20 stvari koje nas je naučila 2020. godina

Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20.

Pa da počnemo.

 

1. Ništa se ne podrazumijeva

Dok smo drugarice i ja veselo dočekivale novu godinu, a potom i niz drugih praznika, uključujući i svadbu drage mi prijateljice Lidije, nismo ni slutile da nešto što smo do tog trenutka smatrale normalnim, uobičajenim i svakodnevnim, može tek tako odjednom nestati. Zato je prva lekcija koju nas je ova godina naučila upravo to. Svijet može stati, stvari se mogu mijenjati, iz korijena, a pitanje je da li će ikada više biti onakve kakvima ih pamtimo. Važno je znati da se ništa na ovom svijetu ne smije podrazumijevati, jer već smo početkom marta mogli shvatiti da polagano gubimo sve ono za šta smo se grčevito držali, misleći da će tu biti vječno.

 

2. Mi (ni)smo sami

Pandemija korona virusa došla je kao hladan tuš na naša zagrijana srca, tople misli i ušuškanost života. Ledeni talas straha i samoće, izolacije i gubitka kontakata uslijed zabrane skoro svakog oblika socijalizacije, doveo nas je do duboke introspekcije i to u kategoriji ronjenja na dah. Tako smo svi morali zaroniti najdublje što možemo u sebe da bismo shvatili upravo to. Mi smo sami. Sa svojim strahovima, nadama, izolacijama i mislima. Ali istovremeno smo i sretnici ako smo uspjeli veći dio godine provesti uz porodicu, koja se po ko zna koji put pokazala kao osnovna ćelija društva, u koju smo se svi uplašeno vraćali.

3. Stres nas može slomiti, čak i ako nismo od stakla

 

Do maja 2020. godine živjela sam dobro negaciju pandemije, strahova i vlastitog opterećenja radi posla i dodatnih obaveza. A onda sam se slomila, teže i jače nego ikada do tada. Nije bila korona, bio je stres. Provela sam ostatak godine hodajući na prstima oko vlastitog srca, misli, želuca i pluća, ne bih li pronašla način da zaobiđem sve moguće bolesti. Na kraju godine sam prema mišljenjima mnogih stručnih lica zdrava, ali prema vlastitom samo svjesna. Da ono što imam danas, može da se uruši sutra, ako ne budem vodila računa.

Foto: Drugarice u pubu (Najdraže Lidija i Ana)

 

4. Svijet može stati, ali ti ne smiješ

Prestali smo putovati, prestali smo se dodirivati. Odustali smo od velikih želja i prigrlili one osnovne za preživljavanje. Ali nismo smjeli stati. I dalje ne smijemo. Bez obzira na to što je svijet nastavio svoju rotaciju pod ručnom kočnicom, mi se moramo usuditi da damo malo gasa. Da sebi i drugima kažemo: „Možeš ti to.“

 

5. Sve se može raditi od kuće

Silni sastanci, konferencije, putovanja, dress code, pregovori, ugovori, papirologije. Sve se na kraju može raditi od kuće, onda kada se mora. To nas je naučila 2020. godina kroz sve zoom razgovore. Naučili smo da je novi dress code ispoštovati gornji dio odjeće (i to samo ako je kamera upaljena), a dole smo već od ljeta nastavili sjediti u pidžamama. I gle čuda, mogli smo ovu lekciju shvatiti i ranije, jer toliko smo se uvjeravali da je za neke poslove bitno naše prisustvo. A ispostavilo se da nije.

 

6. Kuća nije svima utočište

Uprkos tome što smo svi prigrlili izolacije i način „spašavanja svijeta s kauča“, morali smo se osvijestiti da nije svima kuća jednako utočište. Neki su se u ovoj godini morali izolovati sa svojim strahovima, ljudima koji im ipak ne mogu i ne znaju pomoći. Neki su u tim kućama trpili nasilje, a neki neimaštinu. I zato je važno znati da nije svakome od nas kuća dom.

 

7. „Novo normalno“ nije normalno

Pojam „nove normalnosti“ uvukao se u sve pore našeg društva, i to je jedna od onih stvari koje su me lično najviše iznenadile ove godine. Svi smo odjednom postali programirani da vjerujemo da samo uz masku i poštivanje distance možemo živjeti. Policijski čas je postao imperativ zaštite od virusa. A mi smo, na moje opšte čuđenje, život koji smo poznavali odbacili za šaku savjeta plasiranih putem medija. Novo normalno nikada neće biti normalno za mene, ma koliko neophodno u nekim aspektima bilo.

