Miss Irbine vrijednosti važe i u 21. stoljeću

Ne znam da li zanimljive priče pronalaze mene ili ja pronalazim njih, ali jedno je sigurno – uvijek se na koncu pronađemo. Jedno od subotnjih jutara, kada se snijeg već rastapao pod pritiskom proljetnog sunca u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, razmišljala sam o mladima i njihovoj toplotnoj moći koju imaju nad ledenicama bosanskohercegovačkog sistema življenja. Slušajući Smirnu, u pozadini prostorije, i njene prezentacije o sunčanoj snazi mladih, shvatila sam da zasigurno snijeg nije jedini koji se otapa i da sunce nije jedino koje grije u BiH.

Ovaj put riječ je o Miss Irby. Miss Irby osobi, ženi. Miss Irby organizaciji. Da bih i vama dočarala projekat „Miss Irby“ onako divno kako su meni dočarali Smirna, Petula i Josh, prvo ću vas upoznati sa onom koja je bila sunčeva zraka, još u devetnaestostoljetnoj Bosni i Hercegovini.

Ko je bila Miss Irby?

Adeline Paulina Irby je bila engleska plemkinja, koju je znatiželja, zajedno sa kolegicom Georgine Mekenzi odvela na put po Evropi o čemu i su pisale knjige. Ipak, ono što je Adelinu najviše dojmilo su bile slavenske zemlje pod osmanskom vlašću, a posebno Bosna i Hercegovina, u koju se nakon izvjesnog vremena i nastanila.  Sav svoj imetak, svoje znanje ova izuzetna žena je posvetila obrazovanju i vaspitanju ženske omladine u BiH, Slavoniji i Dalmaciji.

S predstavljanja projekta Miss Irby

Isprva je osnovala zavod koji je služio opismenjavanju i vaspitanju domaćih djevojaka, formiravši četiri škole. U početku su to bile škole za imućnije, ali su se poslije okrenule radu sa najsiromašnijim stanovništvom Sarajeva. Osim obrazovne uloge, za vrijeme izbjegličkih kriza pomagala je u zbrinjavanju, gradila smještaje, nabavljala hranu i medicinsku opremu… Zbog svog djela prozvana je kao Plemenita Miss Irby, a u Sarajevu je dobila i svoju ulicu.

No, vratimo se u sadašnjost kada rijetko možemo vidjeti primjere ovakve humanosti i požrtvovanosti. Ipak, rijetko ne znači nikako, te na svu sreću svijet još uvijek ima sunčanih ljudi koji su spremni podijeliti svoje zrake sa drugima. Riječ je o rođaku Miss Irby, koji se iz Amerike uputio za Sarajevo, i ne znavši za cjelokupnu historiju koja ga, na neki način, veže za ovu zemlju.

Daleki bliski rođak

Josh Irby je putovao desetak godina po Balkanu, a nakon završenog studija se uputio u Hrvatsku, gdje je radio kao volonter sa studentskim organizacijama. Tada je i prvi put posjetio Sarajevo, ne znajući da je još jedan, odnosno jedna Irby živjela tu. Kako kaže, nakon tog prvog boravka u BiH, uvijek ga je nešto vuklo nazad.  Nakon što su se njegova supruga i on odlučili preseliti za Sarajevo, slučajno je saznao za Plemenitu rođakinju. Tako su se na neki čudan način Miss Irby i Josh, preselili u isti grad u različitim vremenima, uradivši to sa sličnim ciljem. “Miss Irby nije bila prekretnica meni, ali je bila potvrda da sam na pravom putu“, započinje Josh.

Živeći život pun hrabrosti, ljubavi i vjere, Miss Irby se istakla kao žena od akcije. Nije joj bilo dosta davati novac izdaleka ili govoriti o promjenama, već je propustila komfor vlastitoga doma, kako bi mladi ljudi u BiH imali bolju šansu. Upravo je ta ideja bila izazov Joshu za život u služenju drugima, a ne samo sebi.

Josh je napisao i vrijednosti koje su bili izvori njenoga rada, a koje su „Obećanje za Miss Irby“  i za sve nas da nastavimo gdje je ona stala:

„U prisutnosti sebičnosti odlučit ću da služim.

U prisutnosti predrasuda odlučit ću da volim.

U prisutnosti razaranja izabrat ću da gradim.

U prisutnosti ponosa učinit ću se poniznim.

U prisutnosti neznanja potrudit ću se da naučim.

