Hoće li se glas mladih bar na izborima čuti?

U kakvom su položaju mladi u BiH i gdje je danas mladost koja treba da promijeni ovo što živimo?

Mladi su kroz historiju oduvijek bili pokretači promjena u društvu. Svojim aktivizmom i pokretačkom snagom ukazivali su na maligna stanja u društvu, rušili cijele sisteme i borili se za promjene. Iako, naravno, i danas pratimo njihove uspjehe i promjene čak i u našoj državi, s obzirom na cjelokupno stanje u društvu, a naročito među mladima, moramo pogledati istini u oči i pitati se gdje je danas ta mladost koja treba da promijeni ovo što živimo.

Protesti zbog skupljih školarina

Krajem maja ove godine, studenti u Kantonu Sarajevo izašli su na proteste izrevoltirani najnovijim Nacrtom zakona o visokom školstvu prema kojem bi veliki broj njih koji se nalazi na budžetu uskoro bio prisiljen plaćati godišnju školarinu koja u prosjeku iznosi 1.200 konvertibilnih maraka. U ionako teškoj finansijskoj situaciji, studenti su najavili kako će, ukoliko do toga dođe, morati napustiti školovanje, a na kraju i otići iz Bosne i Hercegovine. To će samo produbiti problem s čijim se posljedicama bh. društvo već suočava – iseljavanje mladih ljudi iz BiH.

Protesti SPUS-a, preuzeto sa zvanične FB stranice

Skuplje školarine da bi truhnuli na birou

Manjak studenata na fakultetima itekako se osjeti već godinama, a evidentan je i manji broj i učenika u osnovnim i srednjim školama. Kako se i ne bi primijetilo, cijele su porodice napustile BiH. S kartom u jednom pravcu.

To što imaju manje studenata i uskoro možda neće imati gdje zarađivati plate kao da ne zabrinjava akademsku zajednicu. Oni su se o svom jadu zabavili – ignorišu brojne društvene anomalije, u javnosti se rijetko ko oglašava, vrijeme gube na sjedenje na više stolica od kojih bi bar jednu trebali ustupiti mladima, pa kad se jednom na početku akademske godine desi da niko nije upisao njihov odsjek jer nema ko, bit će vjerovatno iznenađeni. Kao zimske službe kad se iznenade snijegu u januaru.

A zašto bi mladi plaćali skuplje školarine? Već cijelu deceniju, još dok sam i sama studirala, dolazilo je do hiperprodukcije kadra koji je kasnije truhnuo na birou. Danas istraživanja pokazuju, poput onog o položaju i potrebama mladih u FBiH koju je proveo Institut za razvoj mladih KULT, da 44,7 % mladih u FBiH nije zaposleno u struci.

Iako je to manje od 50 posto, treba znati da je to i statistički podatak o broju nezaposlenih mladih osoba.

Budućnost vide pesimistično

Čudi da su mladi izašli na mirne demonstracije zbog mogućnosti povećanja školarina, s obzirom na to da rezultati istraživanja KULT-a pokazuju da dvije trećine mladih smatra da nemaju puno utjecaja na donošenje odluka koje ih se tiču na lokalnom nivou.

Više od trećine njih budućnost vidi pesimistično, a skoro jedna četvrtina mladih u FBiH je koristila usluge psihologa.

Mostarski psiholog Marko Romić rekao je za „Karike“ kako savremeni način života stavlja mlade pred puno izazova, kako je cjelokupna zajednica u krizi raznih vrsta, a to direktno i indirektno utječe na osnovni stub društva – porodicu, koja ne uspijeva funkcionirati na zadovoljavajući način.

„U svemu tome mladi bivaju zakinuti i uskraćeni za ono što im pomaže da se razviju u uravnotežene i samopouzdane ličnosti. Posljedica svega je pojava poremećaja raznih vrsta na planu njihovog mentalnog zdravlja i funkcija“, prokomentirao je Romić.

U razgovoru za „Karike“, Romić je istakao kako je drugi veliki „generator“ problema mladih potpuno izvrnut sistem vrijednosti.

„Mladima se plasiraju blještavilo i bogatstvo kao nešto što je poželjno i nužno imati, a ne nudi im se mogućnost da uopće rade i zarade za svoj život. Iz toga proizilazi teška frustracija za dobar dio njih, a iz nje ponovo ružni poremećaji“, naveo je Romić pojašnjavajući kako u takvom sistemu vršnjaci igraju jednako važnu, ako ne i važniju ulogu od roditelja, pa bogatstvo malog broja njih postaje model kojem teži veći broj mladih. A to je sve skupa, kako navodi, razlog za nove probleme na mentalnom planu.

