Strategija zvuči kao da bi mogla doprinijeti poboljšanju situacije na tržištu rada u našoj zemlji, pa smo se zapitali koliko je realno izvodiv najavljeni scenarij, šta će biti s hiperprodukcijom kadra koju godinama imamo, te da li će se na radno sposobno stanovništvo staviti dodatni ekonomski teret.
U oktobru ove godine Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je strategiju zapošljavanja za sedmogodišnji period, na osnovu koje bi mladi nakon prijave na biro u roku od četiri mjeseca pronalazili posao. Za njeno konačno usvajanje potrebno je da je potvrdi Dom naroda Parlamenta FBiH, a postavlja se i pitanje da li zvuči suviše dobro da bi bilo istinito.
Bolje spriječiti nego liječiti
Posljednjih godina biroi za zapošljavanje gotovo da služe samo kao evidencija nezaposlenih osoba, i to onih kojima je potrebno da prijavom na biro ostvare neke pogodnosti i benefite, poput zdravstvenog osiguranja, jeftinije karte za javni prijevoz itd. Onih koji su posao našli preko biroa malo je, uprkos kritikama na njihov rad, a nedovoljno je i onih koji su dobili poziv iz ove institucije da se jave na neki konkurs, da bi biroi bili na glasu kao neko ko istinski pomaže da se dođe do zaposlenja.
Baš zbog toga, medijski napisi sredinom oktobra koji najavljuju kako će mladi na osnovu nove strategije zapošljavanja posao pronaći već četiri mjeseca nakon prijave na biro, zaintrigirala nas je i zapitali smo se koliko je to moguće.
Iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku Federacije Bosne i Hercegovine pojasnili su kako se strategija donosi zbog problema s kojima se suočava FBiH, kao i veći dio regije, a to je nedostatak radne snage i odliv stanovništva, zbog čega se očekuju dugoročne i dalekosežne posljedice po tržište rada u našoj zemlji.
Kako je najavljeno iz resornog ministarstva, da bi se politike zapošljavanja usmjerile u pravom pravcu, Ministarstvo je u saradnji s Međunarodnom organizacijom rada (ILO) i drugim partnerima pripremilo sedmogodišnju strategiju zapošljavanja koja se sastoji iz tri dijela.
Šta donosi Strategija?
Najviše pažnje privukla je najava da se Strategijom mladima garantira pronalazak posla u roku od četiri mjeseca od prijave na evidenciju nezaposlenih, te da se od Strategije očekuje da bude mehanizam kojim će se zaustaviti odlazak mladih iz ove zemlje.
Mladi koji bi ušli u proces garancije pronalaska posla pred sobom bi imali četiri mogućnosti: zapošljavanje, kontinuirano osposobljavanje, praksu ili pripravnički staž.
Već počela proba Strategije
Proba odnosno pilot izvodivosti garancije za pronalazak zaposlenja već je počeo u općinama Visoko i Čitluk, nakon čije bi se uspješnosti trebali steći osnovni uslovi za pripremu plana implementacije garancije za mlade kao novog modela zapošljavanja koji bi se zatim proširio na sve sredine u Bosni i Hercegovini s ciljem smanjenja nezaposlenosti i neaktivnosti mladih.
Ukoliko u tome uspije, BiH bi ispunila i jedan od uslova za članstvo u Evropskoj uniji, čije se članice obavezuju da će osigurati da svi mladi dobiju kvalitetnu ponudu za zaposlenje, nastavak obrazovanja, učenje kroz rad ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od ulaska u status nezaposlenosti ili napuštanja, odnosno završetka formalnog obrazovanja.
Osim Strategije, iz resornog ministarstva najavili su i Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih kojim bi se napravila reforma zavoda i službi za zapošljavanje i razdvajanje evidencija aktivnih od pasivnih tražilaca posla.
Riječ stručnjaka
Strategija zvuči kao da bi mogla doprinijeti poboljšanju situacije na tržištu rada u našoj zemlji, pa smo se zapitali koliko je realno izvodiv najavljeni scenarij, šta će biti s hiperprodukcijom kadra koju godinama imamo, te da li će se na radno sposobno stanovništvo staviti dodatni ekonomski teret.
Odgovore na pitanja za „Karike“ dao je ekonomski analitičar Admir Čavalić.
„Riječ je o strategiji koja stvara određeni okvir za djelovanje, međutim, prave reforme će se tek precizirati određenim zakonima npr. Zakon o posredovanju u zapošljavanju i slično. Ono što je evidentno jeste da imamo nefunkcionalno tržište rada i da su nam reforme istinski potrebne. Najveći problem se odnosi na nedostatak radne snage, a što zvanična statistika jednostavno ne prepoznaje. Razlog navedenog jeste uloga zavoda za zapošljavanje i to ne kao posrednika, već onih koji vode evidencije nezaposlenih. Pritom se građani prijavljuju na evidencije kako bi ostvarili određene benefite – zdravstveno osiguranje prije svega, ali i ispunjavanje niza uslova za određenu podršku, subvenciju itd. s različitih nivoa vlasti“, započinje Čavalić.
Na našu opasku da se pretpostavlja da je ipak nemoguće da će i dalje svi moći brzo dobiti posao nakon prijave na biro, Čavalić odgovara da vjerovatno neće.
„Ekonomija ne funkcioniše na taj način – da nešto propišemo zakonom i da automatski, ‘preko noći’ sve postane sjajno. Najbolji način da sada ‘garantujemo’ posao jeste da sprovedemo reformske zakone koji se odnose na smanjivanje fiskalnog opterećenja na rad. Tako ćemo stvoriti uslove da poslodavci zaposle više radnika, uz povećanje plata, a što se može tumačiti kao jedna od mjera za zadržavanje radne snage u Bosni i Hercegovini“, prokomentirao je Čavalić.
Zanimalo nas je šta kao ekonomski analitičar, ali i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, misli o ovoj strategiji i ima li boljih rješenja.
„Mislim da Strategija ide u dobrom pravcu i da je samo jedan korak u procesu rješavanja problema tržišta rada. Ako želimo stvarne promjene u skorije vrijeme, onda trebamo razmišljati ‘izvan kutije’. Konkretno, možemo omogućiti da svi u FBiH imaju osnovno zdravstveno osiguranje i na taj način smanjimo fiktivnu nezaposlenost. Također, donošenjem Zakona o studentskom radu, omogućili bismo studentskoj populaciji da privređuje i dobiva potrebno iskustvo već tokom studija. Na taj način se djelimično rješava pitanje nedostatka radne snage u nekim industrijama. Također, uvođenje kategorije ‘samozaposlenika’ u Zakon o radu, kao i podrška digitalnim nomadima, predstavlja mjeru za integraciju freelancera u formalno tržište rada. Tu je i pitanje formalizacije dolaska strane radne snage“, odgovorio je Čavalić, dodajući kako postoji dosta rješenja ovog tipa te da je pitanje da li zaista želimo promjene.
Iako je zbog dosadašnjeg iskustva teško vjerovati u promjene nabolje, vjera u povlačenje pravih poteza postoji. Ostaje nada da su bojazni prepoznali i poslodavci koji će u garancijama sudjelovati, te da će istu ideju vodilju imati i oni koji u narednih sedam godina budu izabrani na funkcije s kojih će učiniti sve da se Strategija uspješno sprovede.