Foto: Kafa na distanci

 

8. Obrazovni sistem je loš i nespreman

Ovu lekciju smo znali i ranije, ali pandemija je uperila svjetla reflektora još više u to da ne samo da nismo spremni, nego da gotovo nikako ne znamo primjenu novih tehnologija. Ovim putem želim izraziti ogromnu zahvalnost svim profesorima, nastavnicima i učiteljima koji su se maksimalno potrudili da se prilagode i osmisle online nastavu, uprkos svim izazovima, među kojima je i onaj prvi. Obrazovni sistem nije imao spremnu strategiju, sve dok nije bilo 5 do 12.

 

9. Heroji su obični ljudi među nama

Šta želiš biti kad porasteš? Čovjek koji je živio i postojao 2020. godine. Ove godine bilo je tako mnogo običnih heroja među nama da svi oni zaslužuju jedno veliko bravo. To smo i svi mi. Superjunaci su prošlost. Pravi heroji su trgovci, ugostiteljski radnici, ljekari, prosvjetni radnici, poduzetnici, radnici, stari i mladi. Svi mi koji smo nalazili načine da se održimo ove godine, heroji smo. I za sve nas bravo.

 

10. Njegujte misli baš kao što njegujete tijelo

U bašti misli nalazi se plodno tlo za uzgoj mnogih bolesti, ako uporno držite korov, bez da ga iščupate na vrijeme. Ova godina je bila ogroman izazov svima nama i neophodno je podvući i naglasiti da mentalno zdravlje ne smije biti tabu. Pričajte s ljudima, dijelite svoje probleme, pričajte sa psiholozima. Potražite pomoć. Mislite na sebe.

 

11. Mali krug velikih ljudi

Lijepo je to Massimo otpjevao ove godine. Imam mali krug velikih ljudi. S kojima sanjam, za koje se trudim. Uz koje znam ko sam zapravo ja… Pogledajte oko sebe i zahvalite se na tim dobrim velikim ljudima. Oni su vam sačuvali duh i srce ove godine. U mom malom krugu su mama Tanja, brat Emir, baka Slavica, drugarice Lidija, Ana, Asja, Anamarija, Mirjana, Selma, Zerina, Oksana, Amela, Ivana, Marija, Nena. Drugovi Sandro, Nestor, Boris, Admir, Adis, Naim, ekipa iz Ulcinja, raja s kojom sam radila u OSCE-u. Sve karike mojih KARIKA, raja iz Sarajeva, Banjaluke, preko grane i tu iz komšiluka. Saša Tepić i Nermina Vehabović Rudež, kao i Ismar Halilović. Hvala vam ljudi svima od srca za sve gifove, memeove, podršku, pozive, susrete i radost.

 

12. Nova situacija, novi ljudi

Da nije bilo korone, nikada se ne bih slomila. Da se nisam slomila, nikada ne bih srela druge djeliće slomljenih ličnosti. Tako da sam zahvalna na novoj situaciji, koja me dovela do novih ljudi ove godine. Tu je jedna Selma, s kojom sam se ljetos „otimala“ od anksioznosti, problema i tuge. Jedan Saša koji me naučio da vjerujem u sebe i u alternativnu medicinu. Jedna Nermina, koju uprkos tome što nisam upoznala uživo, osjećam da joj poznajem dušu, kao i ona moju. Zoran koji je bio kao član porodice, ali i Milan, Milena i Milenko. Kao i jedan dragi i posebni Bodo iz Novog Sada, gdje je i moj dragi Spoma. Ali i mnogo prije toga jedne Magi i Đurđa, koje su me podsjetile na dobru zabavu, čak i kad gori sve oko nas. Jedan Vid i na kraju jedan kardiolog Nikola, koji mi je uz druga Đuricu pomogao da shvatim da je moje srce dobro.

Foto: Selma i ja (opis fotke: „Otimanje“ od loših emocija)

 

13. Nema posebnih prilika

Ljudi dragi. Nema posebnih prilika. Sve je posebno. Činjenica da dišete danas je tako posebno posebna da ja ne znam šta čekate s tim šljokicama. Shine bright like a diamond. Ne čuvajte ništa, samo sačuvajte sebe. I umotajte se u šarenilo.

