Trn u oku
Kažu vam
ne osuđujte knjigu prema njenim koricama,
a oni kao da ne čuju
te mudre riječi
pa u inat
osuđuju ljude prema izgledu,
osuđuju muziku prema njenom jeziku,
osuđuju narod prema njegovoj religiji,
osuđuju državu prema istoriji,
osuđuju crno, jer nije bijelo.
Trn su u oku,
već slijepoga svijeta.
Skupljač snova
Kada snovi počnu da odlaze,
uspomene na njih
spakujem u kofere
skrivene u mojim očima,
što kao krov stare, oronule kuće
negdje prokišnjavaju.
Zato svaku kap skupljam
u kanticu
dok mi ne ponestane
suza.
Graditelji sreće
Gdje su nestali
graditelji sreće
što su od kamena ljubavi
nadu sagradili?
Gdje su nestali
nosioci radosti
što su u svojim torbama
nadu donijeli?
Gdje su nestala
vesela lica
što su svojim osmijesima
iskrenost u ljudska srca donijela?
Zar su odnijeli
svu nadu i veselje
ostavivši nas sa zalihama
mržnje i zavisti?
Labirint
Zastanem na trenutak.
Zapitam se što to radim,
ali na kraju ipak nije važno.
Jer svi smo mi zapeli ovdje,
izgubljeni u istom labirintu
tražeći izlaz.
Kristina Kojić rođena je 2001. godine u Doboju (BiH).
Trenutno živi u Vukosavlju gdje je završila osnovnu školu, a Srednju medicinsku školu pohađa u Odžaku.
Pisanjem se bavi već 4 godine, a piše poeziju, kratke priče, eseje i aforizme.
Od aprila 2018. godine član je Omladinskog književnog kluba “Mladost” iz Modriče.
Pjesme su joj objavljivane u nekoliko zbirki poezije i na nekoliko web portala.
