Vi koji šetate okolo znajući da ste pozitivni na korona virus, postoji li u vašem mozgu ikakva svijest o drugom ljudskom biću? I o onome što će im vaša neodgovornost i bezobzirnost oduzeti?
Dragi mladi i svi koji se tako osjećaju, transparente u ruke i izađimo na ulice; neće nas korona ubiti, ubit će nas depresija od ovakvog sistema, ubit će nas glad i nemogućnost napredovanja, ubit će nas svi oni koji pokušavaju da nam skrešu krila. Ostat ćemo gladni života, jer ovdje nismo nikada ni živjeli. Natpise u ruke, svi na ulice, protestujmo, budimo glasniji od njih, pokažimo im da postojimo i da ne idemo nigdje bez borbe, zatvorimo ulice, ograničimo saobraćaj, pobunimo se! Viva la Resistance!
Vraćamo se u novo normalno stanje, čini se. Ništa više neće biti isto. Ni sutra, ni za dvije sedmice, ni za godinu. Ali, od svega, najmanje vidim sebe u sebi od prije nekoliko mjeseci kada je sve ovo počelo. Dvije sedmice postale su mjesec, mjesec je postao dva... Sada konačno dočekujemo neko svjetlije vrijeme. Za sada su tu bili samo tragovi koje pokušavam naći i osjetiti, sačuvati od tugaljivog zaborava i melanhonije koja nas je obuzela, jer uistinu ne želim to. Ne želim to jer je puno više povoda za radost.
