Herojima u bijelom pomažu studentice i studenti medicine koji kroz svoj volonterski angažman pokazuju humanost i solidarnost sa svojim starijim kolegicama i kolegama.
Više od godinu traje borba cijelog svijeta s koronavirusom. Ljekari su umorni, ali ipak ne posustaju pružati medicinsku pomoć oboljelima od opake bolesti COVID-19, kao i svim drugim pacijentima. Ahmed Mulać završio je Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu i već šest mjeseci radi kao doktor medicine u Domu zdravlja na Ilidži. Ovaj 24-godišnji ljekar u razgovoru za „Karike“ ističe da radni dan u COVID ambulanti zna biti vrlo dinamičan, pogotovo kada u kratkom periodu dođe više pacijenata s težom kliničkom slikom.
Intenzivan rad
„Mi moramo napraviti adekvatnu procjenu stanja, uporediti prijašnje nalaze, procijeniti gdje je potrebno pacijenta uputiti, te ordinirati adekvatnu terapiju. Tu su i pacijenti koje pratimo duži period koji se liječe u izvanbolničkim uslovima, te prvi pregledi tek potvrđenih slučajeva COVID-19. Ekipa u COVID ambulanti radi intenzivno čitavu smjenu i vrlo rijetko imamo priliku da napravimo čak i kratku pauzu“, priča Ahmed Mulać.
Dodaje da se rad s pacijentima koji boluju od COVID-19 ne razlikuje mnogo od rada s ostalim pacijentima.
„Priroda bolesti COVID-19 je takva da promjene kliničkog stanja mogu nastupiti vrlo brzo i nepredvidivo. Ti pacijenti imaju svoje hronične bolesti, a također mogu imati bolesti i stanja udružena s COVID-19 kao što su akutni koronarni sindrom, akutni pankreatitis, duboka venska tromboza, plućna tromboembolija i sl. Vi nikad ne znate kako će vaš organizam odgovoriti na infekciju ovim virusom. Dosta mladih osoba je, pogotovo u posljednje vrijeme, razvilo teške oblike bolesti koji su zahtijevali hospitalizaciju“, govori ovaj mladi ljekar.
Društvena obaveza
Navodi da se zdravstveni sistem našao pod značajnim opterećenjem koji ga je doveo do granica izdržljivosti, ali je izdržao zahvaljujući trudu i zalaganju svih uposlenika, prije svega primarnog nivoa zdravstvene zaštite, gdje se i odgovara na daleko najveći broj zdravstvenih zahtjeva pacijenata.
„Mnogo toga ovisi o disciplini građana u poštivanju epidemioloških mjera. To je naša društvena obaveza. Moramo misliti na živote naših bližnjih, komšija, prijatelja i njihovih roditelja. O tome koliko se poštuju mjere neka sud donesu nadležni organi“, ističe naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, svaka vakcina protiv COVID-19 je efikasna u primarnom zadatku zbog kojeg je i napravljena.
„Vakcina treba da spriječi razvoj teže kliničke slike bolesti, a samim time i potrebu za hospitalizacijom i, u konačnici, smrtni ishod. Stoga, bitno se vakcinisati prvom dostupnom vakcinom, što prije. Korist od vakcinacije i razvoja takozvanog kolektivnog imuniteta daleko nadmašuje bilo kakvu i potencijalnu štetu od iste“, poručuje Ahmed Mulać.
Navikli na pritisak
Amila Selimović iz Sarajeva radi kao medicinska sestra u timu porodične medicine u Domu zdravlja Centar, a ova 24-godišnjakinja trenutno je raspoređena u COVID ambulantu.
„Zbog cijele situacije, rad u porodičnoj ambulanti i nije tako lagan. Deficit kadra je, a obim posla je i prevelik. Pacijenata je sve više, bez obzira na situaciju, telefonski pozivi počinju od početka smjene i traju do kraja bez pauze, pored toga tu su i osobe koje dolaze na terapiju. Jedan radni dan je stvarno zahtjevan i težak, ali više smo i navikli na taj pritisak i tempo rada obzirom na to da COVID-19 već dugo traje“, konstatuje Amila Selimović.
