Svi oni koji su drugu polovinu oktobra provodili u Hercegovini, tačnije Mostaru, osim u prelijepom ljetnjem vremenu, mogli su da uživaju i u mnogim kulturnim događajima koji su obilježili sami kalendarski početak jeseni i zatvaranje festivalske sezone.
Jedan od posljednjih festivala, prije početka koncertne i teatarske sezone, bio je Međunarodni festival književnosti „Poligon“, koji je trajao od 10. do 13. oktobra.
Nakon završetka festivala i povratka iz Mostara u Sarajevo, Beograd, Zagreb, Split, Gornji Vakuf i daleko Ujedinjeno kraljevstvo, učesnici i gosti su pali u postfestivalsku depresiju, i niko nije htio da sumira utiske i stavi ih na papir – tako bi festival uistinu završio.
Nakon tri sedmice, napokon smo ih natjerali da nam kažu šta im je se najviše dopalo u Hercegovini i zašto je „Poligon“ važan festival.
Identitet – važna odrednica svakog književnika
Ovogodišnji festival bio je posvećen temi identiteta, koja je trenutno na razne načine aktuelna u svim poljima – od medijskog, kulturnog, političkog pa do obrazovnog – i uvelike određuje književnike.
Mostar nastoji vratiti „Poligon“, još od osnivanja, na književnu scenu Evrope, te razbiti stereotipe i predrasude o gradu koji književnicima ne daje dovoljno prilika. Uz to, kontinuirano radi na afirmaciji i povezivanju mladih autora s regionalne književne scene podstičući interakciju između učesnika i publike.
Peto izdanje „Poligona“ otvorili su Josip Mlakić i Semezdin Mehmedinović. „Osamdesetih godina živjeli smo u nekom drugom političkom sistemu i književnost je imala mnogo značajniju ulogu nego danas. Bila je nadomjestak za spiritualni život. Uticaj pisaca u javnom životu je bio neusporedivo veći nego sada“, kazao je tom prilikom Semezdin Mehmedinović.
S piscima u škole
Drugog dana festivala učesnici su posjetili škole u Mostaru i školarcima ponudili novu perspektivu glede čitanja, tačnije, kako da čitanje bude s razumijevanjem i u paraleli s današnjicom. Bio je to jedan od prvih susreta mostarskih školaraca sa živućim autorima. Na početku se primijetila određena barijera u komunikaciji između autora i školaraca, koja je kroz interakciju razbijena. To nedvojbeno daje na značaju ovom projektu i važnosti približavanja književnosti mladim ljudima.
„Volim nastupati pred gimnazijalcima. Pametni mladi ljudi koji razmišljaju, postavljaju prava pitanja i, dosta važno, nisu opterećeni ničime čime ne bi trebali biti opterećeni. Priča koju sam čitao primjerena je njihovom uzrastu i imam osjećaj da su je shvatili (nije da se tu ima nešto posebno shvatiti), i nadam se da im se svidjela. Želja mi je bila pokazati im da književnost ne mora biti nešto dosadno i daleko nego da književnost dolazi iz života, iz stvarnosti koju svi mi dijelimo, da u njoj mogu pronaći odgovore na brojna pitanja koja ih sigurno tište“, kaže Andrija Škare.
Drugu večer festivala publici su se predstavili hrvatski autori Andrija Škare i Katja Grcić, te britanski autor Russ Litten, a nakon čitanja svoje poezije i proze, u interakciji s mladim mostarskim autorima i autoricama, govorili su o tome koliko identitet utiče na stvaralaštvo i koliko književnost treba da proizilazi iz njega, a koliko za njega.
Pitanja o kojima se dugo kontemplira
„Biti dijelom ovogodišnjeg festivala za mene je bila koliko čast, toliko i odgovornost, poglavito uzimajući u obzir koliko je kompleksna i osjetljiva tema identiteta. U razgovorima s publikom, koja je bez zadrške sudjelovala u diskusijama, te u razmjeni ideja i iskustava s kolegama sudionicima, osjećam da iz ovogodišnjeg Poligona izlazim obogaćena i dirnuta te da ću i sama o nekim pitanjima još dugo kontemplirati“, kaže Katja Grcić.
Geografija kao važna odrednica identiteta
Pretposljednji dan festivala, uživajući u oktobarskom suncu i ugodnih gotovo 30 stepeni, domaćini su učesnicima i gostima podarili izlet te predstavili turističke i gastronomske znamenitosti Hercegovine: tekiju u Blagaju, manastir Žitomislić i Vinske ceste.
„Prvi posjet Mostaru bio je doista uzbudljiv. Bila je to prilika da se upoznam sa živahnom književnom scenom, baštinom i gastronomijom. Moj posjet učenicima United World Collegea uvjerio me da je ova priča puna dugoročnog potencijala. Zato se nadam da će nastaviti rasti“, priča Russ Litten, sumirajući svoje utiske.
Nakon izleta, mostarska publika je uživala u razgovoru sa srbijanskim autorom Danilom Lučićem i bh. književnicom Senkom Marić, ovogodišnjom laureatkinjom nagrade „Meša Selimović“.
Književnost i margina
„Društvo koje je konstantno na ivici paranoje od insistiranja političkih elita na tome da su nam granice, identiteti i suverenitet ugroženi jeste neurotično društvo kojim može lako da se vlada. Međutim, nešto je jako žilavo u književnosti. Poeziji pogotovo. Birokratija i establišment je upadljivo negiraju i zapostavljaju, a ona je biljka čiji koren će i iz kamena izvući vlagu da bi opstala. Za književnost region jeste priča, ali nije politička parola koja se mora dogmatski poštovati, već dovoditi u pitanje. Književnost danas obitava na margini, na ničijoj zemlji, i granice ex-YU zemalja prelazi kao švercovana roba, s cigarama, alkoholom i belom tehnikom. Tako da ona svojom sudbinom upućuje na sredstva kojima naša društva jedino mogu prevazići probleme: subverzijom, neposlušnošću, inatom, lucidnošću i humanističkim namerama,“ kaže Danilo Lučić.
Vidimo se na sljedećem Poligonu
„Ove smo godine govorili o temi identiteta, i došli do zaključka da upravo umjetnost može i treba biti onaj prostor slobode koji nam je svima potreban. U krajnjem slučaju, prostor za mladu književnost. Tokom godina postojanja festivala, stalno smo vodili računa o tome da se publici predstavljaju pisci i pjesnikinje najmlađe generacije, koja tek dolazi“, kaže Mirko Božić, direktor festivala.
S dovoljno vremenske distance i odmaka može se zaključiti kako je ovo posljednji tekst o ovogodišnjem Poligonu, koji je organizacijski i programski bio na najvišem mogućem nivou. Gostima i učesnicima ostaju predivna sjećanja, impresije, inspiracija, nova prijateljstva i zagrljaji, a organizatoru zadatak da i šesti Poligon bude za pet.
*Fotografije preuzete sa FB stranice Festival Poligon
