Dvije škole pod jednim krovom naziv su za oblik segregacije (razdvajanje ljudi na osnovu različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda), u nekim školama u Bosni i Hercegovini. U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke skupine, najčešće Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni jedni od drugih. Bošnjaci rade prema federalnom nastavnom planu i program, a Hrvati uzimaju onaj iz komšijske nam Hrvatske.
Primjeri takvih škola su u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Razlog je, naravno, ratni sukob iz 1992. godine. Ipak nećemo ići baš tako daleko i duboko. Trenutno u školu idu djeca koja u vrijeme tog sukoba nisu bila ni rođena.
Neke od škola koje pokriva jedan krov su u Jajcu, Travniku, Gornjem Vakufu (Uskoplju), Vitezu, Stocu, Čapljini.
U Jajcu su svi kao jedno
U Jajcu osnovne škole rade po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“, gdje učenici pohađaju nastavu u različitim učionicama, a nastavnici se za čas pripremaju u odvojenim zbornicama. Dvije srednje škole, Srednja strukovna škola „Jajce“ i Srednja škola „Nikola Šop“, rade po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci i Hrvati u tim školama nastavu pohađaju u istim učionicama, osim za vrijeme časova bosanskog, odnosno hrvatskog jezika, te vjeronauke. No, i takvo zajedništvo bi moglo potrajati samo do kraja ove školske godine. Kantonalna vlast je donijela odluku o osnivanju još jedne srednje škole u kojoj će se nastava odvijati po federalnom planu i programu.
Nakon što je Skupština Srednjobosanskog kantona (SBK) usvojila izmjene i dopune Odluke o osnivanju Mješovite srednje škole u Jajcu, čime su stvoreni uvjeti za osnivanje ovakve škole, ministrica obrazovanja u Vladi SBK Katica Čerkez za Klix.ba je rekla da će se ovaj projekt moći realizirati samo ako bude dovoljno zainteresirane djece.
“Ako se učenici ne žele upisati, to nije ništa novo. Data je samo mogućnost i bošnjačkoj i hrvatskoj djeci da nastavu pohađaju na svom jeziku, kao što je to slučaj i u drugim gradovima SBK. Od roditelja najviše zavisi da li će se učenici upisati u školu, jer je riječ o maloljetnim osobama. Nijedna vrata škole nisu zatvorena i djeca će imati mogućnost izbora”, dodala je ministrica Čerkez.
Što se tiče Vijeća učenika Srednje strukovne škole Jajce, oni se protive osnivanju nove srednje škole te nastavljaju borbu protiv podjele. Sudeći prema različitim stavovima vladajuće strukture u SBK i učenika, neizvjestan je plan obrazovanja u Jajcu. Mladi u ovom bosanskohercegovačkom gradu i dalje su odlučni u borbi protiv projekta Mješovite srednje škole.
Prošle godine je više od 30 učenika poručilo kako ne žele nacionalne podjele jer su svi oni kao jedno. Koliko je bitan glas budućnosti ove zemlje, pa i Jajca i Srednjobosanskog kantona, govori činjenica da im se na protestima nije obratio ni pridružio nitko od predstavnika lokalne ili kantonalne vlasti. Ipak, podršku im je tada pružio ambasador OSCE-a u BiH Jonathan Moore.
Stolac i Čapljina – učenicima zajedniča jedino biblioteka
Vlast u Hercegovačko-neretvanskom kantonu odugovlači postupak ukidanja dvije škole pod jednim krovom u Stocu i Čapljini, jer odgovorni ne znaju kako izvršiti presudu kojom im je ovo naloženo, te je diskriminacija osnovaca u ovim mjestima i dalje prisutna.
Udruženje “Vaša prava” je prije nekoliko godina na sudu dobilo spor pokrenut zbog diskriminacije učenika u Stocu i Čapljini, što je prva presuda donesena zbog segregacije učenika. Prvostepenu presudu u slučaju škola Stolac i Čapljina, Općinski sud u Mostaru donio je prije više od tri godine, a Vrhovni sud FBiH ju je potvrdio prije skoro dvije godine, utvrdivši postojanje diskriminacije i naloživši prvenstveno Ministarstvu obrazovanja HNK, ali i osnovnim školama Stolac i Čapljina uspostavu jedinstvene integrisane multikulturne škole. U presudi je navedeno da su počinili diskriminaciju odvajajući učenike na osnovu njihove etničke pripadnosti s obzirom na to da su škole organizovane na etničkom principu.
Učenici u ovakvim školama odvojeni su po etničkoj pripadnosti, uglavnom imaju posebne ulaze iako su im škole u istoj zgradi, nastavnici uglavnom ne koriste istu zbornicu, dok je negdje i pauza odvojena, a škole su posebni pravni subjekti i imaju svoje uprave.
Gornji Vakuf (Uskoplje) i ružičaste stepenice
Jedne zabranjene ružičaste stepenice i dalje razdvajaju učenike i učenice koji pohađaju “dvije škole pod jednim krovom” u Gornjem Vakufu – Uskoplju.
