Dejt sa Vampirom Kokuzom: Koji je to „pravi put“ za sve gej frajere u Sarajevu?

Evo, još jedna subota… Da sam malo zreliji i pametniji, već bih drmao guzovima uz Britney Spears u Wine 6/6, dok „leptirice“ naskaču jedna na drugu, ali život je imao drugačije planove.

Pametniji i zreliji… Bože, kad se samo sjetim. Kakvu sam to nefizičku, Ana Bučević poruku dobio pa sam mogao izdvojiti tri mjeseca života da provodim po sarajevskim pedersko-lezbejskim klubovima.

Šta da kažem… Mlad, lud i očito kokuz.

Kad smo već kod kokuzije, kao što rekoh na početku, subota je, ne idem nigdje, pa ću iskoristiti priliku i otkriti vam jedan od najgorih dejtova ikada, a glavni junak priče nosi naziv Vampir Kokuz.

Našli smo se nešto poslije 22h jer, aman, valjda se tada vampiri puštaju na objed… Šalim se. Nisam odmah znao da je vampir. To se tek kasnije ispostavilo. Elem. Dolazi frajer 1.72, crno SJAJNO odijelo (akcenat na sjajno), crvena košulja, crvena kravata, crna zalizana kosa i naravno, kez iz koga su provirivali očnjaci… Istini za volju, nisu oni bili toliko vidljivi, ali uklapali su se savršeno u ansambl krvokusca iz 18. vijeka.

Iz pristojnosti sam ga upitao da li je možda tek krenuo s posla pa se nije imao vremena presvući, a on kao iz stopa izusti: „Ne, samo sam se sredio za sastanak.“

Ne znam iz kog razloga nisam odmah napustio „sređenog“. Insert: internalvomiting.

Najbolje tek slijedi…

Jedno su želje, drugo su mogućnosti, a realnost je da sam se nedugo zatim našao s njim u elitnom restoranu u lokalnom tržnom centru. U ovom momentu ne znam više ni kako se to desilo.

Kada smo došli, izvukao je stolicu kao pravi džentlmen i već u tom momentu znao sam da je ovaj čovjek učio vampirske manire manipulacije u 18. stoljeću ili radi kao ugostitelj na Ilidži. Jedno od to dvoje.

Kontam se: „Ma hajde, večerat ćeš fino, progovoriti koju ‘pametnu’ i svako svojim putem.“ Ha – ha. Kako sam se prevario.

 

Scena iz filma “Intervju sa vampirom”

Nisam ni sumnjao da sam zapravo bio pozvan na predavanje Filozofskog fakulteta s powerpoint prezentacijom, doc. dr. Kokuza i na sve to, ostao bez dinara. Uglavnom, udavio je pričom. Kao uzoran student, isključio sam se na pola predavanja.

Konobar, sa kojim se pretjerano blisko ponašao do mjere da se i susjednom stolu zgadilo, morao je na sve to slušati barem desetak minuta nagovaranje dr. Kokuza kako je najbolje da naručim čaj od đumbira, jer sam već prethodno u nedostatku tema rekao kako sam prehlađen. Znate ono, kada nemate o čemu da pričate, nasmijete se i kažete „How’s the weather in Hong Kong?“. Ili u ovom slučaju „How’s the weather in Transylvania?“. Nakon što sam pristao, gospodin Kokuz ustaje i odlazi do šanka kako bi lično napravio narudžbu. Vidi ti to. Leti k’o David Copperfield. Ako ništa, obojica imaju sjajna odijela.        

Dakle, gospodin je naručio kafu, a meni dugoinsistirani čaj od đumbira. Na prvi pogled ništa čudno, zar ne? Međutim, nekoliko minuta nakon što je konobar donio meni sa hranom, vampirko se unezgodio. Tačnije, unezgodio se onog momenta kada sam se odlučio.

Šta je sada? Gdje gori? Ništa mi nije jasno… Okrenuo sam se prema njemu nakon pitanja šta želi da naruči, a on potpuno nonšalantno reče kako nije gladan, i minut nakon što nas je konobar napustio, pruži mi karticu sa računom za sve tri narudžbe  uz objašnjenje gdje i kako da je koristim na pultu…

Insert: Da l’ je moguće? Toma Zdravković.

‘Em je vampir, ’em je kokuz.

Izdržao sam narednih 15 minuta.

I novčanik i ja.

Da stvari budu gore… Na povratku iz restorana, zastali smo na šetalištu jer je rekao da ima iznenađenje za mene. Tačnije, poklon… Kao da veče nije bilo dovoljno šokantno, ali ‘ajde, ne mogu reći da me nije zanimalo.

Okrenuo se i iz papirne vrećice izvadio ogromnu knjigu o djelima poslanika Muhammeda a.s. i „pravom putu“.

Aha… Okej…

Dakle, vampir homoseksualac u crnom sjajnom odijelu koji u slobodno vrijeme poziva na pravi put…

Hazime, imamo Bingo!

But, in all seriousness, moram priznati da me je u neku ruku ovaj njegov gest natjerao na razmišljanje, koliko god to morbidno zvučalo.

Baš me zanima koji je to „pravi put“ za sve gej frajere u Sarajevu… Kokuzija ili novo sjajno odijelo?

Ili je krajnje vrijeme da prestanem maštati kako je život ovdje za sve, pa i pedere, daleko od Sex i grada.

Eventuša

Comments are closed here.