“Književnost ima moć da promijeni svijet.” (Günter Grass, Katz und Maus)
Piše: Hadžera Žutić
Profesorica Matematike Dženeta Ajanić, književnost svoju istinsku strast, realizovala je građansku inicijativu sudjelovajući u edukaciji za nastavnike i stručno osoblje srednjih škola UMiD (Uči, Misli i Djeluj), koju je organizovao Institut za razvoj mladih KULTt.
“Smatram da je nemoguće obrazovanje posmatrati kroz distancirane školske predmete koji učenicima nude nepovezana znanja. Škola bi trebala imati usaglašen put za učenike, a predmeti bi trebali da se nadopunjuju u ostvarenju zajedničkog cilja”, govori profesorica.
Interdisciplinarnost je rijetkost u našem obrazovnom sistemu, prof. Ajanić smatra: “Funkcionalno razumijevanje pročitanog, širenje vlastite perspektive, kao i vještine komunikacije upravo se razvijaju kroz književnost. Čitalačke navike u našem društvu su, objektivno gledajući, na jako su niskom nivou i ako to ne možemo promijeniti kod odraslih onda je moja ideja da barem pokušamo sa mladim ljudima”.
Zbog svjesnosti o tome da je čitanje kod mladih ljudi poznato kao proces koji im je dosadan i koji posmatraju kao besmislen školski zadatak, pitali smo prof. Ajanić koji su razlozi takve mentalne svijesti kroz mladih ljudi.
Profesorica je navela neke od razloga, a to su: “Jedan od razloga je, svakako, duboko prožimajuće digitalno okruženje u kojem živimo… Drugi od razloga razlog je svakako opšta nekultura u javnom diskursu kojoj svjedočimo svakodnevno. Medijski i politički „uzori“ kreiraju sliku u kojoj obrazovanje i kultura nisu potrebni za uspjeh u društvu, a javna komunikacija je daleko od primjerene. Za mene naročito poražavajući razlog je tradicionalna inertnost obrazovnog sistema, koja se ogleda u nesposobnosti ili nespremnosti da se iskorači iz ustaljenih i zastarjelih praksi podučavanja. I dalje se od učenika očekuje da „čitaju“ dvije knjige mjesečno, bez vremena za kvalitetnu analizu i dubinsko razumijevanje. Tim još gore što je nametnuti izbor literature najčešće neodgovarajući za njihov uzrast, neinteresantan i van konteksta, o čemu sam već govorila apostrofirajući značaj aktuelnosti u procesu učenja”. Mladi ljudi u većini slučajeva teže ka tome da umjetna inteligencija odradi zadatak za njih, samim time gube mogućnost sticanja ljubavi prema književnosti i čitanju”.
Pitali smo profesoricu da nam opiše proces implementacije projekta “Mladi kritičari”, projekat je sproveden kroz sljedeće aktivnosti: “Projekat se realizirao unutar prvih šest mjeseci ove godine. Prvo su kupljene knjige za školske biblioteke, a u izabranim školama (Druga gimnazija Sarajevo, Srednja škola „Vitez“ i UWC Mostar) su oformljeni čitalački klubovi. Pozitivno je da knjige koju su poslužile za projekat trajno ostaju u vlasništvu biblioteka, dostupne i budućim generacijama čitalaca i čitateljki. Nakon obuke o pisanju književne kritike, uslijedila su gostovanja autora i autorice u školama i lokalnim zajednicama. Vođene su sjajne diskusije pred mnoštvom zainteresovane publike, kako srednjoškolaca tako i šireg auditorijuma. Naši Mladi kritičari su sve te razgovore pripremali i vodili, uz mentorstvo profesorica književnosti u školama. Potom su napisali književne kritike pročitanih djela, koje smo objavili na školskim stranicama ali i portalu Školegijum, jedinom obrazovnom portalu u BiH”.
Podršku ovom projektu pružili su Institut za razvoj mladih KULT i Alumni asocijacija Druge gimnazije Sarajevo. Osim ovih organizacija, ostvarili smo uspješnu saradnju i sa Knjižarom „Ivo Andrić“ u Mostaru, te HKD Napredak u Vitezu i Drugom gimnazijom u Sarajevu.
“U vremenu kada se sve manje čitaju knjige, projekat Mladi kritičari ima za cilj promociju čitanja, kao i uspostavljanje multikulturalnog dijaloga između mladih ljudi iz različitih etničkih skupina kako bi se reducirao govor mržnje, diskriminacija i netolerancija u društvu”, navodi prof. Ajanić kao cilj projekta “Mladi kritičari”.
Učesnici u ovom projektu bili su inspirisani citatom “Književnost ima moć da promijeni svijet.” (Günter Grass, Katz und Maus), kako bi napravili promjenu u procesu kritičkog razmišljanja i razumijevanja književnog sadržaja koji je plasiran učenicima u srednjoškolskom obrazovanju.
Profesorica navodi važne stavke projekta: “Projekat je pružio priliku srednjoškolcima da dobiju uvid u odličnu literaturu koja nije u njihovim lektirama, a koja se bavi važnim temama poput suočavanja sa zajedničkom prošlošću, izazovima tranzicije i svim problemima koje ona nosi. Mogućnost da upoznaju „žive pisce“ i razgovaraju s njima je svakako dodatni benefit ovog projekta. Književne večeri ne samo da su bile prilika za učenike i lokalnu zajednicu da se sretnu i slušaju i razgovaraju o književnosti, već i kao motivacija da u budućnosti sami organizuju slične sadržaje. Jedan od važnih ciljeva je oprema bibliotečkih fondova u školama koje učustvuju u projektu, što će omogućiti dostupnost savremene literature učenicima škola”.
