Digitalni aktivizam je omogućio građanima da podijele svoje mišljenje i informacije o ovom slučaju na globalnom nivou, što je doprinijelo tome da ovaj slučaj privuče pažnju međunarodnih organizacija za ljudska prava.
Piše: Tea Kljajić
Digitalno doba je uvelo nove načine komunikacije i organizovanja, a to je imalo dubok uticaj na aktivizam i slobodu govora. U Bosni i Hercegovini, veliki broj mladih ljudi koristi digitalne platforme kako bi gurali promjene i govorili protiv nepravde. #PravdaZaDavida predstavlja istinski slučaj digitalnog aktivizma u Bosni i Hercegovini!
U današnjem digitalnom dobu, aktivizam i borba protiv nepravde više nisu rezervisani samo za organizacije i grupe koje se okupljaju na javnim protestima. Upravo suprotno, društvene mreže i digitalne platforme su postale snažan alat koji pojedincima omogućuje da se bore za svoja prava i izraze svoje mišljenje na globalnom nivou. To je vidljivo i u Bosni i Hercegovini, gdje se u posljednje vrijeme mnogi mladi ljudi ističu koristeći društvene mreže kako bi se suprotstavili nepravdi i tražili odgovornost od vlasti!
Pokret Pravda za Davida predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera digitalnog aktivizma u Bosni i Hercegovini. U ovom slučaju, pokret se fokusirao na istragu smrti Davida Dragičevića, 21-godišnjeg studenta iz Banjaluke koji je nestao 2018. godine. Nakon što je Davidovo tijelo pronađeno u rijeci, vlasti su smrt proglasile samoubistvom – međutim, mnogi građani su bili uvjereni da je ubijen te da vlast pokušava zataškati ovaj slučaj.
Kako su društvene mreže postale ključne u borbi za pravdu?
U takvoj situaciji, digitalni aktivizam je postao ključan faktor u skretanju pažnje na ovaj slučaj i traženju pravde za Davida. Na društvenim mrežama se pojavio hashtag #PravdaZaDavida, koji je ubrzo postao viralan i privukao pažnju hiljada ljudi.
Najznačajnije akcije u digitalnom svijetu ticale su se organizovanja protesta širom Bosne i Hercegovine. Internetom su se širile informacije o datumima i lokacijama protesta što je pomoglo da se veliki broj ljudi pridruži i podrži zahtjeve pokreta. Protestna okupljanja su se najčešće dešavala na Trgu Krajine u Banjaluci i dovela su do toga da se čak promijeni i kompletan policijski istražni tim. U jednom momentu održavanje protesta je zabranjeno, ali su članovi pokreta putem društvenih mreža ostali u kontaktu.
Društvene mreže su omogućile ljudima da dijele informacije, fotografije i video snimke vezane za slučaj Davida Dragičevića. Ovo je omogućilo informisanje šire javnosti, ali i stvaranje pritiska na vlast! Internetom su se ubrzo proširili video snimci Davida Dragičevića netom prije njegove smrti kao i poruke koje je poslao svome prijatelju noć prije nestanka gdje je jasno naveo ime i prezime osobe koju tereti za slučaj da mu se nešto desi, a širile su se i slike i klipovi policijske brutalnosti prema aktivistima pokreta.
Digitalni aktivizam je omogućio građanima da podijele svoje mišljenje i informacije o ovom slučaju na globalnom nivou, što je doprinijelo tome da ovaj slučaj privuče pažnju međunarodnih organizacija za ljudska prava. Brojne organizacije su kritikovale način na koji se bosanskohercegovačka vlada odnosila prema ovom slučaju, čime je pritisak na vlasti da sprovedu transparentnu istragu bio još veći. Pokret je prešao lokalne okvire te je podršku počeo dobivati i iz Sarajeva, Beograda, Zagreba, a i šire!
Digitalni aktivizam, mač sa dvije oštrice
Društveni mediji mogu biti korisni alati za širenje poruke aktivizma, ali istovremeno predstavljaju mač sa dvije oštrice. Iako mogu pomoći u širenju važne priče, istovremeno postoji opasnost da se ta priča izgubi u moru drugih u vrlo kratkom vremenskom roku. Nažalost, ponekad aktivizam društvenih medija može svesti ozbiljan pokret na trend ili gubitak pravog značenja.
U slučaju pokreta Pravda za Davida, susreli smo se, nažalost, i sa zloupotrebom društvenih mreža i digitalnog aktivizma uopšte. Slučaj Davida Dragičevića bio je iskorišten za širenje dezinformacija i promovisanje političkih ili ideoloških stavova od strane mnogih, što je dodatno otežalo situaciju i dovelo do veće napetosti među građanima. Također, brojni pojedinci su ga iskoristili za stjecanje popularnosti na društvenim mrežama, bez obzira na pravu važnost i značaj ovog slučaja.
Treba li nam digitalni aktivizam?
Iako su društveni mediji korisni za promovisanje ciljeva pokreta, važno je da pojedinci koji se oslanjaju isključivo na objavljivanje na tim platformama shvate da postoji više načina da se uključe u aktivizam. Smatram da idealan pristup uključuje kombinaciju aktivizma na društvenim mrežama s konkretnim i upornim radom u stvarnom svijetu.
Digitalni aktivizam nije samo bitan u situacijama kao što je slučaj Davida Dragičevića. On je važan i u drugim situacijama, kao na primjer u borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava ili ravnopravnosti. Društvene mreže su postale platforma za ljude da izraze svoje mišljenje i borbu za promjene, a aktivizam na društvenim mrežama predstavlja novi oblik građanskog učešća.
Na kraju, DA, treba nam digitalni aktivizam, ali oslanjanje isključivo na takav oblik aktivizma nerijetko dovodi do situacija gdje se ozbiljna situacija svede samo na još jedan u nizu trendova! Aktivizam nije samo lajk na Instagramu ili dijeljenje slika na storijima! Aktivizam zahtijeva zalaganje i rad u stvarnom svijetu, a društvene mreže su samo način da poruka dopre do većeg broja ljudi.
