-
Ime i prezime?
Zovem se Amina Pilavdžija.
-
Gdje živiš?
Živim u Sarajevu.
-
Zanimanje?
Inženjer mašinstva, odbrambenih tehnologija.
-
Koliko godina imaš?
Imam 26 godina.
-
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Svaki trenutak svog slobodnog vremena trudim se da provedem s porodicom i prijateljima, obilazeći prirodne ljepote naše domovine.
-
Zašto si odlučila biti pripadnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine?
Dok su sve ostale djevojčice u mom okruženju maštale da budu doktorice, učiteljice, i igrale se s barbikama, ja sam s bratom pucala iz drvene puške i maštala da jednog dana budem vojnik. Kako sam odrastala, ta želja je ostajala ista ali sam je odlučila potkrijepiti stručnim znanjem, tako da sam završila fakultet pa tek onda obukla čizme. Niko ni u porodici ni u društvu nije bio profesionalno vojno lice, niko me nije mogao savjetovati kakvi izazovi me čekaju od samog konkursa i prijema u službu, preko obuke i na kraju posla koji ću obavljati. Sama sam izabrala put, sama prošla sve izazove koje on nosi, i uz potpunu podršku svojih roditelja sada sam tu, ponosna na sve što sam postigla, i na ono što ću tek ako Bog da.
-
Kako je biti žena u vojsci i ima li naše društvo predrasuda?
Mislim da u posljednje vrijeme nije nepoznanica da je sve više žena prisutno u odbrambenim strukturama, da se više žena odlučuje na vojni poziv, tako da se proporcionalno tom rastu smanjuju i predrasude. Naravno, uvijek postoji ona tradicionalna da je vojska „muški“ posao. Moje kolegice i ja stojimo rame uz rame s muškarcima potpuno ravnopravne; onog trenutka kada „uđete“ u čizme, sasvim je nebitno da li ste muškarac ili žena, nema privilegija ni za koga, za sve su pravila, red, rad i disciplina isti, niko ne gleda da li je to muškarac ili žena, bitno je da misija i zadaci budu izvršeni. Mi u našim jedinicama imamo i osobe zadužene za rodna pitanja, tako da se rodna ravnopravnost sve više implementira u oružane snage. Ponosna sam na sve moje kolegice koje su završile akademije, kurseve, školovanja kako u našoj državi tako i van nje, na sve moje inženjerke, doktorice, kolegice koje su bile u mirovnim misijama, a posebno na kolegice koje su majke, i sve mi, iz različitih gradova, različitih nacionalnosti, različitih struka imamo jednu zajedničku stvar, a to je da smo pripadnice Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Desi se naravno i da ponekad neko sumnja u sposobnost žena u uniformi, ali se zaista trudim da trudom i radom opovrgnem te sumnje. Sama uniforma odaje utisak autoriteta, i mnogo više puta sam doživjela da me ljudi, posebno stariji i djeca, na ulici pozdravljaju, ponekad ponosno i s poštovanjem klimnu glavom, nasmiju se, postave i poneko pitanje, a to vjerujte mnogo imponuje, meni kao vojnom licu, ali i kao ženi.
-
Kako izgleda jedan tvoj radni dan i s kojim se sve izazovima suočavaš?
S obzirom na to da sam svježa s vojne obuke i u činu potporučnika, nastavila sam taj režim i u civilnom životu. Ujutro doručak, spremanje na posao, osmosatno radno vrijeme, tu su i dežurstva, vježbe, obuka, sve to nosi svoje izazove ovisno od jedinice do jedinice. Trudim se da svaki dan nešto novo naučim na poslu, uz sve ostale uobičajene redovne aktivnosti.
-
Koliko je u vojsci važna fizička, a koliko psihička sprema?
Vjerovatno ste svi čuli bar jednom da neko kaže „ja bih tebe u vojsku“, pogotovo od starijih ljudi. Sada kako sam u službi, vjerujte da to ima smisla. U vojsci stvarate radne navike, stvarate osjećaj za druge, učite se disciplini i redu koji teško da se može naučiti u civilnom životu. Za mene lično puno je važnija psihička sprema jer svakodnevno, i kroz obuku, a kasnije i kroz rad, prolazite kroz različite vrste napora i pritiska, susrećete se s različitim ljudima, i za sve to treba mnogo strpljenja, jakog karaktera i volje. Vojska je zahtjevna, i fizički i psihički. Nikad ne znate gdje vas mogu poslati da služite, tu su tereni, dežurstva, obuke, provjere i vježbe, sve to nosi svoje napore, i uvijek nešto mora da „trpi“, ali smatram ko je zaista s ljubavlju obukao uniformu i ko živi ovaj posao, ništa nije teško.
-
Kako mlade zainteresovati za profesionalnu vojnu službu?
To je posao za hrabre, samouvjerene i odvažne ljude. Niko nije postigao ništa u životu gledajući samo sebe i svoje interese, a pristupajući službi vi služite svojoj državi i svom narodu, nesebično. Mladi bi trebali da osjete tu potrebu za zajedništvom, za kolegijalnošću, a mislim da je vojska idealna institucija za sticanje tih osobina i jedinstvena prilika. Svakako, osim toga, kada ste profesionalno vojno lice, vi svakodnevno uz redovne aktivnosti održavate i fizičku spremu, a uz to vojska nudi mnogo mogućnosti za školovanja, usavršavanja, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i van nje. Vojska nije samo nošenje puške kako se to laički kod nas u narodu posmatra, vojska je stub svake države.
-
Šta za tebe predstavlja nošenje vojne uniforme?
Svako jutro kada obučem čizme i uniformu, kada na smotri pozdravim zastavu svoje domovine i stojim u pozoru dok se intonira himna, kada svakodnevno ispunjavam svoje obaveze i zadatke savjesno i profesionalno, osjećam se ponosno što služim svome narodu i svojoj državi. Vojska je najčasniji poziv i neprocjenjivo životno iskustvo, način života i svakako najbolja odluka koju sam donijela u životu.
-
Gdje na internetu mladi mogu da te prate?
Koristim društvene mreže, ali ne toliko aktivno, ograničila sam to na ljude koje poznajem lično.
-
Koji su tvoji planovi za naredni period?
Trenutno sam na master studiju na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, i to mi je prioritet broj jedan, svakako uz vojno usavršavanje. Znanje je moć, i time se vodim kroz život, svako od nas radom na sebi itekako doprinosi i društvu i državi, a meni je to primarni cilj.
-
Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa?
Od početka pratim vaš rad, i sam koncept ovog magazina je jedna posebna priča koja okuplja mlade širom države, s različitim zanimanjima i različitim pričama. Ova država je puna uspješnih, obrazovanih i kvalitetnih mladih osoba, a vi im pružate priliku da se istaknu i hvala vam za to.
-
Poruka mladima za kraj…
Uvijek, ali uvijek idite za svojim snovima, bez obzira na sve prepreke na koje naiđete, jer samo tako ćete biti istinski sretni. Ne dozvolite da vam iko postavlja granice ili da kaže da nešto ne možete. Aktivirajte se, učite, putujte, radite na sebi i ne zaboravite da budete ono što jeste – mladi. Ono što bih voljela naglasiti, a sigurno ću naići na mnogo kritika, učite i ne idite iz Bosne i Hercegovine, ostanimo da se borimo s trenutnom situacijom, sigurna sam da će u bliskoj budućnosti biti bolje stanje ukoliko obrazovani, stručni i pametni mladi ljudi odluče da svoja znanja prenose i implementiraju ovdje, u našoj državi. Što više učimo, više vrijedimo – znanje je najmoćnije oružje protiv svega.
