Estetski doživljaj koji film (možda) pruža nije dovoljan razlog da se ovo ostvarenje proglasi nevjerovatnim. Isto vrijedi i za kostimografiju, šminku i muziku. Villeneuve nije dobar režiser i očigledno je zagrizao mnogo veći komad nego što može progutati. Film nije samo niz lijepih vizuala i muzike koja očarava. Pokazati i ispričati, kao dva glavna principa filmske umjetnosti, ovdje nisu ni uzeta u obzir. Dune: Part Two je očigledno napravljen za suvremene posjetioce kina koji od onog što će gledati očekuju samo marvelovske prazne scene koje ne prikazuju nikakvu radnju i nikakve likove.
Pitate se sigurno kakve to veze ima s nama. Ovdje su totalno drugi problemi i totalno druga kultura/supkultura. Kako ovdje djelovati supkulturno kada sve kontrolira vlast? „Jebo vas Vukovar“ je tekst kojeg je Boris Dežulović objavio za N1 prije malo više od dvije godine. Naravno da 90 % ljudi nije pročitalo tekst, nego se razbjesnilo. Toliko razbjesnilo da je autor dobio skoro 900 potpisanih prijetnji smrću – protiv toliko ljudi je podnesena krivična prijava – to su samo oni koji su se na svoje prijetnje jasno potpisali. Tekst naravno niti jednom riječi ne omalovažava stradanja i strahote u Vukovaru već obrnuto – kritizira politiku/medije/udruge koje parazitiraju na tom stradanju i bolu te ju čine sve bolesnijom iz godine u godinu.
Krajem prošle godine, za „Karike“ sam pisala o tome zašto Bosna i Hercegovina ne pokloni tinejdžerima za 18. rođendan 800 KM, tragom vijesti da će Španija pokloniti mladima posebne kulturne propusnice od 400 eura, kako bi ih mogli trošiti na knjige, predstave, kino ili koncerte.
Način je to na koji su španske vlasti odlučile pomoći revitalizaciji vlastite kulturne industrije koja je, kao i druge, bila pogođena pandemijom koronavirusa, ali nastojati i vratiti mlade u kulturne institucije koje su slabije posjećivali zbog otežane finansijske situacije i manjka interesa za kulturni sadržaj.
Na pitanje zašto ovakva ideja još uvijek nije moguća u BiH, skupštinski zastupnici Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona rekli su da je ipak moguća.
Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale) američka je TV serija od četrdeset epizoda podijeljenih u četiri sezone (2017-2019). Radnja se odvija u Gileadu, totalitarnoj državi koja se prostire na teritoriji SAD-a čijoj je upravi nekada i pripadala. Gilead je ortodoksna kršćanska država 21. stoljeća koja nastoji povećati stopu nataliteta. Radnja prati život June Osborne koju je Gileadova vojska uzela kao ratni plijen osvojivši Boston. June je isto što i Bilha – sluškinja čiji je glavni zadatak rađati djecu porodici kojoj je dodijeljena. Offred (poslije Ofjoseph) isto je što i Ofjakov –jedna od žena koje su silovali muškarci poput Freda Waterforda i Jakova, u ime Boga. Praise be!
„Ili jedeš ili budeš pojeden. Sad smo isti. Ubice. Razlika je u tome što sam ja malo civilizovaniji.“ (citat iz filma)
Teza da je svijet u kome živimo jedna vrsta džungle i borbe za opstanak stara je vjerovatno koliko i sama ljudska civilizacija. Uprkos raznim pisanim i nepisanim pravilima koja naše društvo razlikuju ili bi bar trebala razlikovati od životinjskog svijeta, čovjek je nerijetko okrutan i surov kao zvijer. Nekada je to iz bijesa, a nekada jednostavno posljedica okruženja i prilagođavanja na sredinu. Ova teza društva kao surove borbe za opstanak i pored njegove uređenosti je samo jedna od onih kojom se, kroz krajnje originalnu i zanimljivu priču, bavi „The Platform“ (El hoyo) iz 2020. godine.
Možda su i oni tek licemjeri koji prate kakvi tekstovi donose lajkove, komentare, klikove... pa se onda odjednom sjete djece u Africi, rata u Siriji i Palestini – samo kad treba pljuvati po nekome.
„Profesor koji mora trenirati strogoću i tjerati ljude da mu dolaze na predavanja na silu, ne zaslužuje svoje zvanje.“
I to je najveća razlika između Balkanaca i zapadnjaka, oni znaju i pokušavaju skriti sve loše i promovirati i implementirati svoje vrijednosti, dok mi Balkanci smo budale koje loše serviraju na izvolite, a dobro nije naš fah, a taman i kad jeste onda ljude pokušavamo na to naše prisiliti.
Sjećate li se 2012. godine i svjetskog hita Gangam stajl? Je li vam u sjećanju ostalo i ludilo zvano Harlem...
U kotlini rijeke Stavnje, smjestio se Vareš, mali brdski gradić udaljen 45 kilometara od Sarajeva. Grad po čijim brdima su nekada hodili bosanski kraljevi, koji je godinama bio industrijski gigant i u koji su ljudi dolazili u potrazi za boljim životom.
Fascinantne građevine dokaz su bogate prošlosti Bosne i Hercegovine.
Bilo da hodate s lokalcem, turističkim vodičem ili pak posjedujete neku knjigu / mobilnu aplikaciju o Sarajevu, najbolja iskustva prikupit ćete slušanjem, na svakom ćošku grada dočekat će vas neki mit, priča ili mahalanje o stanovnicima, građevinama, duši grada.