Sara Velaga, Autor na Kar!ke

Čija si kad si tako ničija?

Kad si tako ničija, prepuštena si sebi. Ali i porodici koja te nauči neke nenadane lekcije vrlo rano. Jer, odjednom bez muškarca u kući i bez sistemske zaštite i podrške u vidu alimentacije, naučiš da moraš zarađivati novac za sebe još od ranih dana. Mama prihvatiti gomilu dodatnih poslova a baka podučavati djecu pod stare dane honorarno. Sve zato što jedan muškarac nije dovoljno muško da bude otac. A sistem ti postane loš očuh.

Ne karikiramo Sve ovo ja

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“

„Ma samo se ti smiri. Nije ti ništa. Mlada si ti. Pa vidi ovih ljudi i njihovih problema“, bile su to najčešće riječi doktora na rutinskim pregledima, sve dok nije počelo drhtanje nogu i ruku u kasne noćne sate. Tada je prvi put u životu vozilo hitne pomoći došlo po mene. Napolju je padala kiša, a mama i baka krenule su sa mnom u strahu za moj život. Nisam mogla disati, tresla sam se i vjerovala da ću pasti u nesvijest. Ležala sam na bolničkom ležaju u vozilu hitne pomoći dok su me baka i mama držale za ruke i smirivale. Pred vratima hitne pomoći zatražile su pomoć jednog od medicinara jer me nisu mogle samu izvesti iz vozila. Dotični je tada odgovorio: „Pomozi joj ti, ti si joj mama.“

Vidiš da smiješ

Zašto upisati komunikologiju u Banjaluci?

„Koliko ste ono rekli da imate godina?“ „Dvadeset i nešto“, odgovarala bih, dok bih uz studiranje po ko zna koji put dolazila na razgovore za posao. Ali je mnogima i dalje bilo nejasno kad sam i na koji način uspjela uskladiti studiranje i posao, pritom obogaćujući svakodnevno svoj CV neformalnim obrazovanjem. Priču o upisu na Komunikološki koledž, smjer komunikologija, a potom odnosi s javnošću, počela bih ovim riječima.

Ne karikiramo

Black lives matter na balkanski način: Na Fejsbuku borba protiv rasizma, u stvarnosti diskriminacija i prvog komšije

Nakon što je snimka ubistva Afroamerikanca Džordža Flojda objavljena, a protesti započeti u Americi, svoj glas, kao i u svemu, dao je i Balkan. Na koji način? Pod motom 'podrži globalno, a hejtuj lokalno', ponovo smo svjedočili već viđenom i dobro uvježbanom scenariju zvanom empatija i licemjerje.

Ima veze...

Dan kada je otišla Asja

Prvo je otišla Asja, a uskoro je i Lidija pakovala kofere. „Vraćam se nakon sezone“, rekla je. A isto je uradila i Anamarija. Za Barbaru već odavno znam da se vraćati ni neće. A ja? Ostajem ovdje, živeći svoj život sastavljen od krhotina.

Sve ovo ja

Prvi dejt treba da bude klik. I ja duboko vjerujem da bez tog klika ništa.

Bio jednom jedan dejt, koji se s nestrpljenjem iščekivao, prizivao strah i uzbuđenje i vrtio leptire u stomaku. A onda je došao Facebook i sve prekinuo. Dejtamo li više ljudi u offline svijetu pitanje je, a čak i da je odgovor vrlo optimistično da, kako to radimo? U današnjem svijetu online pravila, vrijedi li išta old school i šta ustvari žene na prvom dejtu žele, pokušaću objasniti.

Ne karikiramo

Kako je „dick pic“ postao današnji „ćao, šta ima“

„A da pređemo na secret viber chat?“, reče on i, prije nego odgovorih, dobih poruku na istom. A tamo očekivano – „dick pic“ i vrijeme trajanja 15 sekundi. Ne, nije trajao on toliko, nego fotografija koja je tempirana na tajnom viber chatu.

Ne karikiramo

Čitanje između redova 1: Schwarzenegger, Fikret Hodžić i pozivanje na međuetničku mržnju

Prvi u nizu analiziranih članaka objavljen je 10. 10. 2019. godine na stranici saznajemo.com bez potpisanog autora. Odnosno, na ovu stranicu je prenesen s portala smisaozivota.com, gdje također ne doznajemo ime novinara koji je napisao članak.

