Političke lekcije Cersei Lannister

Srednjovjekovna epska fantazija Game of Thrones nas Bosance i Hercegovce već godinama iznova podsjeća da zaista živimo u nekakvom nadrealnom feudalizmu, što mi, nažalost, doživljavamo kao kompliment. A ako smo išta naučili iz ove serije, to je da na tronu sjedi onaj koji najbolje laže i spletkari, i realno gledajući, to najmanje zaslužuje. Nazovimo tu osobu dobrim političarem. Dakle, baš kao što nas naši šišaju kako im se ćefne, tako i kraljica Cersei (Lena Headey) šiša svoje podanike. Kad je nekim narodom vladao neko kome je narod bio na prvom mjestu? Jebiga, Targaryenka, rođena si u pogrešno vrijeme. ,,U igri tronova pobijediš ili umreš”, riječi su koje je Cersei Lannister već u prvoj sezoni popularne serije uputila Nedu Starku (Sean Bean), koji je nedugo zatim ostao bez glave, u bukvalnom smislu riječi. A ukoliko ste seriju pomno pratili sve do danas, do kraja sedme sezone, imali ste priliku da se uvjerite da se Cersei itekako pokazala kao potencijalni ultimativni zlikovac. Da, u osmoj sezoni Cersei bi mogla biti gora i od samog Noćnog kralja. Evo zašto je najlogičnije da ona izađe kao pobjednik (sorry fanovi Daenerys i Jona).

Cerseini planovi su često padali u vodu (pogotovo u knjigama), ali nakon što je nestalo materijala iz knjiga, u holivudizovanoj verziji Cersei postaje glavni mastermind. Dok autor sage Pjesma leda i vatre na kojoj je Igra tronova zasnovana, G. R. R. Martin, ističe da Cersei sebe smatra jednim od glavnih igrača u igri, a u stvarnosti je toliko nesposobna da uopšte nema šanse da sjedne u slavnu ,,fotelju”, autori serije su s ponosom isticali da im je njen lik najzanimljiviji. Tako smo, paralelno sa knjigama Cersei pratili kao kraljicu, suprugu kralja (Mark Addy) koja ga vara sa rođenim bratom blizancem, podvaljuje mu djecu koja nisu njegova, a i sređuje njegovo ubistvo. Nakon toga postaje regent u ime svoga sina Joffreyja (Jack Gleeson), a poslije i Tommena (Dean-Charles Chapman). Stvar se mijenja kad se Tommen oženi manipulativnom Margaery Tyrell (Natalie Dormer), kada Cersei postaje kraljica majka sa jako malo uticaja. Okružena nesposobnim lojalistima, Cersei dovodi kraljevstvo na rub propasti i zavisi od novca porodice Tyrell. Otprilike tu negdje dolazi do raskola sa knjigama po pitanju Zmajkamena.

Zmajkamen (engl. Dragonstone) je ostrvo nedaleko od glavnog grada, Kraljevog Sletišta (King’s Landing), jedan od najteže osvojivijih i strateški ključnih dvoraca, kojim je vladao Stannis Baratheon (Stephen Dillane). Dok je u knjigama prepoznata strateška važnost ovog dvorca i Cersei šalje Lorasa Tyrella (Margaeryn brat) da ga osvoji (a čuvaju ga Stannisovi barjaktari), u serijama je ovaj detalj u potpunosti izostavljen. Tako Zmajkamen ostaje prazan pune tri sezone, a Cersei i Jaime (Nikolaj Coster Waldau) zanemaruju njegovu važnost čak i kad znaju da se Daenerys približava. Priča u knjigama i seriji se dalje podudara po pitanju religije i Visokog vrapca (Jonathan Pryce). Cersei, zaslijepljena željom da neutrališe Margaery, a istovremeno zadrži blago njene porodice, spletkari i dovodi Margaery u prilično neugodan položaj – zarobljeništvo u okovima Vjere (u knjigama jer navodno nije nevina ušla u brak, a u seriji jer je prikrivala bratovu homoseksualnost). Ovaj Cersein plan završava izuzetno katastrofalno po nju samu. I ona postaje zatočenica Vjere, a vrhunac poniženja doživljava kad je Visoki vrabacošiša i natjera da prođe hod srama – gola kroz cijeli grad dok je narod pljuje i baca smeće. Otprilike do ovog momenta smo došli u knjigama, a da li ćemo nastavak ikad dobiti, pitanje je.

