Ako igrate igru Prve tri asocijacije na Travnik, a niste često u Travniku, vjerovatno vam među prve tri neće biti psi lutalice. No, ako učestite boravak ili ga odaberete (ili vas zapadne) kao životnu destinaciju, psi lutalice mogu da budu i među jed(i)nom asocijacijom. Šta će psi na ulici? Čija su odgovornost te kako zaštiti i pse i ljude?
Merjem Halimović je šesnaestogodišnja učenica iz Travnika koja za „Karike“ govori o neugodnom iskustvu i strahu koji ima od pasa. „Izašla sam ispred škole (Mješovita srednja tehnička škola ‘Travnik’) i poprilično veliki pas mi se približio, a onda je skočio prema meni i počeo me vući za džemper. Počela sam se tresti. Prepala sam se i tražila sam od drugarice da zove nekoga, da ga odvoji od mene. Otjerao ga je jedan momak koji se našao u blizini.“
Osobama koje imaju strah, ovakva iskustva ne izazivaju želju za šetnju Travnikom. Bez obzira na stvarne posljedice, osjećaj nesigurnosti i neugodnosti nije potreban ni stanovnicima, ni prolaznicima, ni turistima. Međutim, strah od pasa lutalica, kako tvrdi i naša sagovornica, je objektivan. Psi zaista laju, napadaju i kreću se u čoporu. Napad pasa može da rezultira ozbiljnim fizičkim povredama i oštećenjima, traumama, potrebom da se naglo pretrčava cesta, što dalje vodi do potencijalnih saobraćajnih tragedija.
Drugi problemi u vezi pasa lutalica
Drugi problem je buka koju proizvode lavežom. Navečer, kada se sve smiri, dobiju svojih pet minuta. Eto ga, prijedlog da se u reklame smještajnih objekata uvrsti i krešendo i dekrešendo laveža. Treći problem je sigurnost pasa. Psi su prepušteni na (ne)milost raznih faktora. Neredovna ishrana, neredovna zdravstvena njega, izloženost saobraćajnim povredama (ili smrtnom stradanju) u saobraćaju. Dr. Salkić, predstavnik Veterinarske stanice „Dr. Salkić“ iz Travnika, navodi kao problem i bolesti zajedničke psima i ljudima, koje se javljaju uslijed fizioloških aktivnosti pasa: bjesnilo, šugu, ehinokokozu. Dalje, psi lutalice raznose smeće koje se nakuplja oko kontejnera. I to bi se moglo naći na promotivnim turističkim plakatima. Zašto da ne?
Šta se može uraditi?
U toku srednjoškolskog obrazovanja, kolegice, profesorica i ja smo 2017. godine u zgradi Općine Travnik predstavile projekat pred predstavnikom Službe za zajedničke i komunalne poslove Općine Travnik i predstavnikom Veterinarske stanice Travnik u kojem smo ponudile konkretna rješenja.
Naši prijedlozi su sljedeći:
a) sterilizacija postojećih pasa lutalica kako bi se spriječilo razmnožavanje;
b) azil [U azilu bi psima lutalicama bila pružena redovna ishrana i redovna zdravstvena njega, ukoliko je uslovan, naravno (a morao bi da bude). Azil je mjesto odakle se direktno može sprovesti udomljavanje pasa što je, na kraju, najbolji ishod za psa i ljubitelje istih];
c) registracija pasa koji su u vlasništvu pojedinaca na području općine Travnik, kako bi se spriječilo i kontrolisalo ostavljanje pasa lutalica na ulici od strane njihovih vlasnika.
Šta je rekla struka na prijedloge našeg rješenja?
Sanja Bianculli iz Fondacije DogsTrust kaže da je korijen problema upravo neodgovornost ljudi, odnosno vlasnika pasa. Prema informacijama časopisa „Cukica“, br. 4, Fondacije DogsTrust, Bosna i Hercegovina od 2019. ima državnu bazu pasa i mačaka, a to vlasnicima nameće obavezu registracije posjedovanja istih. Pas se trajno označava mikročipom, a onda mora biti evidentiran u državnoj bazi. Nakon registracije, vlasniku se izdaje vlasnička knjižica.
Veterinarske inspekcijske službe dužne su kontrolisati da li su vlasnički psi registrovani u spomenutoj bazi. Ovo je važna informacija za građane i građanke jer prijavljivanjem, uz, naravno, dosljedan rad inspekcijskih službi, može da se suzbije neodgovorno ponašanje vlasnika/ca i utiče na početnu fazu razmnožavanja pasa lutalica. Kada govorimo o azilu, potrebno je napomenuti i da postoji pravilnik o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje. Sanja Bianculli navodi kako je azil najbolje ostvariti kao tranzitni centar, odnosno prostor iz kojeg će psi ići na udomljavanje ili će se, u krajnjim slučajevima (agresivnost, neizlječiva bolest, zaraza), po procjeni etimologa i veterinara, podvrgnuti eutanaziji. Formiranje skloništa u Bosni i Hercegovini je upravo u nadležnosti lokalnih vlasti.
