O medijskoj pismenosti u obrazovnom sistemu pogledaj više u našem novom videu. 👇
Joined14/03/2018
Articles12
Za sebe kaže da je "vječno dezorjentisana djevojčica koja stalno crta srca, traga za smislom, voli suncokret i sanja da će jednom napisati knjigu ukoliko urednik ne odluči da od nje napravi ozbiljnu novinarku..."
Svi oni koji su drugu polovinu oktobra provodili u Hercegovini, tačnije Mostaru, osim u prelijepom ljetnjem vremenu, mogli su da uživaju i u mnogim kulturnim događajima koji su obilježili sami kalendarski početak jeseni i zatvaranje festivalske sezone.
Jedan od posljednjih festivala, prije početka koncertne i teatarske sezone, bio je Međunarodni festival književnosti „Poligon“, koji je trajao od 10. do 13. oktobra.
Vanja Šunjić je razgovarala sa Eminom Brkićem o mentalnom zdravlju tinejdžera, odlasku kod psihologa te koliko obrazovni sistem pomaže mladima kada je ova tema u pitanju.
Činčila, autorski psihodelični funk-rock bend postoji još od 2012. godine. U posljednje vrijeme fanove su obradovali sa nekoliko novih singlova...
Dragan Markovina: Mladi ljudi su ponovo ostvarili interakcije i žive stare ideje u novim aranžmanima
Dragan Markovina je povijesničar, publicista, kolumnista i ljevičarski aktivista. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica u Hrvatskoj. Kroz svoj rad i angažman itekako se susreće sa mladim ljudima i ima priliku da čuje njihove stavove.
Hip-hop bend „Beogradski sindikat“ je prije dvadesetak dana objavio pjesmu „Dogodine u Prizrenu“, nakon čega je izašla informacija da je ista uklonjena sa YouTuba, ali se i sada može pronaći, sa šestim oktobrom kao datumom objave.
"Sarajevo Parking“, je nova aplikacija koju je razvio učenik IV razreda Druge gimnazije Nedim Kurjaković.
„Sjećanje šume“ je knjiga koja se čita u jednom dahu, bez prekida; a onda se naknadno, u mislima, čitalac neprestano vraća na njene bajkovite i surove slike, koje zahtijevaju poniranje i preispitivanje vlastitog djetinjstva.
Za „Sjećanje šume“ je rekao da je roman o djetinjstvu „u kojemu se natječu strah i volja, dodiruju trauma, humor i poezija, roman kakvog svaki pisac ima pravo napisati samo jednom u životu“.
Proza u knjizi „Priče sa satnim mehanizmom“ nije ona koja će se rado čitati kao lako štivo pred spavanje, ali je dakako posrijedi književnost koja će ostati da svjedoči, kao monument jednog vremena. Riječ je, na koncu, o knjizi čiji će opisi i narativni tokovi ostati urezani u našem sjećanju i iznova nas provocirati i opominjati da se više nikada nikome ne ponovi. Da više niti jedna generacija ne zapne u predapokaliptični sevdah, čiji će predvodnici biti junaci pregažene generacije.
Osoba pored nas može da se raspada, da nam uzaludno šalje signale, vapaje i pozive u pomoć... mi to nećemo čuti niti osjetiti. Vidjet ćemo samo njen osmjeh i status na društvenoj mreži o tome kako ima sjajan i uređen život.
Za razliku od te 2014., ovaj put, mladi su bili potpuno flegmatični. Ne tiče se to njih. Oni stoje u redovima ispred stranih konzulata.
