubitak volje, inicijative, energije i interesa, osjećaj krivice te smetnje nagona. Najčešći je psihijatrijski poremećaj ne samo u klasifikaciji poremećaja raspoloženja, nego i poremećaja općenito. Njena ekspresija može široko varirati, ali prateće karakteristike depresije mogu se smatrati osnovnim i univerzalnim. Na afektivnom nivou, depresivna osoba se osjeća tužno i manjka joj motivacije za poduzimanje akcija, a na kognitivnom nivou vrlo je pesimistična u procjeni uspjeha utjecaja na okolinu. Na ponašajnom nivou, depresivna osoba je manje aktivna, najčešće s gubitkom apetita i seksualnog nagona. Simptomi se najčešće pojačavaju vremenom i mogu dovesti do suicidalnosti... Ovo je objašnjenje mog svakodnevnog stanja i načina života otkako pamtim sebe.
Dragi svi/e,
čitam vaša pitanja i toliko sam ponosan na vašu odlučnost, hrabrost, spremnost da govorite i dijelite svoje priče, ali i da samostalno istražujete i upoznajete sebe, te brinete o svom mentalnom zdravlju i tražite puteve ličnog rasta i razvoja.
Ja sam i dalje tu za vas, slobodno mi pišite, odgovori stižu brzo!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije
Dr. Mile Jevtić je ljekar na specijalizaciji iz psihijatrije. Kroz dosadašnji rad s osobama koje imaju neke od mentalnih problema i tegoba, posebno se zainteresovao za problematiku iz spektra psihotičnih i afektivnih poremećaja, kao i za forenzički aspekt mentalnih poremećaja. U svom radu nastoji nikada da ne zaboravi na prevenciju jer mentalno zdravlje, kako on navodi, nikada ne možemo shvatiti kao odredište, već kao proces. U intervjuu za „Karike.ba“ nastoji „slomiti“ predrasude kada je u pitanju pričanje o mentalnom zdravlju, te dekonstruisati jedan od najčvršćih tabua, a to je odlazak kod psihijatra i traženje stručne pomoći kada je u pitanju mentalno zdravlje. Uputio nas je i u izazove liječenja medikamentima, te se dotaknuo i psihoterapije kao dobre, efikasne i ravnopravne metode u psihijatriji.
Dragi/e psiholjupci/psiholjupke,
napisao sam vam nove odgovore koji se nalaze u ovom tekstu. Iznova me fascinirate i motivišete svojom hrabrošću da podijelite svoje priče, spremnošću da ih podijelite s drugima, te znatiželjom i voljom da se upoznate i brinete o svom mentalnom zdravlju. Slobodno mi pišite i dalje, tu sam i dalje za vas i radujem se prilici da ponudim odgovore na sve vaše dileme, izazove, probleme i psihičke tegobe iz ugla svoje profesije psihologa. Ukoliko se više interesujete za proces psihoterapije, preporučujem vam da pogledate intervjue koje sam radio sa psihoterapeutkinjama različitih škola i pravaca, a koji se nalaze na portalu „Karike“.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog
U drugom tekstu serijala Razgovori sa psihoterapeutima, Ognjen Pjano razgovara s Elmom Omersoftić, psihologinjom i psihoterapeutkinjom o transakcionoj analizi – savremenoj teoriji ličnosti i psihoterapijskom pravcu, koji u svijetu a i kod nas nudi već dugogodišnja i ozbiljna istraživanja o razvoju ličnosti, međuljudskoj komunikaciji kao izvoru zaliječenja ali i patnje, o životnom skriptu kao nesvjesnom zapisu formiranom u ranim godinama života koji nas tako snažno „vodi“ u sadašnjosti, često i protiv naše volje.