Blog Željane Maglov pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“
Pozdrav čitavom bosansko-hercegovačkom življu…
Nadam se da živite u miru, zaštićeni od ratno nastrojenih političara koji nas već tri decenije vode kroz Danteove krugove pakla, ali se kraj tome nikako ne nazire. Možda kraja i nema. Možda smo zaglavljeni u devetom krugu iz kojeg izlaza nema, te se samo vrtimo u krug ni ne pokušavajući tražiti izlaz. I kada bi nam izlaz bio ispred nosa, možda bismo se pravili slijepi jer smo već odavno navikli biti u komfor zoni mržnje i nacionalnih podjela. Lukava je to strategija bila – staviti žabu u vodu i postepeno je zagrijavati do ključanja. Žaba se sada navikla na vrelu vodu i ostaće tu sve dok ne ugine od toplote.
Presjeći pupčanu vrpcu
Kao djevojka rođena pet godina nakon rata u BiH, mogu da kažem da se osjećam kao da sam ga doživjela, čak i učestvovala u njemu. Traume su perfektno prenesene pod uticajem mas-medija, okoline i porodice. Kada vam se nešto ponavlja iz dana u dan po nekoliko puta, to vam ostaje urezano kao ime i prezime. Prvo što saznate kada počnete da razumijete riječi i slova je da u BiH postoje tri konstitutivna naroda između kojih vlada gigantska netrpeljivost. Nakon toga ste svrstani u ladicu iz koje rijetko ko se izbori da izađe. Ali ako ostane dosljedan svojim načelima i pobjegne iz ladice, biva osuđivan poput izgnanika i izdajnika. Ostaje pitanje: Da li presjeći tu pupčanu vrpcu i što prije otići?
Lažna nada ili ipak ne?
Vrijedi li se boriti protiv zastarjelog sistema? Teško je. Dešavaju se periodi kada je tako lijepo živjeti ovdje, biti među ovim ljudima, biti u krugu svoje familije. Taman kada si pomislio da su se stvari promijenile nabolje, da su ljudi bolji, tada upališ TV za vrijeme redovnih dnevnika i dobiješ jak šamar direktno u lice. To trgne i rastrese. Šamar toliko jak da želiš odmah da spakuješ kofere i pobjegneš zauvijek. Ali sjetiš se da oni pokušavaju da manipulišu tobom.
Od tebe zavisi da li ćeš da poklekneš. Mlade i jače generacije doći će na presto ove države i nešto će se promijeniti, sigurna sam u to. Mnogo je dobrih i vrijednih ljudi uz pomoć kojih čovjek dobija vjeru u bolje sutra. Zato je potrebno da okrenemo leđa svakodnevnoj destrukciji koju sami sebi namećemo i okrenemo se stvarima koje u životu mnogo znače.
