Sara Velaga, Autor na Kar!ke

Nekada nam lome krila upravo oni koji nas najviše vole – roditelji i porodica

„Ja sam te rodila, ja ću ti i reći kako da živiš. Dok si pod mojim krovom, vrijede moja pravila. Kad odseliš, živi kako hoćeš. Dotad, onako kako ja kažem.“ Zvuči poznato? Reklo bi se i uobičajeno u porodicama širom svijeta, ali ponajprije našeg nam Balkana, gdje vrijedi nekakvo nepisano pravilo da djeca prije svega moraju ostvariti roditeljske želje, a tek onda svoje snove. Ako na to ikada dobiju pravo. Od tih istih roditelja.

Sve ovo ja Vidiš da smiješ

20 stvari koje nas je naučila 2020. godina

Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20. Pa da počnemo.

Ne karikiramo

BiH na respiratoru: Kako su nas Izbori 2020. naučili zašto je važno glasati

Red je da shvatimo svoju moć i svoju odgovornost. Imamo pravo vršiti pritisak na one koje smo izabrali da rade ono što je prioritetno. Imamo pravo da onima koje plaćamo kažemo šta su njihove obaveze i dužnosti. Ne možemo inferiorno pasivnim stavom očekivati aktivnost onih koji su naviknuti da se u „državnoj službi“ može kako hoće. Bili oni novi ili stari, naučeni su da im se nerad toleriše, a nepotizam, korupcija i nacionalizam prećute, kao da je riječ o asesoarima jedne politike, jednog načelnika. Naučite ih novoj modi, koja će svakoga od nas obući emancipacijom o našim pravima, gdje jedan čovjek, iako načelno kroji kapu grada, može i da pokisne, ako mu taj isti narod odluči oduzeti legitimitet.

Ne karikiramo Sve ovo ja

Čija si kad si tako ničija?

Kad si tako ničija, prepuštena si sebi. Ali i porodici koja te nauči neke nenadane lekcije vrlo rano. Jer, odjednom bez muškarca u kući i bez sistemske zaštite i podrške u vidu alimentacije, naučiš da moraš zarađivati novac za sebe još od ranih dana. Mama prihvatiti gomilu dodatnih poslova a baka podučavati djecu pod stare dane honorarno. Sve zato što jedan muškarac nije dovoljno muško da bude otac. A sistem ti postane loš očuh.

Ne karikiramo Sve ovo ja

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“

„Ma samo se ti smiri. Nije ti ništa. Mlada si ti. Pa vidi ovih ljudi i njihovih problema“, bile su to najčešće riječi doktora na rutinskim pregledima, sve dok nije počelo drhtanje nogu i ruku u kasne noćne sate. Tada je prvi put u životu vozilo hitne pomoći došlo po mene. Napolju je padala kiša, a mama i baka krenule su sa mnom u strahu za moj život. Nisam mogla disati, tresla sam se i vjerovala da ću pasti u nesvijest. Ležala sam na bolničkom ležaju u vozilu hitne pomoći dok su me baka i mama držale za ruke i smirivale. Pred vratima hitne pomoći zatražile su pomoć jednog od medicinara jer me nisu mogle samu izvesti iz vozila. Dotični je tada odgovorio: „Pomozi joj ti, ti si joj mama.“

Vidiš da smiješ

Zašto upisati komunikologiju u Banjaluci?

„Koliko ste ono rekli da imate godina?“ „Dvadeset i nešto“, odgovarala bih, dok bih uz studiranje po ko zna koji put dolazila na razgovore za posao. Ali je mnogima i dalje bilo nejasno kad sam i na koji način uspjela uskladiti studiranje i posao, pritom obogaćujući svakodnevno svoj CV neformalnim obrazovanjem. Priču o upisu na Komunikološki koledž, smjer komunikologija, a potom odnosi s javnošću, počela bih ovim riječima.

Ne karikiramo

Black lives matter na balkanski način: Na Fejsbuku borba protiv rasizma, u stvarnosti diskriminacija i prvog komšije

Nakon što je snimka ubistva Afroamerikanca Džordža Flojda objavljena, a protesti započeti u Americi, svoj glas, kao i u svemu, dao je i Balkan. Na koji način? Pod motom 'podrži globalno, a hejtuj lokalno', ponovo smo svjedočili već viđenom i dobro uvježbanom scenariju zvanom empatija i licemjerje.

Ima veze...

Dan kada je otišla Asja

Prvo je otišla Asja, a uskoro je i Lidija pakovala kofere. „Vraćam se nakon sezone“, rekla je. A isto je uradila i Anamarija. Za Barbaru već odavno znam da se vraćati ni neće. A ja? Ostajem ovdje, živeći svoj život sastavljen od krhotina.

Sve ovo ja

Prvi dejt treba da bude klik. I ja duboko vjerujem da bez tog klika ništa.

Bio jednom jedan dejt, koji se s nestrpljenjem iščekivao, prizivao strah i uzbuđenje i vrtio leptire u stomaku. A onda je došao Facebook i sve prekinuo. Dejtamo li više ljudi u offline svijetu pitanje je, a čak i da je odgovor vrlo optimistično da, kako to radimo? U današnjem svijetu online pravila, vrijedi li išta old school i šta ustvari žene na prvom dejtu žele, pokušaću objasniti.

Ne karikiramo

Kako je „dick pic“ postao današnji „ćao, šta ima“

„A da pređemo na secret viber chat?“, reče on i, prije nego odgovorih, dobih poruku na istom. A tamo očekivano – „dick pic“ i vrijeme trajanja 15 sekundi. Ne, nije trajao on toliko, nego fotografija koja je tempirana na tajnom viber chatu.

Ne karikiramo

Čitanje između redova 1: Schwarzenegger, Fikret Hodžić i pozivanje na međuetničku mržnju

Prvi u nizu analiziranih članaka objavljen je 10. 10. 2019. godine na stranici saznajemo.com bez potpisanog autora. Odnosno, na ovu stranicu je prenesen s portala smisaozivota.com, gdje također ne doznajemo ime novinara koji je napisao članak.

Ima veze...Vidiš da smiješ

Zašto svaku tugu provučemo kroz filter da liči na sreću?

Koliko lajkova vrijedi jedna suza, a koliko jedan osmijeh? Šta bi rekli naši pratioci na društvenim mrežama da jednom objavimo kako se stvarno osjećamo, da objavimo fotografiju stvarnog sebe, koji ne traži savršeni filter za svoju tugu, da je upakuje i predstavi svijetu, već ko otvoreno pokazuje da je i on u krajnosti tek jedan običan čovjek.