Ništa ne ulijeva strah u kosti kao krvavi zločin tamo gdje se to najmanje očekuje

Ubistvo je najcrnji i najodvratniji zločin od svih. Pa ipak nešto nas ka njemu već stotinama godina unazad privlači. Odvratni zločini koji bi nas užasili da ih iskusimo u stvarnom životu, postaju nekako bezazleni kada se pretvore u priče i sigurno smjeste između korica knjiga.

http://kiwicrime.blogspot.ba/2010_08_01_archive.html

Karike su ovim putem razgovarale sa Đorđem Maksimovićem, koji otkriva u svojim pričama podzemlje i zločine zabarušene pod urednim banjalučkim alejama.

Šta te je zainteresovalo za krimi žanr?

Prije svega radilo se o strasti za istraživanjem. Volio sam čitati krimi priče i romane i pokušavati otkriti krivca zločina. Bilo je to kao slaganje slagalice; ponekad bih uspio pogoditi, ponekad ne. Takođe sam volio dinamičnost krimi romana i šok koji uslijedi nakon svakog obrta u priči. Htio sam biti jedan od ljudi koji kod drugih mogu stvoriti takve osjećaje. Zato sam odabrao krimi žanr.

Koje osobine, po tvome mišljenju,  krase dobrog krimi pisca?

pinterest

Želja za pisanjem je ključna za pisca svakog žanra, tako i krimi. Pored toga važno je imati volju za eksperimentisanjem i prepravljanjem već napisanog. Stiven King kaže da je dobar roman ne napisan, već prepravljen. Ono što je važno za kriminaliste, važno je i za krimi pisci: dobro poznavanje zakona, tehnike zločina i sposobnost za uočavanje detalja.

Zašto si priče smjestio u BL?

Pošto sam iz Banjaluke, bilo je prirodno da pišem o gradu koji najbolje poznajem. Pokušavam ljudima približiti zločin iz drugačije, bliže, ali opet, sigurne perspektive. Ljudi se najbolje povezuju sa nečim što im je poznato i blisko. Kada čitalac vidi da se zločin desio u ulici kojom svakodnevno prolazi, njegova percepcija tog mjesta biće drugačija nakon čitanja krimi priče u kojoj je ta ulica poprište zločina.

Da li nastojiš da budeš originalan ili da ponudiš publici ono što ona sa unificiranim CSI ukusom već očekuje?

http://www.deadgoodbooks.co.uk/best-crime-movies-of-2015/

Nažalost, zločin evoluira. Zajedno sa njim evoluiraju i svi oko njega: policija, kriminalisti, pravosudni organi, pa i pisci krimića. Uvijek ima nešto novo da se ponudi, jer svaki autor nudi svoje viđenje svijeta i onoga što njegov rad (treba da) predstavlja.

Svoje priče objavljuješ u obliku blogova. Koje su prednosti, a koje mane ovakvog načina objave?  

Prednosti su što autor bez cenzure može objavljivati sadržaj na svom blogu, samostalno ga reklamirati i pratiti reakcije čitalaca. Svaki blog pruža detaljnu mogućnost statistike za praćenje čitanosti tekstova, a pored toga autor sam bira izgled bloga. Zahvaljujući internetu, blog je postao prozor u svijet za sve nas: autori svih žanrova mogu svoja djela učiniti dostupnim publici i tražiti svoje mjesto pod zvijezdama. Najveća mana jeste što je književnom blogu potrebno duže vremena da postane prepoznat i što je marketing slabije zastupljen u odnosu na neke, još uvijek, popularnije i finansijski jače medije.

Majstor napetosti Alfred Hičkok je jednom izjavio da ne postoji stah u pucnju, već samo u iščekivanju istog? Koliko je teško stvoriti atmosferu napetosti u krimi pričama?

