Spremila sam vrlo sličan tekst još prošli mjesec, nakon što sam pregledala seriju „The Morning Show“ koja govori o seksualnom nasilju i uznemiravanju u televizijskoj industriji. Serija jezikom komedije govori o bolnoj temi, žrtvama, nasilnicima i onima koji šute i tako čine jedan ozbiljni sistem noćne more iz kojeg žrtva izlazi puno teže nego seksualni prijestupnik iz zatvora.
Šokirana sopstvenim kukavičlukom i prihvatanjem stvari zdravo za gotovo, shvatih da odavno živimo taj TV šou svaki dan, da smo oglušili na takvu vrstu povrede dostojanstva i da je to tako – ne zato što smo slabi nego zato što živimo u kavezu iz kojeg nemamo skoro nikavih pravnih mogućnosti da bježimo.
Vidiš da smiješ
Soba koje te motiviše i ohrabruje da istražuješ sebe i svijet u kojem živiš.
Godina na izmaku bila je za sve nas i više nego izazovna. Najblaže rečeno, ostali smo bez kontakta, druženja i razmjene, prinuđeni da većinu komunikacije vodimo online. Želeći se u što većoj mjeri zaštititi od do tada nepoznatog virusa, više nego ikada smo se digitalizirali. Ne želeći u potpunosti izgubiti kontakt sa sobom i drugima, sadržajem na Karikama u 2020. željeli smo vam svakodnevicu barem mrvicu učiniti zanimljivijom, kvalitetnijom, sigurnijom i kreativnijom. Pogledajte u nastavku šta smo vam sve to pripremili u 2020. i kako su mladi doživjeli ovu godinu.
Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20.
Pa da počnemo.
O Bihaću, njegovoj svježoj energiji koju donose i uspostavljaju mladi i perspektivni kreativci, razgovarali smo i fotografisali mlade muzičare, Samira Jusića (Edžu) i Adiana (Mladog Adija).
Ne volim projektovati budućnost, posebno na megalomanski način. Dovoljno je da sam tu, da neko uvijek može da podijeli dio sebe koji ga muči, da se informiše o nekim aspektima prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, te se možda ohrabri otići kod psihologa ili otpočeti proces psihoterapije. Mali, a ipak veliki i značajni koraci ove rubrike na Karikama.
Benjamin Bajramović: Posebnost naše nesreće jeste u tome što se poniženje uzima kao zdrava činjenica
Na petom Međunarodnom festivalu književnosti „Bookstan“ predstavljen je roman „Itake“, prvijenac Benjamina Bajramovića. Roman u kojem se tematizira stanje bosanskohercegovačkog društva iz perspektive njegovih mladih ljudi nudi rijetko viđenu priču o sazrijevanju u nezgodno vrijeme. S autorom smo razgovarali o iskustvu pisanja romana, njegovom viđenju književnosti, društva i vremena u kojem živimo. Njegov roman „Itake“ možete pronaći u knjižari Buybook.
Program osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) poziva vlogere, blogere, fotografe, kritičare i građane novinare da se prijave na javni poziv „NEW VOICES“.
Javni poziv je otvoren do 15.11.2020. Predloženi projekat u okviru ovog javnog poziva ne može trajati duže od 12 mjeseci.
Gotovo smo sigurni da su svi pratili X Factor davne 2012. i da se sjećaju divne Vanje Mišić. Ispratili smo njenu karijeru do danas, pitali smo je šta se desi „Poslije ljubavi“, kao i koji su to „Leptiri koji žive kao kornjače“. Pristala je da se sastane s nama „Tu i tu“ te smo nakon toga čuli zašto joj Dino Šaran još uvijek nije napisao pjesmu svojim „Prstima“, ali ona se brzo vratila na temu i bila u fazonu „Ja, ja i ja“.
Šta je sledeće i šta je sebi poželjela u 2020. poslušajte u razgovoru s ovom talentovanom umjetnicom.
Zovem se Željko Simeunić, imam 25 godina i dolazim iz Teslića. Trenutno sam apsolvent na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci na Odsjeku za socijalni rad. Ni po čemu ne bih bio drugačiji od većine vršnjaka, osim po tome što od rođenja imam oštećenje vida kao oblik invaliditeta koji mi je bio velika prepreka na mom putu obrazovanja.
Bosnu i Hercegovinu sve više napuštaju mladi ljudi, radno sposobni i s visokom stručnom spremom. U potrazi za boljim životnim i radnim uslovima, mladi odlaze u države gdje će njihov rad, znanje i vještine biti prepoznati, cijenjeni i plaćeni više nego što je bio ovdje. S druge strane, oni koji se ne usude otići, nego sa svojom diplomom ostanu u BiH, suočavaju se s činjenicom da duže vremena ili nikako neće moći raditi posao za koji su se školovali. Neki od njih, da ne bi besposleni čekali taj posao, otkriju u sebi talenat za nešto drugo i započnu vlastiti biznis. Kako se u BiH snalazi jedan diplomirani novinar bez posla u struci, otkrila nam je Harisa Bečirović.
Ukoliko neko podržava borbu osoba s invaliditetom u ostvarivanju njihovih prava u pogledu arhitektonske pristupačnosti i većih invalidnina, to nipošto ne mora značiti da će podržati LGBTIQ zajednicu u ostvarivanju prava koja su im već zagarantovana Ustavom, ali ih praktično i nemaju. Recimo, možete čuti da osoba zagovara pravo članova grupe „Pravda za Davida“ na javno okupljanje i korištenje javnog prostora, ali ćete od te iste osobe čuti da se žestoko protivi održavanju Bh. povorke ponosa.
Fotografija zaleđuje trenutak kojim obuhvaća mnogo više nego što se na prvi pogled vidi u kadru. Sadrži specifičan ugao gledanja, dinamičnost kroz nepomičnost, slojevitost zbog koje na svakoga drugačije djeluje, priča priču bez izgovaranja riječi i služi kao dokument koji nas vraća u prošlost.






















