Zašto je život bez mesa budućnost našeg planeta?

Prije nego počnem, želim naglasiti da je ovo tekst koji nema namjeru da vam grize savjest zbog toga što sve te predivne kravice, ovčice i kokoške ostaju uskraćene za život samo kako bi nas prehranile (I <3 ćevap). Problem je mnogo ozbiljniji od toga koliko ko od nas posjeduje empatije prema drugim živim bićima.

Prema istraživanju magazina Science iz 2018. godine, ispostavlja se da uzgoj životinja zauzima 83 % svjetskog poljoprivrednog zemljišta, a daje samo 18 % naših kalorijskih potreba. Trenutno na planeti obitava oko 19 milijardi pilića, 1,5 milijardi krava, 1 milijarda ovčica i približno milijarda svinja koje očekuju u neko dogledno vrijeme da završe na našim trpezama. I sve te životinje također treba hraniti nečim. Prevedeno na laički jezik, žali Bože toliko obradive površine za tako malo kalorija koje nam trebaju.

Kada se na to doda UN-ova statistika da bi do 2050. godine na planeti Zemlji moglo živjeti oko 9,8 milijardi ljudi, za koje bi trebalo dodatno povećati prehrambenu industriju za 65 % (cca 40 milijardi pilića, preko 3 milijarde krava, preko 2 milijarde ovčica i preko 2 milijarde svinja), crno nam se piše.

Na koji način bi nas vegetarijanstvo/veganstvo/pesketerianstvo (prehrana bez mesa koja uključuje ribu) moglo spasiti? Prema istraživanja magazina Science, dijeta na biljnoj osnovi smanjila bi korištenje zemljišta za 76 % (koje trenutno služi kao hrana za životinje, odnosno za našu hranu) i prepolovila „stakleničke plinove“ i druga onečišćenja prouzrokovana proizvodnjom hrane.

Dakle, htjeli, ne htjeli, valja nam nešto mijenjati. Ali većina nas i dalje voli meso, zar ne? Ko je lud da se odrekne janjetine i ćevapa da bi pasao salatu? A šta ako bismo probali pogledati stvar iz druge pozicije? Šta ako probamo odgovoriti na pet osnovnih pitanja koja bismo postavili ljudima koji ne jedu meso? Da vidimo šta bismo dobili!

1. Ma nema bolan ukusa do ukusa mesa!

Kao što pileći ćevap nije ćevap, tako ni lažno meso još uvijek nije meso. U posljednjih nekoliko godina pojavio se niz novih načina uzgoja mesa u laboratorijima ili repliciranja okusa mesa s biljnom bazom i ne tako davno, u maju 2018. godine, Andy Shovel i Pete Sharman uspjeli su replicirati izgled, okus i teksturu piletine biljnom bazom. Daleko je još od pečenog biljnog janjeta s ražnja, ali prvi korak k odbacivanju mesa je napravljen.

Ovo je odlično mjesto za spomenuti kako konverzija prema životu bez mesa ne znači probuditi se jedno jutro i reći sebi: Od danas ne jedem meso, životinjske prerađevine i ne koristim se produktima životinjskog porijekla.

Ideja je potaknuti ljude da smanje količinu mesa koju konzumiraju, npr. na jednom sedmično.

Ako malo bolje razmislimo, da li su naši djedovi i nane/bake jeli svaki dan meso? Nekada je jesti meso jednom sedmično bila stvar elite, dok su ga siromašniji staleži jeli uglavnom na proslavama. I opet su svi ti naraštaji živjeli dugo i zdravo.

2. Biljojedstvo je za elitu, nemam ja para za to. Kad izađem u grad, nemam šta pojesti.

Ovo je vjerojatno najčešća zabluda koju ljudi imaju i koju je moguće raskrinkati prostim ulaskom u prodavnicu. Život bez mesa košta jednako ili možda nijansu jeftinije. Da bismo dokazali, poslužili smo se opcijom online kupovine jednog trgovačkog centra iz BiH gdje smo birali prosječni komad mesa, najskuplje povrće te eventualnu hranu koju bismo poželjeli uvrstiti kada bismo prestali jesti meso.

Kada su u pitanju restorani, mada su meniji uglavnom sačinjeni od mesnih produkata, uvijek je moguće pronaći nešto bez mesa za pojesti.

3. Nije zdravo, biljke nemaju sve što je mome tijelu potrebno / Ja sam sportaš/ica i moram imati raznovrsnu prehranu

Ovo pitanje je veoma kompleksno.