Nakon toga dolazi do izražaja kreativnost scenarista koji veoma mudro kroz šestu sezonu prikazuju Cersein pad. I kad mislimo da je to konačan, dugo očekivani kraj glavne negativke, ona nas sve iznenađuje detonirajući Veliku septu Bailora na dan sopstvenog suđenja, ubivši pri tom sve svoje neprijatelje u gradu, uključujući kraljicu Tyrell, njenu porodicu (osim najopakije članice porodice Tyrell – Olenne (Diana Rigg)), sve pripadnike vjerskog pokreta, te gomilu pripadnika gradske aristokratije koji su joj okrenuli leđa kad im više nije trebala. Ovim potezom Cersei je planirala ponovo preuzeti bitnu ulogu u vladavini svoga sina. Međutim, osjetljivi Tommen, vidjevši šta je njegova majka uradila, izvršava samoubistvo skačući kroz prozor, aludirajući na poznatu scenu u kojoj njegov otac/ujak Jaime baca mladog Brana Starka (Isaac Hempstead-Wright) u Zimovrelu jer je uhvatio njega i Cersei ,,na djelu”. Nastaje power vacuum, i Cersei konačno sjeda na tron. Konačno je kraljica Sedam kraljevstava, iako ne na način na koji je planirala, budući da je izgubila svu svoju djecu.

U prilično loše odrađenoj sedmoj sezoni, malo ko preispituje osnov Cerseine vladavine i mnoge kuće joj iskazuju odanost. Cersei ulazi u savez sa Euronom Greyjoyem (Pilou Asbæk) sa Gvozdenih ostrva, vjerovatno najperfidnijim čovjekom u Sedam kraljevstava, koji odjednom ima najveću mornaricu u regiji, iako je svega 5 epizoda prije ostao bez ijednog broda na ostrvu na kojem nema drveća. Slijede prepucavanja, reunioni i znatno lošiji dijalozi od onih na koje smo navikli (jer su uglavnom bili preuzeti iz knjiga). Brdo nelogičnih postupaka od strane Daenerys Targaryen (Emilia Clarke) i frustracija obožavalaca koji su šest hiljada godina čekali da konačno pređe jebeno Usko more i zavlada, a koja sad sjedi na Zmajkamenu i sluša zaprepašćujuće glupe savjete Tyriona Lannistera (Peter Dinklage), koje pak iskorištava Cersei i pobjeđuje Daenerysine saveznike Dornu i Visovrt (Olenna Tyrell). Ipak, Targaryenova popravlja utisak sa holivudskom akcijskom scenom, u kojoj kao NATO bombarder, samo ovdje sa zmajem, iz vazduha napada i ,,roštilja” gomilu lannisterskih vojnika. Ova scena blijedi nakon npr. Blackwatera u drugoj sezoni kad smo imali cijelu epizodu prepunu napetosti i dobrih dijaloga. Cersei ovdje izvlači lekciju (a i zlato Tyrella) i shvata da je zasad bolje da uđe u nekakvo primirje sa Daenerys.

