Azra Kerić, Autor na Kar!ke

Priznati sebi, a onda okolini, da si žrtva je opasno

Priznati sebi, a onda okolini, da si žrtva je opasno. Ne samo zbog reakcije nasilnika, nego i zbog reakcija porodice, prijatelja, poznanika, a i drugih ljudi do kojih će se priča pronijeti raznim sredstvima komunikacije. Njihove reakcije, ako su lišene saosjećajnosti i razumijevanja, mogu izazvati suicidalne misli, napade panike ili otpor izlasku napolje i komunikaciji s ljudima. A žrtve, koje o tome šute zbog ovih reakcija, odabrat će da ostanu u krugu nasilja koje može završiti i smrću.

Ima veze...

Izdavanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM

Ove godine završila sam prvi ciklus studija i da bih dobila diplomu nije bilo dovoljno učiti, redovno polagati i na kraju i položiti ukupno 36 predmeta – moram je i platiti čak 231 KM. Studirala sam na državnom fakultetu, redovno i na budžetu, da bih na kraju studija bila primorana platiti 231 KM printanje 3 lista A4 formata i izradu diplome na 2 jezika na koja smo i slušali nastavu. Na jednom listu su moji podaci, izjava da sam završila prvi ciklus i stekla zvanje koje sam stekla. Na drugom listu je spisak svih položenih predmeta, ocjene koje sam ostvarila, ECTS bodovi i moja prosječna ocjena. Sadržaj drugog papira bez ikakvih nedostataka mogu vidjeti kad god se ulogujem na informacioni sistem Univerziteta u Sarajevu koji sam svake godine plaćala po 10 KM. Sadržaj prvog sam mogla i sama otkucati i odnijeti na potpis, a ova 1 KM je za dva ista obrasca koja služe da uneseš podatke koje si unosio nekoliko puta tokom tri godine studiranja. Naravno, sve preko uplatnice, uključujući i ovaj obrazac „od marke“, pa onda i na svaku uplatnicu provizija. Pare ispadaju k'o da hodam poderanih džepova. Sve što je plaćeno ne vrijedi ni peti dio nametnute cijene, ali se situacija nauštrb studenata koristi jer diplomu trebamo imati i fizički. Sve po principu da bi se naplatilo, ne i da bi se isplatilo.

Ne karikiramo

Na maminoj koži

Moja mama je od 1998. zaposlena u kantonalnoj službi jednog federalnog zavoda. Prvobitno je zaposlena na poziciju daktilografkinje i taj posao obavljala je do perioda kada se počeo razvijati materijal za ovaj tekst. Dolaskom novog direktora u službu, u kolektiv je uvučen osjećaj straha i napetosti, potpomognut prijetnjama, kaznama i upozorenjima. Korijen osam godina dugog problema, obrušenog na mamu, je oduzimanje njenog osnovnog zadatka u to vrijeme (daktilografskog) i dodjeljivanje istog radnoj kolegici s već postojećim, drugačijim obavezama, bez ikakvog objašnjenja ili povoda.

Ne karikiramo

Pitanje od općeg značaja za Travnik – psi lutalice

Ako igrate igru Prve tri asocijacije na Travnik, a niste često u Travniku, vjerovatno vam među prve tri neće biti psi lutalice. No, ako učestite boravak ili ga odaberete (ili vas zapadne) kao životnu destinaciju, psi lutalice mogu da budu i među jed(i)nom asocijacijom. Šta će psi na ulici? Čija su odgovornost te kako zaštiti i pse i ljude?

Ne karikiramo

Sjećanje na olimpijski februar 1984.

Sportska 1984. za 16 kruženja Zemlje odmaknula je od godine kada sam ja rođena, ali dajem joj značaj kao da...

Sve ovo ja

Najomiljeniji lik najvažnije sporedne stvari na svijetu

U svijetu, fudbal igraju i jači i brži i sretniji od Edina, vjerovatno. Fudbal je dinamičan, a lopta okrugla. Značaj je u njegovoj potpunoj ličnosti. Zbog tebe, Edine Džeko, najvažnija sporedna stvar na svijetu, meni je još važnija.

Ne karikiramo

Bujrum, feminizam!? Bujrum, islam!?

Feminizam nije zlo, uljepšani pojam ženskog bjesnila, blud, niti grijeh. U knjizi „Neko je rekao feminizam?“ ispisana je misao, na prvu komična, ali dovoljno jaka da „lupi po glavi“ i osvijesti. A kaže: da nema feminizma „žene ne bi bile uopšte u stanju da vode rasprave o ulozi žena u društvu, jer bi bile zauzete rađanjem ko zna kojeg djeteta po redu na kuhinjskom stolu i sve to dok grizu drvenu kuhaču da ne bi remetile muškarce u susjednoj sobi dok igraju karte“