Ima veze...Vidiš da smiješ

Zašto svaku tugu provučemo kroz filter da liči na sreću?

Koliko lajkova vrijedi jedna suza, a koliko jedan osmijeh? Šta bi rekli naši pratioci na društvenim mrežama da jednom objavimo kako se stvarno osjećamo, da objavimo fotografiju stvarnog sebe, koji ne traži savršeni filter za svoju tugu, da je upakuje i predstavi svijetu, već ko otvoreno pokazuje da je i on u krajnosti tek jedan običan čovjek.

Ima veze...Vidiš da smiješ

Bivši, hvala što si bivši!

Postoje velike ljubavi i veliki prekidi. Većina ih je ipak mala. Ali ono što ostaje iza svih jeste gorčina u ustima, okovi na nogama, ključ u vratima srca koje je prestalo da voli. Ili, još gore, koje i dalje voli, ali nije voljeno.

Vidiš da smiješ

Ispovijest – Zašto je dobro što su se moji roditelji rastali?

Prije Facebooka, Instagram storija, prije svih onih #couplegoals fotografija i prije mog samog rođenja, rastali su se. Tačnije, otišao je. Tata od mame. Danas mu na tome kažem hvala. Njegov odlazak naučio me mnogim stvarima.

Ima veze...

Tanja Šljivar: Život u Banjaluci bi bio lakši, ali manje uzbudljiv

Poziciju jedne od najistaknutijih dramskih spisateljica u regiji mlađe generacije uspjela je zauzeti već u trideset i prvoj godini života. Višestruko je nagrađivana, a svoje školovanje je krunisala s čak dvije master diplome – iz dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) u Beogradu i iz primijenjenih pozorišnih studija u Gisenu u Njemačkoj. Njeni tekstovi se izvode na predstavama u Njemačkoj, čitaju u Barseloni, a ona je danas direktorka Drame Narodnog pozorišta u Beogradu.

Vi koji šetate okolo znajući da ste pozitivni na koronu, mislite li o tome što će vaša neodgovornost i bezobzirnost oduzeti drugom ljudskom biću?

Ne daj da te sistem slomi

Odgovori psihologa 8: Anksioznost i depresija

Benjamin Bajramović: Posebnost naše nesreće jeste u tome što se poniženje uzima kao zdrava činjenica

Javni poziv za nove glasove u BiH

Vanja Mišić: O ljubavi i retrogradnom Merkuru

The Platform: Svijet u kome jedeš ili budeš pojeden

Moja priča dublja je od najdubljeg mora, ljubav mi je šarenija od najšarenijeg leptira

Novi Olimpijski muzej na staroj adresi: sentiment ljepše budućnosti

Provjeri svoje znanje – Kviz o odnosu politike i ljudskih prava

Izbori 2020: Licemjeran si ako stalno govoriš da je loše stanje, a ne glasaš da bi ga promijenio

Izbori me se tiču i prije nego napunim 18 i postanem glasačica

Vi koji šetate okolo znajući da ste pozitivni na koronu, mislite li o tome što će vaša neodgovornost i bezobzirnost oduzeti drugom ljudskom biću?

Izbori me se tiču i prije nego napunim 18 i postanem glasačica

Navikli smo na loš zdravstveni standard kao žabe koje se žive skuhaju a da i ne primijete

Čija si kad si tako ničija?

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“

Zašto upisati komunikologiju u Banjaluci?

Black lives matter na balkanski način: Na Fejsbuku borba protiv rasizma, u stvarnosti diskriminacija i prvog komšije

Dan kada je otišla Asja

Prvi dejt treba da bude klik. I ja duboko vjerujem da bez tog klika ništa.

Kako je „dick pic“ postao današnji „ćao, šta ima“

Čitanje između redova 1: Schwarzenegger, Fikret Hodžić i pozivanje na međuetničku mržnju

Zašto svaku tugu provučemo kroz filter da liči na sreću?

Bivši, hvala što si bivši!

Ispovijest – Zašto je dobro što su se moji roditelji rastali?

Tanja Šljivar: Život u Banjaluci bi bio lakši, ali manje uzbudljiv

Najčitaniji tekstovi