Kroz projekat bili su predstavljeni savremeni autori mladim ljudima čija je namjera bila približiti im važnosti književnosti i čitanja. Odabrani su Almir Alić, Magdalena Blažević i Enes Kurtović, a na pitanje: Zašto su baš oni odabrani i da li njihova djela značajno doprinose BH književnosti i na koji način bi se ista mogla uvrstiti u redovne lektire u srednjim školama i zašto?
Profesorica Ajanić navodi sljedeće: “Cilj je bio uvrstiti savremene autore i autorice koji pišu i djeluju društveno angažovano, a Almir Alić, Magdalena Blažević i Enes Kurtović su upravo takvi. Troje pisaca različitog senzibiliteta, a opet kada govorimo u kontekstu kritičkog odnosa prema društvu u kojem živimo, veoma strastveni. Njihove knjige pružaju iskustvo dubljeg promišljanja i propitivanja vlastitih stavova, sagledavanja drugih perspektiva i boljeg razumijevanja karaktera i ljudskih odnosa. Osim toga, a što je pogodno za pisanje književne kritike, od navedenih autora probrani su različiti književni žanrovi, pa su tako učenici čitali, diskutovali i pisali književne osvrte na djela: „Sjaj i bijeda tranzicije“, Alićeva zbirka kratkih priča, „U kasno ljeto“, roman M. Blažević, te izbor poezije E. Kurtovića, među kojima je, recimo, pjesma „Presuda“. Vašim čitateljima bih svakako preporučila i nove romane A. Alića „Misterij genoma“ i M. Blažević „Sezona berbe“, te umjetničku knjigu E. Kurtovića „Pjesme koje čekaju (ekshumaciju)“.
Profesorica nam je opisala i svoje iskustvo u ovom projektu kao inspirirajuće, obzirom da je ostala ispunjena optimizmom mladih ljudi u pogledu reformacije važnosti knjige. Dodala je kako smatra da su književna druženja rijetka i uglavnom svedena na prilično dosadne, istovjetno formatirane i loše posjećene promocije knjiga. Tako da nije bilo iznenađujuće što su naše književne večeri izazvale veću pažnju javnosti. Mladi su organizovali druženja i pripremali teme za razgovor, interesovali su se za mišljenja autora o društveno-političkoj situaciji u BiH, položaju mladih, temama poput odlaska iz zemlje i slično, a tražene su i preporuke gostujućih književnika i književnice njihovih omiljenih djela drugih autora.
“Književnost služi kao most koji povezuje ljude različitih etničkih grupa kroz univerzalne ljudske teme kao što su ljubav, bol, nada i borba. Kroz identifikaciju sa likovima i pričama, mladi razvijaju empatiju i bolju sposobnost razumijevanja drugih”, dodaje prof. Ajanić.
Mladi su kroz ovaj projekat imali priliku razumjeti različite etničke i kulturne perspektive književnosti. Prvenstveno kroz raznovrsnost književnih djela, zatim kroz književnu interakciju i diskusije, debate u kojima su sudjelovali.
Profesorica ističe: “Projekat također može doprinijeti isticanju zajedničkog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, pokazujući kako su različite etničke grupe doprinosile kulturnom bogatstvu zemlje. To pomaže u izgradnji osjećaja zajedništva i zajedničkog identiteta.Kroz ove aktivnosti, projekat Mladi kritičari ne samo da promoviše čitanje kao važnu aktivnost, već i aktivno doprinosi izgradnji društva koje je otvoreno, tolerantno i sposobno da cijeni raznolikost”.
Neki od izazova koji su se javljali su nedovoljno razvijeno kritičko mišljenje, nedostatak kontekstualnoga razumijevanja i interdisciplinarnoga pristupa za što je direktno odgovoran obrazovni sistem u BiH. Naravno, aspekti općeg stanja društva i djelovanja medija znatno su utjecali na razvijanje mišljenja kod mladih ljudi. Kao jedan od važnijih izazova izdvojili su digitalnu distrakciju, koja oduzima znatnu količinu vremena i utiče na izgradnju kratkotrajne pažnje kod mladih ljudi.
Prof. Ajanić mladima je za kraj poručila značajne savjete za razvitak ljubavi prema književnosti: “Čitanje nije samo aktivnost, to je introspektivno putovanje koje vas obogaćuje na bezbroj načina. Književnost širi vaše vidike i povećava empatiju, podstiče maštu i kreativnost, razvija kritičko mišljenje i toleranciju. Sve su to vještine tražene u modernom svijetu, bez obzira kojim se poslom bavili… Na kraju, a ništa manje važno, u modernom načinu života, čitanje predstavlja utočište i bijeg od stvarnosti, te pruža mogućnost opuštanja i zabave. Učinite čitanje svakodnevnom navikom i pretvoriti ćete se u „književnog ovisnika“ koji svakim danom otkriva neistražena prostranstva duše pronalazeći djelić smisla u sumornoj svakodnevnici”.
Ovaj članak je nastao kroz projekt „Putokaz za mlade, karike za promjene“, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Instituta za razvoj mladih KULT. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti stavovi Instituta za razvoj mladih KULT.