„Većina onih s kojima ja radim ima probleme anksioznosti i depresivnosti, koji se manifestiraju kao razne fobije, manjak motivacije i koncentracije za učenje, različite ovisnosti itd. U mnogim slučajevima njihove osobnosti i njihove duše slomljene su u vlastitim porodicama“, dodao je psiholog Marko Romić.

Otežavaju im ionako tešku svakodnevicu

Rezultati istraživanja KULT-a pokazali su i da se mladi ne brinu mnogo ni o zdravlju. Skoro polovina mladih djevojaka u FBiH nikada nije uradila ginekološki pregled. A s obzirom na to da se Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata u kojem su se studenti liječili od 1990-ih godina zatvara, pitanje je da li će mladi, osim kad se razbole, odlaziti na preventivne ili sistematske preglede u ionako pretrpane domove zdravlja kojima bi trebali pripasti.  

Na protestima povodom novog Zakona, mladi su se požalili da pored brojnih poskupljenja koja su nastala kao posljedica inflacije, te najavljenih poput ovog za školarine, očekuju i drastično poskupljenje gradskog prijevoza. Što je nekada bila mjesečna karta, danas bi za neke studente mogla biti dnevna.

Čini se da ono što se godinama bar prividno unaprijeđivalo, sada ide i nekoliko koraka unazad. Na štetu svih.

„Čut će naš glas na izborima“

Ovo su samo neki od brojnih pokazatelja lošeg položaja mladih u FBiH zbog čega je bila zakazana tematska sjednica Komisije za pitanje mladih Zastupničkog doma Parlamenta FBiH pod naslovom „Do boljih prilika za mlade u Federaciji BiH“.

Ključne teme o kojima se diskutiralo na sjednici su, kako je najavljeno, bile: visoka stopa nezaposlenosti mladih u FBiH, poduzetništvo i mobilnost mladih na tržištu, vladini programi za zapošljavanje, zdravstvena i socijalna zaštita, stambeno zbrinjavanje te aktivizam mladih i omladinsko organizovanje.

Nakon sjednice, po ko zna koji put, iz Ureda za odnose s javnošću Zastupničkog doma Parlamenta FBiH istakli su da očekuju „spremnost donosilaca odluka da se strateški i aktivno uključe u rješavanje problema mladih kako bi ne samo zadržali mlade u BiH nego im i omogućili pozitivno okruženje za kvalitetan život u državi“. Kao što olahko međunarodna zajednica izrazi zabrinutost, tako i naše vlasti iskažu spremnost, i na tome ostane. Suštinski se ništa ne promijeni.

Na protestima koje su studenti organizirali ove i prošle godine ponovio se transparent s porukom: „Ne studiramo samo za vrijeme izbora.“ Ove godine bi se glas mladih trebao čuti na izborima, a pitanje je hoće li vjerovati da će oni donijeti promjene, kao što do sada nisu. A svakako da bi upravo tamo trebao da se „čuje“ njihov glas…

„Doći ćemo ponovo“

Iako za mlade uglavnom kažemo da su pasivni, ne može se reći da se proteklih godina nisu javljali njihovi glasovi pobune. Izuzev pandemijske 2020, studenti u Sarajevu su skoro svake godine izlazili na proteste. U decembru 2019. godine protestvovali su zbog loših uslova u studentskim domovima. U septembru 2021. godine, njihovi zahtjevi bili su konkretniji: da se izvrši nadzor nad sprovođenjem Zakona o visokom obrazovanju (ZOVO) u pogledu nepoštivanja normi vezanih za uslovne predmete prilikom studiranja, obaveze plaćanja biblioteke i tretiranje mladih s poteškoćama u razvoju na UNSA, da se obrazloži kontinuirana uplata u iznosu od 20 KM za potrebe ISSS sistema, da se razmotri proceduralno smanjenje školarine studenata, da se prilikom nove 2021/2022. akademske godine implementiraju prošlogodišnja zakonska rješenja u pogledu prijenosa predmeta. Ovogodišnje zahtjeve već smo spomenuli.

S obzirom na generalnu pasivnost mladih, gubitak volje i besperspektivnost koja vlada među njima, javnost teško očekuje da će se ova mladost probuditi i donijeti nam željene promjene. Ipak, na posljednjim protestima, studenti su poručili: „Doći ćemo ponovo.“ Možda baš oni mogu biti ta mladost koja će donijeti promjene. Bez obzira na to da li će vlasti udovoljiti njihovim zahtjevima od ove godine, mladi bi trebali nastaviti tražiti svoja prava i promjene u društvu, jasnijim, širim, glasnijim i artikuliranijim zahtjevima, pa da nada da će društvo početi ići nabolje ne umre sama.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Mostovi društva
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
„Postala sam svjesna svoje bolesti kad sam krenula na terapije“
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO NE
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
More Stories
Sve zlo majke prirode