Studentska pozorišta imaju perspektivu

Svakodnevno možemo čuti da se mladi širom BiH žale na nedostatak kulturnih dešavanja, kvalitetnog muzičkog sadržaja, velikih koncerata, sportskih manifestacija… Ipak, negdje u malim školskim salama, preuređenim magacinima, memljivim garažama, postoje neki ljudi, mladi ljudi, koji ulažu mnogo napora kako bi nešto napravili. U takvim uslovima bez podrške lokalnih vlasti, bez sluha i želje da ih čuju i saslušaju, rade i stvaraju mladi ljudi vrijedni pomena i pažnje.

Ovo je još jedna u nizu slika položaja mladih u BiH. Takva je situacija i s mladim glumcima iz Pala, članovima Studentskog pozorišta Pale koji su za svoje dosadašnje uspjehe morali preći trnovit put. U razgovoru za Omladinski magazin Karike, Veljko Đoković, član Studentskog pozorišta Pale, govori o radu ovog kolektiva, o njihovim uspjesima, pozorištu, predstavama, filmu.

– Osnovano kao udruženje građana, Studentsko pozorište Pale je 2009. godine, uz veliku pomoć profesora Ljuba Božovića, koji je svojim mentorstvom i radom na predstavama pomogao razvoju pozorišta u Palama, ističe Đoković, dodajući da Studentsko pozorište broji petnaestak aktivnih članova, koji su za ovaj kratak period trajanja već uspjeli da stvore prepoznatljivo ime svojim predstavama koje su na festivalima širom BiH pobrale brojne nagrade.

Doba kad je svaki oblik kulture u krizi

Predstave poput „Kafane Bluz“, s kojom su učestvovali na Internacionalnom festivalu amaterskih pozorišta „Kestenburg“ u Banjoj Luci i festivalu u Mrkonjić Gradu, gdje su osvojili prvu nagradu u konkurenciji amaterskih pozorišta, te „Magareće godine“, „Tajna plave ptice“, „Nušić večeras govori“, „Kraljevski festival“, „Put po svijetu na trotinetu“, „Sama sam večeras“, „Skadarlijska noć“ i „Samo za tvoje uši“ učinile su članove ovog mladog pozorišta prepoznatljivim na amaterskoj sceni pozorišta u BiH.

Veljko Đoković

– Kuriozitet među svim prethodnim predstavama koje smo izvodili čini predstava „Maratonci trče počasni krug“ u kojoj je izvršena permutacija svih glavnih muških uloga u ženske. Upravo je ova predstava pobrala nekoliko glavnih nagrada za najbolju predstavu, i individualnu nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Modriči, te nagradu za najbolju kostimografiju na festivalu u Laktašima, ističe Đoković.

Reakcije publike na njihov rad dokaz je da su na pravom putu, kao i činjenica da u ovo doba kad je svaki oblik kulture u krizi, njihove su predstave jako posjećene. Dosad su dobijali pozive da gostuju širom BiH i Srbije na koje su se rado odazivali. Đoković ističe kako glavni problem svakog kulturnog udruženja predstavljaju finansije i problem u komunikaciji s određenim državnim i opštinskim organima koji su zaduženi za područje kulture.

Pozorište još uvijek ima svoju publiku

– Finansiramo se samostalno, uz minimalnu pomoć nadležnih, pisanjem projekata i prihodima od gostovanja, te na taj način uspijevamo da obezbjedimo sredstva za naredna gostovanja i rad na novim projektima. U ovakvoj, trenutnoj situaciji najveći motiv nam je to što se naš rad ohrabruje i cijeni i pokazuje da pozorište još uvijek ima svoju publiku, govori Đoković koji dodaje da je velika želja svih članova da žrtvovanjem i zalaganjem što više doprinesu uspjehu kolektiva koji diše i radi zajedno.

Zajedno s kolegama iz Studentskog pozorišta Pale, Veljko radi na jednom novom pozorišnom projektu. U planu imaju i odlazak na nekoliko festivala ove godine, od kojih se svakako ističe „Kestenburg“, koji je internacionalnog karaktera i koji je već u prošlosti okupljao pozorišne trupe iz cijelog svijeta. Da se radi o ozbiljnom festivalu govore imena glumačkih veličina poput Branislava Lečića i Irfana Mensura koji će kao članovi žirija izabrati najbolje glumce i predstave.

Uloga u filmu kao rezultat dobrog rada

Ulogu u igranom filmu „Naši očevi, majke i njihova djeca“ ostvarenju rediteljke Sanje Savić, za Đokovića došla je iznenadno. Zajedno s još nekoliko članova studentskog pozorišta i uz skroman budžet, glumačka ekipa ostvarila je veliki uspjeh.

Scena iz filma

– Kada su me pozvali da radim zajedno s njima, bio sam oduševljen. U filmu glumim policijskog inspektora Faruka koji je upao u splet okolnosti zahvaljujući tome što radi policijski posao, čovjeka koji je mlad, pošten i profesionalan, i nije navikao da se miri s raznim nepravdama, što je na našim prostorima nezamislivo, rekao je Đoković. Uloga u igranom filmu za njega predstavlja jedno sasvim novo iskustvo i pogled na glumu iz drugačije perspektive.

– Fascinantna je i činjenica da je bilo moguće snimiti film u okruženju kao što je BiH, uprkos generalnoj nezainteresovanosti koja vlada za umjetnost. Film je premijerno prikazan na FEST-u u Beogradu 3. marta ove godine i naišao je na sjajan prijem, rekao je Đoković, dodavši da sama činjenica da se našao u takvom odabranom društvu, daje nama, koji smo u njemu glumili, još više elana da nastavimo glumački rad na naše, a nadam se i zadovoljstvo drugih.


 Naslovna fotografija: Predstava „Maratonci trče počasni krug“ (autor: Memo workshop)

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
More Stories
SFF Teen Action: Suad Hadžimehanović i Selma Mešanović