Na pravoj frekvenciji – Glas u eteru, promjena u meni

Prvi put kada sam kročila u studio lokalne radio stanice, nisam znala šta da očekujem. Mislila sam da će to biti samo kratkotrajno iskustvo, prilika da steknem malo praktičnog znanja i bolje razumijem kako mediji funkcionišu i zapravo izađem iz svoje zone komfora. Međutim, volontiranje na radiju postalo je mnogo više od toga – oblikovalo je moju ličnost, komunikacijske vještine i način na koji posmatram svijet.

Piše: Almina Suljić

Ovakva iskustva nisu samo prolazne stanice na našem putu – ona nas oblikuju, otvaraju vrata novim mogućnostima i mijenjaju način na koji doživljavamo sebe i svijet oko nas. Kroz njih rastemo, stičemo sigurnost i otkrivamo svoje strasti. Sve što sam naučila na radio stanici, primjenjujem i van nje. Ponekad, jedan mali korak izvan zone komfora može nas odvesti tačno tamo gdje pripadamo.

Izlazak iz zone komfora

Mikrofon, miks pult, slušalice, crvena lampica koja signalizira početak emitovanja – sve je izgledalo uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće. Jedan od prvih izazova bio je govor pred mikrofonom. U početku mi se glas tresao, a misli su mi bile nesređene, voljela sam osjećaj ali još uvijek je bila prisutna velika doza nesigurnosti. No, s vremenom sam stekla sigurnost i shvatila koliko je važno izražavati se jasno i s namjerom. Katkad ne bih ni shvatila da smo još uvijek u eteru, pa bih nekad čak nešto izgovorila što nije zapravo trebalo ići u eter (nekad čak i zakašljala ili kihala). Ovo iskustvo mi je pomoglo da razvijem samopouzdanje, ne samo u medijskom okruženju već i u svakodnevnom životu.

Nikad nisam imala problema sa javnim govorom, ali pritisak je bio veliki dok god se nisam navikla na način na koji zapravo čitav proces funkcionira. I upravo sve ovo je ljepota izlaska iz zone komfora – nikada ne znamo koliko daleko možemo dogurati dok se ne odvažimo na prvi korak. Prvi korak, koliko god težak bio, koliko god bili nesigurni, uvijek može donijeti nešto zaista lijepo a vjerujem da je to rizik koji vrijedi preuzeti.

Vještine aktivnog slušanja i timskog rada

Rad u radijskom okruženju naučio me važnosti aktivnog slušanja. Kada vodite intervju ili razgovarate s kolegom u programu, nije dovoljno samo čekati svoj red za govor – morate pažljivo slušati i prilagoditi se toku razgovora. Ovo mi je pomoglo u međuljudskim odnosima jer sada bolje razumijem druge i prilagođavam svoje odgovore. Također, volontiranje na radiju bilo je prilika da radim u timu, usklađujem ideje s drugima i učim od drugih iskusnijih kolega.

Šira perspektiva o društvu

Baveći se različitim temama i razgovarajući s ljudima iz različitih sfera, shvatila sam koliko je važno imati otvoren um i razumjeti različite perspektive. Rad u medijima dao mi je priliku da istražim društvene probleme, ali i da osjetim odgovornost koju novinarstvo nosi. Jedan od mojih omiljenih zadataka bila je priprema kratkih priloga. Morala sam istraživati teme, pronaći najzanimljivije informacije i oblikovati ih tako da budu sažete, ali i dovoljno privlačne za slušaoce. Ti trenuci – kada sjedite za računarom i tražite ključnu rečenicu, kada osluškujete ritam razgovora u eteru, kada prvi put čujete sebe na radiju – to su iskustva koja se ne zaboravljaju.

I za kraj…

Volontiranje na radiju bilo je jedno od važnijih iskustava u mom životu. Osim što sam stekla bolje tehničke i komunikacijske vještine, naučila sam kako biti kreativna i fleksibilna, kako kritički posmatrati informacije i kako se nositi s tremom i izazovima. Volonterska iskustva i prakse su mnogo više od stavke u biografiji. Iako možda na početku djeluju kao sitni koraci, često upravo oni postanu prekretnice i nekad, sasvim neočekivano, upravo kroz te trenutke otkrijemo dijelove sebe za koje nismo ni znali da postoje. Ali najdublji trag ostavila je činjenica da sam, po prvi put, zaista mogla zamisliti sebe u svijetu medija – ne samo kao posmatrača, nego kao aktivnog učesnika. Znam da volontiranje ponekad djeluje kao nešto što “nije toliko bitno” ili kao nešto što se radi usput ali vjerujem da upravo ta iskustva ti mogu pokazati šta voliš, u čemu si dobar, i gdje se osjećaš najbolje. Zato kreni, probaj, budi dio nečega. Nekad te baš ti mali koraci odvedu do velikih stvari.

Bez obzira na to gdje me budućnost odvede, jedno je sigurno – sve što sam naučila kroz radio pratit će me u svim aspektima života. Mikrofon mi je dao glas, ali mi je donio i mnogo više od toga – samopouzdanje, iskustvo i nezaboravne uspomene.

 

Ovaj članak je nastao kroz projekt „Putokaz za mlade, karike za promjene“, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Instituta za razvoj mladih KULT. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti stavovi Instituta za razvoj mladih KULT.

Najčitaniji tekstovi

Studentska priznanja – šta UNSA zapravo nagrađuje?
Kviz 'Ispod stola' #2: Znaš li kako funkcioniše lokalna vlast i ko upravlja budžetom tvoje zajednice?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kako je to biti konobar u Sarajevu? Šta se krije iza šanka?
Intervju — Hana Turudić, Srednja medicinska škola Jajce
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?
Intervju s Dušicom Žižić, medicinskom sestrom: „Naše ranjivosti i razvojne krize su i naša šansa za samospoznaju i učenje“
Uslovi rada u trafikama: Znala sam se vratiti s kraja ulice kako bih otišla u toalet!
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
More Stories
„Lako je njoj, ona je nastavnikova kćer“