U Bosni i Hercegovini, na teritoriji FBiH postoji 30-ak objekata u kojima su smještene “dvije škole pod jednim krovom” ili dvije iste obrazovne institucije, osnovne ili srednje škole, koje učenici pohađaju razdvojeni ili podijeljeni na nacionalnoj osnovi. Učenici ili škole najčešće koriste odvojene spratove ili dijelove zgrade i to tako podijeljene da se djeca ne mogu fizički sretati, a nastave počinju sa 15 do 30 minuta razmaka. Učenici koji završe takve škole najčešće ne govore o svojim iskustvima i emocijama, a kada progovore kažu da su bili uskraćeni za druženje s vršnjacima.
No, uvijek postoji i druga strana priče, gdje političati ili resorni ministri koji su uspostavili ovakav sistem, kažu kako je to zahtjev roditelja i njihove djece. Primjer koji govori za sebe je u opštini Gornji Vakuf (Uskoplje), gdje postoje dvije škole pod jednim krovom, Srednja škola “Uskoplje” u kojoj je oko 460 učenika i Mješovita srednja škola “Gornji Vakuf“ u kojoj je oko 400 učenika. Škole su smještene u obnovljenoj dvospratnici. Na drugom spratu je MSŠ „Gornji Vakuf“ u kojoj su učenici Bošnjaci, a na prvom spratu je SŠ „Uskoplje“. Škole jedino spajaju stepenice koje učenici ne smiju koristiti. Zajedničko im je zvono i dvorište u kojem na velikom odmoru djeca ne provode vrijeme skupa.
“Zajednički prostori su dva ulaza u školu od postojeća tri, sala za tjelesni i zdravstveni odgoj i kabinet informatike. Salu i kabinet koristimo prema rasporedu časova, a na koji ćeš ulaz ući zavisi od osobe do osobe. Koristimo udžbenike iz BiH koji su jako zastarjeli i imaju mnogo nebitnih informacija. Za vrijeme velikog odmora nas je većina u dvorištu i uvijek postoje mjesta gdje stoje jedni i gdje stoje drugi. U školi među učenicima postoji uvjerenje da će nam navodno smanjiti vladanje ako koristimo zabranjene stepenice”, priča Selma Hadžijusufović, predsjednica Vijeća učenika MSŠ “Gornji Vakuf “.
Takođe postoji i problem poznat kao linija razgraničenja grada, gdje se na jednoj strani nalaze bošnjačke prodavnice i kafići, a na drugoj strani su hrvatski. Prema tome, vidljivo je da su granice i podjele mnogo širih razmjera.
Travnik- Granica zvana ograda i zvono
Ograda koja je poratnih godina trebala spriječiti sukobe među djecom danas samo razdvaja.
“Kad pogledate ogradu, ona je visoka tri metra. Vjerujem da se mogla napraviti ograda visoka 70 centimetara, preko koje ćemo moći pružiti ruku svojim prijateljima iz susjedne škole, pozdraviti se”, kaže Emir Malkoč Karikama, učenik Mješovite srednje škole Travnik.
Ukoliko bi se uklonila ograda, učenike bi i dalje razdvajalo vrijeme početka nastave. U Mješovitoj srednjoj školi, nastava počinje u osam sati, dok u KŠC-u u pola osam. Tako da u Travniku zvono označava početak nastave u Katoličkom centru, ali ne i u Mješovitom centru, koja zbog nedostatka prostora, koristi prostorije u vlasništvu Crkve. Tako da ograda ne predstavlja neku posebnu barijeru.
Zajednički koncert učenika Mješovite srednje škole Travnik i Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić”, koji se trebao održati 14. februara ove godine, pod nazivom „Pustite nas da se volimo“ nije održan zbog slabog odziva učenika. Inicijalno, projekat koncerta je ideja učenika obje škole koje su podržala vijeća roditelja, a inicijativu je propratio Access program koji se sprovodi pod pokroviteljstvom Ambasade SAD-a u BiH.
U anketi koja je sprovedena među učenicima, čak 73% srednjoškolaca je zaokružilo da, kao odgovor na pitanje žele li ići u jednu školu i zajedno pohađati nastavu sa svojim vršnjacima druge nacionalnosti.
Nažalost, rezultati ove ankete kao i niza drugih koje su već provedene i koje oslikavaju želje učenika koji pohađaju eksperimentalne “Dvije škole pod jednim krovom”, za predstavnike vladajućih struktura u Srednjobosanskom kantonu nisu relevantni i na ove podatke, po njihovom mišljenju, ne treba se obazirati. Najčešći odgovor vladajućih zvuči kao ma hajde ko još pita djecu u ovoj zemlji šta hoće!
Država čega?
Po Ustavu, mi smo država tri naroda, tri jezika, državnom, entitetskom i kantonalnom granicom. Država koja je jedinstvena u svijetu po svom državnom ali i obrazovnom sistemu. Pričamo tri jezika, a razumijemo jedan. Učimo geografiju i zemljopis, istoriju i povijest, muzičko i glazbeno. Više nisam sigurna šta učimo!? Jasno je to kako djeca uče na sopstvenom primjeru, šta znači diskriminacija i nacionalna netrpeljivosti. Zašto? Šta je sa zajedničkom istorijom, identitetom i naslijeđem koje svi mi dijelimo? Kako dijeliti znanje ako učenike ne možemo spojiti ni u jednoj učionici!
Djeca žele zajedničku igru, odrastanje i zdravu okolinu koja će stvoriti normalne uslove za život. Djeca žele igru u kojoj će zajedništvo i timski rad nadvladati sve barijere.