Zahvaljujući pobjedi nad kućom Tyrell i kupovinom plaćenika Zlatne kompanije sa Essosa, dobrim laganjem, a ponajviše neviđenom glupošću Jona Snowa (Kit Harington) i Daenerys Targaryen, Cersei trenutno ima najviše šansi da ostane na tronu i na samom kraju. Uprkos tome što na svojoj strani imaju ljude sa Sjevera, slobodni narod (freefolk), Dothrake, zmajeve i maltene neograničene količine zmajevog stakla koji dokazano ubija Bijele hodače, Jon i Daenerys smatraju da im treba i pomoć Cerseine prilično oslabjele vojske, čije redove čine vojnici sa juga od kojih većina u životu nije ni vidjela snijeg. Zbog toga tim zmaj-vuk/tetka-nećak odlazi sa druge stane Zida da bode oči Noćnom kralju i otme jednog od živih mrtvaca i dokaže Cersei da je prijetnja stvarna. Pri tom gube jednog od zmajeva kojeg Noćni kralj uskrsava i pomoću njega konačno ruši Zid koji je stajao osam hiljada godina. Šta reći, osim da nisu džaba tetka i nećak. I na to sve se upecaju na Cerseinu laž da će im i ona pomoći.

Cersei pametno zaključuje – zašto bi ona pomogla Starkovima i Targaryenima koji su se urotili protiv Lannistera, samo da bi, u slučaju pobjede nad Noćnim kraljem, došli po njenu krunu? Ona više nema šta izgubiti, a ima puno za dobiti ako im se ne pridruži, kao na primjer vraćanje teritorija koje su Lannisteri izgubili i povezivanje sa Essosom. A Daenerysina mantra da ima pravo na krunu zbog toga što je Targaryen ne pije vodu (pogotovo sad kad znamo ko je Jon zapravo). Targaryeni su svrgnuti s vlasti i nova dinastija je preuzela tron. Zašto bi joj neko tek tako stavio krunu na glavu? Za sve se moraš boriti. Ako si zmaj, zašto se ponašaš kao ovca? Ili Jon, odnosno Aegon Targaryen? Istinski vladar, Azor Ahai itd. Možda u priči za malu djecu. Odavno smo vidjeli da je ova fantazija i više nego realna. A u realnosti prinčevi na bijelom konju (ili ovdje, sa vatrenim mačem) rijetko kad pobjeđuju. Cersei nas uči gorku, ali vrijednu lekciju – nikad ne potcjenjuj moć zlata, jer zlato je moć, a moć je … moć! Na kraju krajeva, kaže li to slavno Melisandrino (Carice van Houten) proročanstvo da Azor Ahai, istinski kralj, treba sjediti na tronu? Ne! Kaže da je Azor Ahai izabrani koji će pobijediti veliko zlo sa Sjevera (Noćni kralj, kojeg (još uvijek) nema u knjigama). Proročanstvo postoji hiljadama godina, a gvozdeni tron otprilike 300 godina. Zašto bi Westeros uopšte imao pravednog kralja/kraljicu na kraju? Da bi horde obožavalaca bile sretne i zadovoljne? Zar nas Ned Stark nije ničemu naučio?

Pitate se – a šta je sa onim drugim proročanstvom – da će Cersei ubiti mlađi brat i popularnom teorijom da će to biti Jaime, njen brat blizanac/ljubavnik? Kao što bi jedna crvenokosa žena koja se često bavila tumačenjima proročanstava rekla – proročanstva su opasne stvari (a pogotovo ova, internet proročanstva). Ipak, malo ko je očekivao da će nakon kraja šeste sezone Cersei izdržati i epizodu u sedmoj sezoni, pa se sreća može preokrenuti i sad, kad najmanje očekujemo. Možda ipak na tronu bude sjedio neko od Targaryena, ali zasad najviše šanse ima Cersei Lannister, upravo zbog svojih podlih, političkih poteza u kojima je bitna samo moć i ništa drugo. U svakom slučaju, happy ending možemo očekivati jedino u slučaju da Disney preuzme posljednju sezonu. A kraj iz bajke je upravo ono što bi pokvarilo brutalnu realnost ove priče. Valar morghulis!

Comments are closed here.