 

14. Proći će

Sve, ali baš sve, najljepše i najgore proći će. Evo, prošla je godina, mnogima 10 na sat, ali prošla je. Propuzali smo je da bismo u Novoj naučili ponovo hodati. Nemojte klonuti duhom, jer realno je samo jedno. Sve prolazi i proći će. Bićemo bolje. Obećavam nam to.

 

15. Vjeruj u nešto. Makar samo u sebe

Do ove godine bila sam na granici ateizma i agnosticizma. Vjerovala u nešto ali i ništa po potrebi. I onda se desila pandemija. Ne kažem da sam zauzela odmah prve redove u crkvi, ali zauzela sam jedno mjesto u svom srcu i rekla, ok, ovdje treba renovirati. Radovi su u toku. Idu lagano i ne znam u kojem smjeru, ali shvatila sam da je vjerovati u nešto pola puta do sreće. Ne mora to biti Bog, može biti nekakva sila, može biti lično vjera u sebe, ali vjerovati u nešto, mir je kakvog nigdje nema.

 

16. Kad ti život da limun, sipaj tekilu

Pustite limunadu i te fazone. Niko se još nije proveo od nje. Realno, godina je bila gorka, ali presijecite s nečim žešćim, kad vam ja kažem. Nismo tako slabi da nas pokosi 2020. godina. A i ni tako trijezni, nadam se.

 

17. Pomozi drugima, ako već ne znaš kako sebi

I na taj način ćeš na kraju i sebi pomoći. Hvala mojoj Anamariji koja me trgnula krajem godine i s kojom sam pokrenula humanitarnu akciju Male ruke. Posebno je neopisivo i veliko pomagati drugima. Nema to cijenu. A realno u ovom vremenu, ako već ne možete ništa drugo i ne znate šta biste. A vi se okrenite oko sebe i pomozite drugima.

Foto: Male ruke (Humanitarna akcija koju smo pokrenule)

 

18. Promjene su dobre i teške

Zona komfora je stvarno super. Udobno je, klimatizovano, nekako kao posao u državnoj firmi. Znaš da staž ide, a tebi onako osrednje dobro. Ali nije tu sreća. Promjene su nužne, zato nas je ova godina tako i stegla. Da shvatimo da bez promjena iz korijena nema smisla za dalje. Bili smo sebični, površni, diskonektovani. Godina je samo uradila ono što i mi svi radimo kad nema konekcije. Ugasila ruter iz zida da bi ga ponovo upalila.

Foto: Deda mraz sa smeća (I dan-danas ne znamo ko je lik s fotografije, ali znamo da se odvezao s komunalcima. To mora da je bio znak.)

 

19. Dobre prilike i u lošim vremenima postoje

I prihvatite ih. Nemojte dozvoliti da ova godina uništi vaš duh za narednu. Sjetite se sebe prvog januara ove godine. Vjerovatno ste slavili gradom ni ne sluteći šta vas čeka. Baš kao Lidija i ja. Doduše, srele smo Deda Mraza koji se odvezao na komunalnom vozilu pa nešto mislim da smo mogle i znati da će biti shity year, ali to nije sad ni važno. Važno je sačuvati u sebi tu vedrinu i sreću neznanja šta nas čeka, jer neke prilike su dobre, iako je godina loša. Ja sam neke već prihvatila za narednu, pa šta bude.

 

20. Sretna Nam nova 2021. godina

Ljudi moji. Ako ste došli do kraja teksta, a evo i do kraja godine, ma vi ste svi carevi. Uspjeli smo. Imali smo strpljenja. Imali smo sreće. I izlazimo iz starog u novo. Kako će biti, ne znamo. Ali nije li čar svega novoga upravo u mogućnosti da nam se sve želje i nade potajno ostvare? Sretno svima od srca.

Najčitaniji tekstovi

Printanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM
Specijalka Matea Miličević: Nekad se radi o sekundama kada morate donijeti odluku
Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje
Karton revolucija – građanski pokret mladih za pravedan sistem
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
SVETA MAJKA TEREZIJA: Misionarka ljubavi
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
MARTIN LUTHER KING MLAĐI: Nenasilje kao oružje