U prisutnosti nepravde tragat ću za ispravnim.“

“Pripremamo mlade ruke za rad”

„Svaki put kad govorim o Miss Irby mladima, dajem im kao izazov potpis Obećanja, ali samo to nije dovoljno, jer smo htjeli nešto konkretno, rad vlastitim rukama.  Ne otvaramo škole kao i Miss Irby, ali učimo važnim vrijednostima koje je ona živjela. Stoga, ovim projektom pripremamo mlade ruke za rad, jer su oni budućnost BiH“, kaže Josh.

Projekat „Miss Irby“ se sprovodi od strane tri organizacije „Izvor“, „Svaki student“ i „Dobre kote“, a surađuju sa tri srednje škole na području Sarajeva: Drugom i Trećom gimnazijom, te Medicinskom školom Bjelave. S obzirom da je ovo prvi projekat, cilj je podstaći i ohrabriti mlade osobe ka poboljšanju života u BiH.

Dobre kote kroz rad spajaju ljude i generacije

Ovakve ciljeve nastoje realizirati po uzoru na rad „Dobrih kota“, organizaciju koja već dugo poboljšava životnu okolinu kroz radne akcije i djelovanja koja uključuju mlade, ali i starije. Povezujući tako generacije, povezuju i dobre vibracije umnožavajući ih, a ujedno kroz njegovanje prirode, navodi nam Petula Myers, predsjednica udruženja „Izvor“..

Viši cilj kojem teže nije samo uređivanje i obrada zemljišta…

„Ljudi često poistovjećuju Dobre kote sa čišćenjem smeća ili crtanjem,a cijeli projekat nije nastao, jer smo samo željeli da uredimo neki park, već je cilj da se kroz takve aktivnosti resocijaliziramo; da ponovo počnemo da se družimo kao mladi ljudi na jedan kreativniji način, da ne izlazimo u parkove radeći ilegalne radnje, već da radimo dobro, a da pritom pronalazimo naše talente kroz druženja, a u isto vrijeme mijenjamo svijet i društvo oko sebe“, ističe Smirna Kulenović, predstavnica „Dobrih kota“.

Jedan od učesnika na Smirninoj prezentaciji Miss Irby projekta bio je i Tarik Pekušić, učenik trećeg razreda Srednje medicinske škole, koji nije krio uzbuđenje budućom realizacijom projekta. Smatra kako je ovo spoj ugodnog s korisnim. „Uređivat ćemo vanjske, napuštene prostore Sarajeva, a kojih ima mnogo, ali ujedno i moći ispoljiti vlastitu kreativnost, ideje. Upravo nam ovaj projekat pruža da se ne osjećamo usamljenicima. Da upoznamo jedni druge i razbijamo okove virtualnosti koje smo stvorili društvenim mrežama. Kao rezultat dobijamo nove prostore, za nastavak naših druženja i njegovanje zajedničkih trenutaka.“

Predstavnica Dobrih kota dodaje kako cilj nije samo resocijalizacija mladih, već cijelog stanovništva. Kroz rad, kako kaže Smirna, spojili su mnoge ljude koji su godinama živjeli u istoj zgradi, bez da su se međusobno poznavali ili pozdravljali.

Neka djela govore i budu najbolji primjer

Problem koji je na agendi jest kako motivirati one koji nemaju nijednu sliku o ovom. Ono što će pokušati jest da krajnjim rezultatima reorganizacije prostora, ali i reorganizacije ljudi, pokažu  pozitivne promjene.

Dobre kote na djelu

Još jedan problem jest slika koja se predočava mladima ili motiviranost koja se ne predočava. Predstavnici ove tri organizacije izražavaju veliko zadovoljstvo mladima, ističući entuzijazam i zrela razmišljanja u tinejdžerskim godinama. Nažalost, medijska slika, formalno obrazovanje i (ne)posredno okruženje su tihe ubice, koje obeshrabruju te iste mlade, servirajući im konstantnu monotoniju, što ih tjera na sve češći odlazak iz zemlje. Upravo zato, ove organizacije, kako zasebno, tako i udruženo u Irby projektu, žele razbiti monotoniju i rastopiti monotone ledenice kroz sunčane zrake neformalnog obrazovanja, djelovanja i izgrađivanja ličnosti.

Za kraj članka, ali početak njihovog projekta poručuju da nije jedini izbor napustiti BiH i otići za far, far away, već da postoji vrsta odgovornosti prema društvu u kojem smo rođeni i odrasli. Osim toga, ističu i potencijal za promjenu ovih prostora, te bi bila velika šteta da ga svi napustimo i ostavimo političarima da se (ne) bave s njim. Zapravo, bitno je da samo malo više istražimo i da se uključimo u bilo koju pozitivnu inicijativu, ne samo od riječi, već i od djela!


 Sve fotografije su preuzete sa Facebook stranice Dobre kote

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •