Bez obrazovanja nema emancipacije Roma

Iako se BiH još 2008. godine pridružila inicijativi Dekade inkluzije Roma koja radi na poboljšanju njihovog socijalnog i ekonomskog položaja, mogućnosti romskog društva su i dalje ograničene, naročito u vezi s prikazivanjem pozitivne slike romske kulture i obrazovanja djece i mladih.

Kompleksan problem predstavlja uključivanje romske djece u obrazovni sistem BiH. Istraživanja Unicefa pokazuju da 40 procenata populacije za koje se procjenjuje da živi ispod linije siromaštva, i sa sve većim troškovima obrazovanja (na osnovu zahtjeva nastavnih planova i programa), nije u mogućnosti da ispuni obrazovne potrebe svoje djece. Takođe, romska djeca zbog neredovnog pohađanja nastave teško mogu savladati nastavno gradivo, a neki se čak ispisuju iz škole i egzistiraju prosjačenjem na ulici. Ako je u pitanju djevojčica, vjerovatnoća napuštanja škole je još izraženija.

Uloga Dnevnog centra za romsku djecu

Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“ iz Bijeljine kroz različite vidove angažmana zajedno s volonterima i stručnjacima iz različitih oblasti pokušava da skloni što veći broj djece s ulice, zaštiti ih od nasilja, pruži im topao obrok i ljubav, dodatnu edukativnu podršku, te zdravstvenu, psihološku i pravnu pomoć. Osim programa namijenjenih djeci (muzičke, plesne, sportske, glumačke i edukativne radionice) kojima se podstiče njihova kreativnost i izgrađuju radne navike za učenje, postoje i programi namijenjeni roditeljima koji podižu njihovu svijest o važnosti zdravoga života i obrazovanja.

„S djecom u riziku radimo kroz uključivanje na radionice u Dnevnom centru. Kasnije, kada zadobijemo njihovo povjerenje, stručni kadar u DC (psiholog, socijalni radnik) obavlja savjetodavni rad. Djeca imaju sigurno mjesto u DC, mjesto gdje se druže, igraju, gdje volonteri vrše opismenjavanje djece koja nisu uključena u školski sistem, a kroz redovne edukativne radionice, dodatne časove i časove intenzivne podrške pomažemo djeci koja jesu dio školskog sistema“, govori Mladen Đurić, koordinator volonterskog servisa.

Foto: Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“

Kada je riječ o djeci s ulice koja prose ili sakupljaju sekundarne sirovine, ona se lako navikavaju na nešto bolje, kaže naš sagovornik. Problem predstavlja činjenica da pojedinim roditeljima djeca služe kao „mamac“ za bolju zaradu na ulici i zbog toga im zabranjuju školovanje. Česte su situacije da otac boravi kod kuće, ili u neposrednoj blizini nadgleda sam proces prosjačenja, navodeći i suprugu i djecu na to, a nakon što djeca zarade novac – isti popije, prokocka i slično, dok djeca ostanu gladna.

Terenski radnici su dužni da svakodnevno obilaze korisnike, animiraju ih za dolaske, a u potrazi su i za novim korisnicima. Sve češće i predstavnici drugih institucija (škole, vrtići, Centar za socijalni rad) upućuju korisnike u „Otaharin“. Terenski rad se obavlja i na -10 i na +40, kako tvrde predstavnici udruženja, a borba da što veći broj korisnika dobije usluge je konstantna i uporna.

Podizanje svijesti o problemima romske populacije

Institucijama se stalno sugeriše da bi morale snažnije reagovati na pojavu prosjačenja i zloupotrebe djece s obzirom na to da je naša zemlja potpisnica Konvencije o pravima djeteta. Osim toga, svaki čovjek i svaki član udruženja, pojedinačno, sopstvenim djelima, treba da se zalaže za punu i potpunu ravnopravnost svih naroda i pojedinaca, kao i afirmaciju romske (i svake druge) kulture, običaja, prava itd. Naziv „Otaharin“ potiče iz romskog dijalekta i označava jutro.

Foto: Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“

„Javnost možda nije do kraja dobro upoznata sa tim koliko je mali broj zaposlenih Roma u našoj zemlji, a ruku na srce, poprilično je ta ista javnost nezainteresovana za ovu problematiku jer se i sami bore sa siromaštvom. Ekstremno siromaštvo, koje često karakteriše romski narod, ne može donijeti redovno obrazovanje, a u situacijama kada Romi ipak odluče da obezbijede obrazovanje svojoj djeci – djeca ne prate nastavu na maternjem jeziku. Često zaboravljamo da je jedan od tri jezika u BiH Romima ‘drugi jezik’. S druge strane, ukoliko i pohađaju nastavu, često se suočavaju sa tim da zbog nemogućnosti održavanja lične higijene, ili prosto zbog toga što su ‘drugačiji’ (boja kože, jezik, kultura), u drugarima iz razreda ili škole imaju ‘neprijatelje’ zbog toga što su drugačiji“, govori Dragan Joković, predsjednik udruženja.

„Otaharin“ je registrovan na nacionalnom nivou, pa s tim u vezi djeluje u zavisnosti od projekata koje implementiraju. Kroz ranije, a i sadašnje projekte, partnerstva i učešća djeluju u Živinicama (obrazovanje), Brčkom (Radna grupa za zaštitu bezbjednosti djeteta), Mostaru, Banjoj Luci, Prnjavoru, Sarajevu, Visokom, Tuzli (Koalicija za saradnju i zajedničko djelovanje).

Foto: Udruženje građana za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“

„Aktivni su nam sljedeći projekti: Vršnjačka edukacija Roma u BiH (SHL), Podrška obrazovanju Roma kao ključ socijalne inkluzije (IN Fondacija), Prihvatam obrazovanje (CARE International), Ulica je samo put do kuće, a ne dom – osigurajmo djeci prava (USAID-PPMG program), Sportom do socijalne inkluzije i obrazovanja (BMZ) itd. Broj Roma uključenih u osnovno obrazovanje iznosi oko 150, imamo šestoro Roma srednjoškolaca, jednu Romkinju koja je student na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini“, navode iz „Otaharina“, ali to sigurno nije konačna cifra na kojoj će se njihova aktivnost zaustaviti.

Volimo pročitati vaše mišljenje...