Kada diskutujemo o pojmu religija, postoje neke osnovne stvari o kojima, na kraju krajeva, svi moramo biti upućeni.
-
Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo uključuje slobodu da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestira svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala.
-
Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
Moje prethodno znanje o ovoj temi, moja spoznaja o religiji zaista je bila minimalna u odnosu na ono što bih trebala znati. Sve do momenta dok nisam odlučila samu sebe izazvati na promjenu. A postoji li bolja promjena od pročišćenja? Ovo je moja priča.
Koja je svrha posta?
Ono što sve nas asocira na ramazan jeste 30 dana veoma specifičnog posta. Bez hrane i vode od svitanja pa sve dok sunce ponovo ne zađe. Međutim, rijetko obraćamo pažnju na najvažniju svrhu posta, onu sakrivenu iza odricanja, a to je pročišćenje.
Nepoznanici islama ramazan veoma često doživljavaju kao rigorozan i ekstreman, pa tako i sam post. No, osnovna pravila posta su nešto što bi svaki dan trebalo da nas prati. Post od nas zahtijeva da 30 dana budemo dobri prema sebi, svom organizmu i ljudima oko nas.
To mi se činilo kao idealna prilika za jedan duhovni put. Moj put.
Odakle početi?
Prva pomisao većine nas kada donosimo važne odluke i promjene jeste šta će ostali reći.
S obzirom da u kući ne praktikujemo ništa religijsko osim iskrenog vjerovanja, moji roditelji su bili i ponajviše iznenađeni odlukom koju sam donijela. S druge strane, način života koji sam do tada vodila, i koji generalno vodim, odudarao je toj odluci.
Osim duhovnog iskustva i posebnog momenta u životu koji se dešava prvi put, ovaj proces je sa sobom nosio suočavanje najviše s ljudima oko mene. To je bio jedan od najvećih izazova s kojim sam se susrela!
Zašto? Zbog koga ili zbog čega? Zar ti da se odrekneš svega na mjesec dana?
Svjedoci smo da mnogi danas daju sebi možda i previše za pravo, pa čak i da budu spremni „oduzeti“ nečije pravo na svojevoljnu odluku, štaviše intimnu i slobodnu odluku.
Prije prve situacije s kojom sam se susrela, uvest ću vas u dio svoje intimne priče.
Sada već bivši momak, ali i dalje dobar prijatelj, poprilično je praktikovao islam na način na koji ja definitivno nisam. Pod tim mislim, on je praktikovao sve – ja ništa.
S obzirom kako to u porodici i familiji ide, svi su to znali.
Postiš zbog momka
Čak i onda kada nisam imala pojma o vjerskim obredima, praktikovanju i svemu ostalome, nikada sebi nisam dala za pravo da pitam nekoga zašto to radi ukoliko ta osoba nije bila otvorena da tu priču podijeli sa mnom.
Već drugi dan, onako izgladnjela, blijeda i poprilično dehidrirana dok sjedim i gledam kako majka sprema roštilj za goste, osjetila sam nešto mnogo gore od gladi i dehidracije.
„Ma je l’ ti to postiš zbog…?“
Ne znam da li bih se nasmijala ili zaplakala od muke. Ja luda i zaljubljena jesam, ali da se baš izgladnjujem i odreknem svega na mjesec dana zbog nekoga…
Druga stvar, za mene je to u tom momentu bila veoma ozbiljna stvar u koju sam se potpuno uživjela. I ne, nisam od onih koja je ikada ikome rekla kako treba da vjeruje, ali post je nešto što se radi u Božije ime i zbog sebe, a ne za i u ime nesuđene ljubavi.
Otkud da ti postiš?
S obzirom na uticaj i rad s medijima i organizacijama, sva svoja duhovna ili fizička putovanja volim da podijelim s grupom ljudi koja me prati i predstavim ih iz sasvim druge perspektive. Volim da mislim da tako dajem, potpaljujem motivaciju i drugima da nekada pređu vlastite granice, pobjede predrasude drugih i spoznaju nešto novo. Kao takva, uvijek sam bila meta osude.
Pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti
-
Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo uključuje slobodu da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestira svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala.
Svakodnevno pričamo o pravima, a onda dođe trenutak kada smo u stanju uskratiti nekoga za ono osnovno koje ima.
Vjerski citati, slike s maramom i predavanja vjerskih učenjaka
I sama sam protivnik ekstremnih vjerskih tekstova s kojima se inače dosta susrećemo kada proučavamo islam, međutim, ukoliko mogu zaista podijeliti lijepu misao koja će možda nekoga podstaći na razmišljanje i dobro djelo, zašto ne bih?
-
Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
U tim trenutcima svakodnevno bih čitala poruke koje su glasile:
„De malo više s tim…“
„Hoćeš se još i zamotati (pokriti) i to je to…“
Tek dvadesetog dana shvatili su da apsolutno ništa s tih strana nije moglo doprijeti do mene. Kako sam krenula, tako sam odlučila i dovršiti svoje putovanje – iskreno i od srca. To je bilo najljepših i, mogu reći, najčišćih 30 dana u mom životu.
Promjene su najljepša putovanja k odrastanju
Koliko se moje praktikovanje nakon ramazana nastavilo u mjeri u kojoj je tada bilo, nije ni važno. Važan je bio onaj trenutak moje percepcije i shvatanja kao i ličnog doživljavanja vjeroispovijesti pod kojom se vodim i s kojom živim. Čovjek koji sebi svakog dana postavlja ista ograničenja i nije spreman proširiti svoje vidike već dugo suštinski ne živi. Zato je momenat pročišćenja i shvatanja da je prošlo 30 dana jake volje, čvrstog karaktera i istrajnosti za mene bio najveća pobjeda koja je vođena duboko u meni i s ljudima koji nisu vjerovali i poštovali moj izbor. Ponosna sam na sebe!
*Naslovna fotografija Unsplash.com
Disclaimer ENG: „This blog is made possible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of Youth magazine „Karike“ and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.“
Disclaimer BHS: „Ovaj blog je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.“