Da, kada bismo se jednog jutra probudili i odlučili postati vegan, vjerojatno bismo uskoro bili u belaju jer naše tijelo ne bi dobivalo dovoljno kalcija, omega-3 masti i vitamina B12. Vegani koji znaju balansirati svoju dijetu naučili su da je kelj bogat kalcijem, da je omega-3 moguće pronaći u enormnim količinama u ulju lana i čije, a vitamin B12 je, nažalost, nešto što nije moguće nadomjestiti voćem i povrćem, pa je potrebno uzimati kapsule ovog vitamina.

Ipak, nitko nikoga ne tjera da se preko noći odrekne svojih navika; tri stvari koje veganima manjkaju nalaze se uglavnom u ribljem mesu i mliječnim proizvodima.

S druge strane, istraživanja su pokazala da prelazak na biljnu prehranu smanjuje rizike od artritisa, povišenog pritiska i povišenog kolesterola. Također, životinje u mesnoj industriji često su dojene visokim količinama antibiotika, što utječe kako na njihovo zdravlje, tako naposljetku i na ljudsko zdravlje i potencijalni razvoj novih zaraza.

Ako to nije dovoljno, istraživanje na otoku Okinawa, na kojem se nalazi najveći broj stanovnika koji žive preko stotinu godina, pokazalo je da tajna dugog života leži u njihovoj ishrani koja se zasniva uglavnom na biljkama, te ribi jednom sedmično dok je meso ostavljeno za posebne događaje.

A šta s onima koji se bave sportom?

Uz brzu Google pretragu otkrio sam da Venus Williams (tenis), Kendrick Yahcob Farris (dizanje utega), Nate Diaz (MMA), Scott Jurek (maratonac) su uspjeli da izbalansiraju svoju ishranu u skladu sa sportom kojim se bave, dakle, nema isprika.

4. Te životinje nemaju svijest i vjerojatno ih ne bi ni bilo da ih mi nismo uzgojili toliko

Moralni filozof Peter Singer u svojoj knjizi „Praktična etika“ zagovara stav da je moguće kategorisati sva živa bića na osobe i ne-osobe. U kategoriji osobe svakako se nalaze ljudi, ali u ovu grupaciju mogao bi se staviti i niz životinja. Tako Singer u jednom pasusu petog poglavlja knjige kaže:

Zvuči neobično nazivati životinju osobom. Ta bi neobičnost mogla biti tek simptom naše navike da svoju vrstu držimo strogo odijeljenom od drugih vrsta. U svakom slučaju, jezičnu neobičnost možemo izbjeći preformuliranjem pitanja sukladno našoj definiciji „osobe“. To što ustvari pitamo je da li su bilo koje neljudske životinje racionalna i samosvjesna bića, svjesna sebe kao zasebnih entiteta s prošlošću i budućnošću. Jesu li životinje samosvjesne? Sada postoji određena čvrsta dokazna građa da neke jesu.

Prema Singerovom poimanju, vjerojatno bismo mogli svrstati sisare u „osobe“, a perad i ribe u niže životne forme. Kada je u pitanju količina životinja koje smo stvorili za hranu, moralni filozof postavlja pitanje: „Je li bolje imati manji broj životinja boljeg životnog standarda ili više životinja koje se pate?“

5. Znači, mesari treba da izgube posao / Zar sad treba pustiti sve te životinje da slobodno trčkaraju okolo?

Nakon svega do sada izgovorenog, ne bi trebao biti problem odbaciti ove argumente.

Neće iznenada osvanuti jutro u kojem svi na planeti prestaju jesti meso, stoga mesari neće odjednom nestati s planete. Kako se razvoj „lažnog mesa“ u budućnosti bude dešavao simultano s  tranzicijom ljudi ka zdravijem biljnom životu, naprosto, posao mesara će se smanjiti a poslovi u novim industrijama otvoriti radna mjesta. Kako će se potreba za mesom smanjiti tako će se smanjiti i hiperprodukcija stoke za ljudsku konzumaciju, te će se situacija na kraju izbalansirati.

Koliko god ovo sve zvučalo kao znanstvena fantastika, ljudi na kraju dana stavljaju svoje zdravlje i dug život iznad svega ostaloga, a smanjena konzumacija duhana u proteklih 28 godina s posljednje slike nam je najbolji pokazatelj toga.

Najčitaniji tekstovi

Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
„Zdravo da ste“: Neophodno je da radimo svi zajedno kao partneri na izgradnji i prihvatanju vrijednosti koje se temelje na našim različitostima
Fedor Marjanović: Tradicija protiv žene
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Specijalka Matea Miličević: Nekad se radi o sekundama kada morate donijeti odluku
Kaniranje: Zamjena za tetovažu, ali i mnogo više od toga
Putovanje u Pariz: Savjeti za potpuno uživanje!
Yoko - banjalučki kafić sa stavom
More Stories
Kada druga imam ja, daleko nije ni Španija