Uprkos brojnim problemima, mišljenja je da se medicinski radnici dobro nose sa svim izazovima.
„Mislim da se itekako dobro nosimo s ovom pošasti, uzevši u obzir da pandemija ne jenjava, ali smo definitivno na izmaku. Dugo radimo pod pritiskom, s mnogim nedostacima i dani kako prolaze, snage sve manje ima, no izdržat ćemo nekako. Zaista, svi trebaju da poštuju mjere i misle kako na svoje tako i na zdravlje drugih“, smatra ova medicinska sestra.
Cijenjena pomoć volontera
Herojima u bijelom pomažu studentice i studenti medicine koji kroz svoj volonterski angažman pokazuju humanost i solidarnost sa svojim starijim kolegicama i kolegama. Nejira Imamović je studentica pete godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i već dva mjeseca volontira u Domu zdravlja na Ilidži u odjelu porodične medicine. Ova 22-godišnja Sarajka radi rame uz rame s ljekarkom koja je primarijus i specijalista porodične medicine.
„Imamo ovlasti da sve radimo uz nadzor, a pomoć volontera je vidno cijenjena. Ukoliko taj dan nemamo ispit, dolazimo u smjenu u koju smo raspoređeni, te se pridružujemo do samog kraja našem ljekaru koji svaki dan ima različit obim posla. Nemjerljivo najveći obim posla bio je u proteklom periodu, dok nas je tresao treći i do sada najteži val pandemije COVID-19“, priča Nejira Imamović.
Tvrdi da su volonteri konstantno na telefonu s pacijentima.
„Radimo očitanje nalaza, samoizolacije, terapije te pratimo kako ljekari rješavaju neka stanja i putem žice. Prisustvujemo i svim pregledima u ordinaciji, a kako je hladni lanac prijema obustavljen, sada dolaze samo oni pacijenti koji moraju, pa su to uvijek zanimljiva stanja iz kojih možemo mnogo naučiti. Potom, uslijedi i dugo očekivana pauza prije nego se ponovo vratimo neprekidno zvonećim telefonima i brdima zdravstvenih kartona koji čekaju da budu otvoreni“, kaže ova mlada volonterka.
Napominje da je mnogo kartona koji kampuju u svakoj ordinaciji i da se oni tu nalaze najmanje po 14 dana, što je vrijeme trajanja izolacije za oboljele pacijente od COVID-19.
„Najteži dio volonterskog angažmana u pandemiji je nemogućnost da uopće vidite svog pacijenta, što radi osoblje COVID ambulante, s kojima ste stalno u kontaktu. Nažalost, to iziskuje mnogo nalaza i mnogo papirologije, a sve dosta brže ide kada imate jednog budnog i entuzijastičnog studenta pored sebe“, naglašava Nejira Imamović.
Novi prozor u svijet
Nejira dodaje da je iskustvo volontiranja u Domu zdravlja neprocjenjivo, a mahom i drugačije od prakse na standardnim studentskim vježbama koje su na Medicinskom fakultetu u Sarajevu pauzirane do daljnjeg još od početka pandemije.
„Ovo je novi prozor u svijet, u realnost na prvoj liniji; zahtijeva i malo drugačiji pristup pacijentima jer nisu hospitalizovani, iako su principi medicine svugdje isti. Kada ste na tom radnom mjestu, steknete osjećaj kako je biti prvi kojem pacijent dođe da se na nešto požali, ma šta se krilo iza toga, te da treba uvijek držati na umu da niko ne ide u kuću gdje se okupljaju bolesni bez razloga“, kaže ova buduća ljekarka.
Tokom volontiranja najviše je se dojmio timski rad, a posebno to što su starije kolegice i kolege pune razumijevanja za studentske obaveze.
„Nema prave medicine, koja je i sama sinteza mnogo nauka, bez timskog rada. Također, svi uposlenici iskazuju veliko poštovanje prema nama kao volonterima, bez obzira na to što smo još uvijek studenti, uz želju da nas nečemu u cijeloj situaciji i nauče“, zaključuje Nejira Imamović.