Šta je učinjeno od 2017. do sada?
Ništa što je konačno uklonilo pse lutalice s ulica. Međutim, kako kaže dr. Salkić, Veterinarska stanica „Dr. Salkić“ je u saradnji s Općinom Travnik „uradila preko 600 sterilizacija i kastracija“. Donesena je i Odluka o formiranju higijenskog servisa 2010. godine, Odluka o držanju pasa 2018. godine, a iste godine, na inicijativu dr. Salkića, donesen je i hodogram. „Hodogram omogućava da se psi koji su ugrizli nekog eutaniziraju (ukoliko se zato dobije rješenje kantonalnog veterinarskog inspektora, prema propisima Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH), rehabilituju ili udome, ali da se u konačnici sklone s ulice.“ Dr. Salkić smatra da se po pitanju ovog rješenja nije naišlo na zainteresovanost relevantnih udruženja.
Odgovornost lokalnih vlasti i uloga nevladinog sektora
U konačnici, problem treba da riješe vlasti u Travniku. Uspostavljanje sistema je obaveza i pripada nadležnosti lokalnih vlasti, isključivo. NVO mogu pružati pomoć. Upravo na taj način u rješenje ovog problema u BiH je uključena Fondacija DogsTrust. Ova fondacija ima razvijen Program tehničke pomoći podrške lokalnim vlastima. Iz Fondacije kažu da je pokrenut postupak uključivanja Općine Travnik u Program tehničke podrške, ali se čeka da ispune uslove. „Uslovi su“, kako kaže gospođa Bianculli, „da lokalne vlasti uspostave osnovne elemente zakonskog, humanog sistema za upravljanje populacijom pasa, što znači – da imaju higijeničarsku službu ili hvatače u okviru skloništa za humano hvatanje pasa, potom da imaju sklonište usklađeno s Pravilnikom u okviru Zakona, te da uspostave i provode mjeru masovne sterilizacije napuštenih psa u okviru svojih kapaciteta, te provođenje mjera odgovornog vlasništva (nadzor nad vlasnicima i uzgajivačima pasa)“.
Nezainteresiranost građana
S druge strane, dr. Salkić, čija je Veterinarska stanica partner Općine Travnik pri rješavanju problema napuštenih pasa, kaže: „Od 2013. godine radim kao član komisije za iznalaženje lokacije za izgradnju prihvatilišta. Do sada smo predložili cca 40 lokacija. Sve lokacije su predložene OV Općine Travnik, koje su zatim bile na javnoj raspravi u sjedištu MZ na području Općine. Međutim, svaki put građani u MZ nisu htjeli da razgovaraju o lokaciji, nego su odmah odbijali bilo kakvu mogućnost. Primarno je da građani shvate ozbiljnost problema i da interesne grupe pokušaju iznaći kompromis. Osnovna stvar je pokretanje aktivnosti na iznalaženju rješenja i nametanja ‘odgovornog vlasništva’. Azil, bez odgovornog vlasništva, neće riješiti problem, kao ni rigorozne aktivnosti. Vrlo je važan rad inspekcijskih organa u cilju provođenja zakona (komunalna inspekcija, ekološka inspekcija, veterinarska pa i druge), policija, građani i druge institucije koje su usko vezane za ovaj problem“, kaže dr. Salkić.
Pitanje od općeg značaja
U Lokalnom ekološkom akcionom planu Općine Travnik za period od 2016. do 2020., aktivnost Usvojiti odluku o izgradnji Skloništa za napuštene i bolesne životinje predviđena je u svrhu postizanja cilja Smanjenje infekcije zemljišta. Cilj Unaprijeđeno vodosnabdijevanje, unaprijeđena kvaliteta tla i kvaliteta životnih namirnica predviđa aktivnost Iznaći rješenja za zbrinjavanje pasa lutalica. Treba li položiti nade u preostalih pet mjeseci godine i očekivati i da se riješi ono što se nije moglo u prethodne četiri? Da li će novoizabrani napisati epilog ovog problema ili ćemo i njih napominjati da im lutalice hodaju jednim od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, a da to baš i nije poželjno i normalno? Isto se pitanje postavlja građanima i građankama koji svojim (ne)ponašanjem utiču na kontinuitet problema. Koji su razlozi protivljenja izgradnji skloništa? Da li imaju posebne zahtjeve? Da li u njihovom interesu nije rješavanje problema ili je posrijedi nešto drugo? Prema Statutu Općine Travnik, tačnije prema Članu 96., načelnik može donijeti naredbu, a Član 97. objašnjava da se naredbom „određuje i zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja ima opći značaj za područje Općine“.
Jesu li dovoljni problemi izneseni i u ovom članku koje izazivaju psi lutalice ljudima, kao i problemi koje ljudi izazivaju psima, da se ovo pitanje konačno stavi pod oznaku općeg značaja?
