Od objave toga teksta, ja sam stavljen na „crnu listu“ na Palama i u većini gradova u RS-u. Više nije bilo prijetnji, ali konstantni niski udari su itekako tu skoro tri godine – dobijao sam epitete da sam strani plaćenik, da sam prodao „vjeru za večeru“, da promijenim ime jer sramotim Srbe svojim razmišljanjem itd. Međutim, nisam odustao od pisanja sličnih tekstova.
Vidiš da smiješ
Soba koje te motiviše i ohrabruje da istražuješ sebe i svijet u kojem živiš.
Prijetnje smrću još uvijek nisam doživjela i nije mi bilo svejedno. Uznemirenost je došla uz spoznaju da taj muškarac živi u istom gradu kao i ja. Da pijemo kafu na istom mjestu. Odmah sutradan sam otišla u policiju s namjerom da prijavim prijetnje, međutim, nisam dovoljno ozbiljno shvaćena.
Shvatajući da nikakav posao i projekt ne mogu i ne trebaju biti ispred mog zdravlja, prisebnosti i zdravog razuma, želim naglasiti da je više nego ikad bitno i potrebno imati antiautoritativni, nekonformistički stav, znati reći ne. Ne radi nekog buntovništva, politike i/ili idealizma, već jednostavno nemojte dopustiti da vam razni autoriteti bez uporišta, karijeristi-sociopate i korporativni luđaci bez života kroje život i unište zdravlje. Fizičko a naročito mentalno zdravlje je puno bitnije od bilo kakvog projekta, organizacije ili reference u CV-ju.
Katalozi koji su danas najpopularniji u BiH se najviše bave prodajom sredstava za uljepšavanje, pomlađivanje, higijenu i čišćenje unutrašnjih kućnih prostorija. Mladi vrlo rano dođu u dodir s njima jer su popularni, a svojom su ponudom usmjereni najprije ženskoj, a potom muškoj populaciji.
Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih i uspješnih žena pokazuje i primjer Draženke Panić. Ova 26-godišnja djevojka koja je rodom iz Kneževa, a živi u Vrbanjcima – Kotor Varoš, bila je najbolja strana kadetkinja u klasi na grčkoj Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji „Ikarion“ u Atini.
Aplikacija funkcionira tako što bolesnik ispuni dvominutni test svojih trenutnih sposobnosti, te se na osnovu toga smješta na nivo preporučenih fizikalnih, jezičkih i memorijskih vježbi.
Jedna neobična i inspirativna priča dolazi nam iz Hercegovine, tačnije iz naselja Pješivac kod Stoca, u kojem tri sestre Danijela, Daliborka, Ivona i majka Mara Džakula same vode veliko imanje te godišnje proizvedu četrdeset tona voća i povrća. Poljoprivredom se bave skoro cijeli život, a sve je započeo njihov otac i muž Ivo Džakula na kojeg su najviše ponosne.
Kada je riječ o stvarima koje sam naučila tokom svog srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Mustafa Novalić“ u Gradačcu, uvijek se prije osvrnem na neke praktične stvari koje sam naučila, poput borbe za pravo glasa te uspješno nošenje sa zastrašivanjima i ucjenama.
Mnogi su me pitali čemu ovaj blog sada kada sam završila srednju školu, upisala fakultet i pobjegla od srednje škole, direktorice, direktora i profesora/ica. Smatram da ljudi nažalost misle da nepravda ne postoji ukoliko se o njoj ne priča, a mnogi ne pričaju jer ne smiju, i to je savršen trenutak da se zapitamo zašto kada imamo pravo na slobodu govora (ili... imamo li fakat?). Da krenemo od početka.
Ammar Grabić je student prve godine Fakulteta elektrotehnike u Tuzli, a pored toga je i aktivan član NVO sektora u Bosni i Hercegovini. U razgovoru za Karike, Ammar otkriva zašto je upravo elektrotehnika bila njegov izbor, te zašto bi trebala biti i Tvoj.
Omladinska novinska asocijacija u BiH i Omladinski magazin Karike, uz podršku USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), realiziraju projekat Na mojoj koži, čiji je glavni cilj doprinijeti većoj i boljoj informiranosti, educiranosti i nivou kritičkog mišljenja kod mladih o temi ljudskih prava. Ovim putem Te detaljnije informiramo o projektu i srdačno pozivamo da uzmeš aktivno učešće u istom.
Ljudska prava u BiH 2020. još uvijek nisu shvaćena ozbiljno. Da jesu, bila bi važan dio programa vladajućih političkih stranaka te, shodno tome, i dio ozbiljne obrazovne agende. Vruć krompir je prebačen u ruke pojedinaca i nevladinog sektora. Zbog svega toga, nemali broj mladih vjeruje kako su ljudska prava izmišljotina Zapada, ubleha NVO sektora i kako nemaju nikakve veze s njihovim životima u BiH danas. Istraživanje koje smo sproveli među našom publikom pokazalo je da mladi čak i kada znaju kome prijaviti slučaj kršenja prava to ne rade, jer ne vjeruju da će država BiH i njene institucije išta uraditi po tom pitanju. Kako mladima približiti važnost teme njihovih ljudskih prava i vratiti im barem mrvu vjere da još uvijek mogu nešto uraditi sa svojim životima u ovoj zemlji?
Ajdin Halilić student je islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Trudi se obrazovanju prilaziti s različitih strana i obogatiti ga na taj način, te pomagati zajednici kroz vannastavni angažman i tako dodatno oplemeniti godine svog studija. Ajdin nam je govorio o načinu studiranja islamske teologije na ovom fakultetu i misiji teologa u pluralnom i sekularnom društvu, te uputio nekoliko savjeta za buduće studente i studentice islamske teologije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.






















