„Lutanjem sam pronašao svoj put“

Život na relaciji između Višegrada i Beograda za njega je jedini način da ode i ostane. Jedini način da opstane i uspije u onome što je odabrao za svoj životni put. Nikad nije odustao u namjeri da se ostvari kao slikar iako ga je životni put često vodio u drugom smjeru. U razgovoru za Karike, Slavko Tuševljak, višegradski slikar, govori o svojoj prvoj izložbi u rodnom gradu, burnim devedesetim, novom početku i borbi da se ostvari kao umjetnik.

– Nakon osam godina aktivnog rada i bavljenja slikarstvom odlučio sam se za svoju prvu samostalnu izložbu. Nazvao sam je „Lutanje“ iz više razloga. Život me je vodio na različita mjesta, odlazio sam i vraćao se. Lutao sam i kroz razne stilove slikarstva, od renesanse do klasičnog slikarstva, jer se nisam mogao vezati niti za jedan, već ih sve spojiti u sebi svojstven stil. Kako to i dolikuje, red je da ona prva bude u rodnom gradu. Motivi na mojim slikama vezuju se za Višegrad, višegradsku ćupriju kao i vrijeme u kome ona traje. A mora se priznati da je ta ista ćuprija mnogo toga preživjela i vidjela, ističe Tuševljak.

Slavko Tuševljak: Nadam se da će BiH pružiti šansu ljudima da ostanu tu

Nije slučajnost zašto je Tuševljak izabrao prostor srednjoškolskog centra „Ivo Andrić“ za svoju prvu izložbu. Za ovu ustanovu kaže da je jedino mjesto u gradu koje je depolitizovano, gdje su još uvijek svi jednaki i gdje se bez bilo kakvog uticaja može djelovati i iskazati svoje mišljenje.

– Cilj moje izložbe nije čisto reprezentativnog karaktera. Moja želja je bila da se odužim svom gradu, svojoj školi gdje sam na časovima likovnog zavolio slikarstvo. Moram reći da je ovo prva autorska izložba slika jednog višegradskog slikara nakon skoro deset godina, rekao je Tuševljak.

Međutim, put do uspjeha za Slavka nije bilo lak. Davne 1997. završio je srednju školu, a već naredne godine odlazi na odsluženje vojnog roka. Baš kada je planirao da ostvari svoj san i upiše se na likovnu akademiju u Beogradu počelo je bombardovanje.

– Te 1999. godine ništa nije slutilo šta će se dogoditi. Baš onda kada sam očekivao da ću svoj život promijeniti iz korijena, desile su se nemile scene u Srbiji. Bio je to veoma težak period za mene. Sestra je već studirala medicinu i nije bilo lako izdvojiti sredstva za još jednog studenta u porodici, govori Tuševljak.

Neko vrijeme je radio u Beogradu različite poslove nakon čega se vratio u Višegrad. Imao je želju upisati akademiju u Sarajevu, ali međunacionalne podjele su ga ponovo udaljile od ostvarenja snova.

„Crtež je moja prva ljubav“

– Deset godina je prošlo od tada kada sam ponovo 2009. godine počeo aktivno da slikam. Posvetio sam se maksimalno radu i učenju. Upisao sam Pravni fakultet u Istočnom Sarajevu. Naporedo sam učio i slikao, nekada i po dvanaest sati. Uz poneki savjet nekog od iskusnih slikara, većinu znanja sam usvojio sam, čitajući, istražujući, pomalo kradući zanat od poznatih slikara, usavršio sam neki, nazvao bih ga, svoj jedinstveni stil, ističe Tuševljak.

Kao osnovac zavolio je crtanje. Grafitna olovka i prazan papir, karton, kutija, omot, bili su njegovo platno. Iako se posvetio slikarstvu, crtanje nije zaboravio. Kako sam kaže, to mu dođe kao odmor, igra. U svom porodičnom domu formirao je mali atelje u kojem stvara.

– Bez obzira na sve nedaće, mlad čovjek mora da nađe način da kanališe svoju energiju, čak i onu negativnu da pretvori u nešto dobro. Dosta toga, i dobrog i lošeg, sam prošao u životu, mnoge nedaće, neostvarene želje; ipak sam uspio da prebrodim i kroz svoje slike pretvorim u nešto dobro i pozitivno, rekao je Tuševljak.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Slavko Tuševljak nije odustao niti se predao. Za mlade u BiH kaže da su istinski heroji. Iako je odlučio da živi na relaciji između Višegrada i Beograda, tvrdi kako se ovdje može živjeti i opstati.

– Prilike se ovdje rijetko ukazuju, posebno za nekoga ko se bavi umjetnošću. Mišljenja sam da mladi u BiH bez obzira na sve moraju više raditi na sebi, učiti, truditi se i vjerovati da će se šansa ukazati. Ovo tvrdim jer sam toliko toga prošao, naišao na nerazumijevanje, posebno u maloj sredini u kojoj sam odrastao, ali ipak sam znao da će se jednoga dana sve promijeniti, sa sigurnošću ističe Tuševljak.

Slavkove slike krase zidove mnogih domova širom BiH, Srbije i drugih zemalja. U posljednje vrijeme dobio je ponude da svoje radove izlaže u brojnim gradovima u BiH, Srbiji i SAD. On je svoj put izabrao i dalje povratka nema. Isto je poručio i mladima širom BiH: „Borite se. Istrajaćete!“


Više članaka na temu Mladi koji o(p)staju pronađite ovdje.

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
More Stories
Ukoliko otvorimo naša srca, možemo prevazići predrasude i graditi bolje i pravednije društvo