Zavisno od osjećaja koji autor nosi u sebi i koji pruža drugima. Dinamičnost u postavljanju scena i stvaranje napete radnje je nešto što dobro radim, te dobijam pohvale od strane publike. Važno je da pisac prepozna šta je to što njega šokira, te da sebe može koristiti kao repernu tačku da vidi čime bi mogao šokirati druge. Pisanje o onome što nam je emotivno blisko je jedan od najbržih načina da se dopre do publike.

http://wallpapercave.com/alfred-hitchcock-wallpaper

Kultna rečenica u “Davitelj protiv davitelja” kaže da svaku metropolu čini njeno podzemlje? Kako Banja Luka kotira na toj neslavnoj skali?

Banja Luka je divan porodični grad, veoma miran, ako ga poredimo sa drugim metropolama. Broj teških krivičnih djela je zanemariv u odnosu na multimilionske gradove. To je prednost, naprotiv. Barem za krimi pisca. Ništa ne ulijeva strah u kosti kao krvavi zločin tamo gdje se to najmanje očekuje.

Nedavna krimi drama “Ubice moga oca” je podijelila publiku. Jedan od režisera serije je izjavio da je teško zadovoljiti publiku koja je cijeli žanr percipirala na engleskom kroz filmove i serije, da se privikne na krimi priču na srpskom sa domaćim glumcima? Kako tumačiš ovu tezu?

Potrebno je određeno vrijeme da se publika privikne na nešto novo i drugačije. Koliko god da je američki sistem bio prisutan, domaći pravosudni sistem i sistem organizacije policije je drugačiji u kontinetalnoj Evropi. Sa postepenim upoznavanjem publike sa funkcionisanjem tog sistema, biće lakše prihvatiti, razumjeti i možda zavoljeti žanr koji naš sistem koristi kao podlogu za krimi priče, serije, romane.

tumblr

Mnoge zemlje poput Amerike, Italije su eksplatisale svoje podzemlje kroz literaturu. Kako gledaš na to da naprimjer domaća krimi scena slabo iskoristila zlatni rezervoar kriminala, devedesete, sa svojim antiherojima?

Korišćenje heroja ili antiheroja je lakši put. To je najčešći put do slave, priznanja, pa i zarade. Mnogo je teže stvoriti likove i kroz njih ispričati ono što autor želi poručiti publici.

,,Posuđivanje” drugih likova, a da to nije u smislu autobiografije je lijenost. Čak je i korišćenje tzv. ”true crime” motiva oduzimanje publici identifikacije sa autorom i likovima koji se prikazuju. Manjak originalnosti uvijek bude prepoznat i propisno kažnjen. Sada je 2017., a kriminal je evoluirao u odnosu na ’90-e, tako da bi se svako vraćanje u prošlost sada obilo o glavu – svijet ide naprijed, a publika će se najlakše i najljepše povezati sa radovima koji idu u korak s vremenom.

Kako gledaš na to da se krimi žanr sve više seli iz svoje prapostojbine Amerike i Britanije u Skandinaviju?

Skandinavija i evropske zemlje imaju mnogo toga ponuditi čitaocima u formi krimi žanra. Američki krimi romani krasili su jednu eru, dok moderniji romani koji dolaze preko Atlantika imaju više sličnosti sa evropskim pandanima, što je svakako dobro, jer su po stilu i tematici bliži današnjici.

Da li vidiš šansu da i naša krimi scena postane svjetski poznata, da li ona sa svojom tematikom može konkurisati svjetskoj?

Donato Karici, italijanski krimi pisac proslavio je Rim svojim romanima koje smješta u italijansku prestonicu. Kvalitetan autor i kvalitetan rad otvara prostor svakom geografskom prostoru za prepoznavanje. Uz pojavu interneta i mogućnost prevođenja tekstova na druge jezike, to je danas lakše nego ikad.

   Koji su ti daljnji planovi? Da li razmišljaš o pisanju krimi romana?

Trenutno objavljujem krimi priče dužine 15-20 strana u sklopu saradnje sa BUKA portalom. Publika jako lijepo reaguje na moje priče. Pošto objavljujem u nastavcima, čitaoci mi se često javljaju da im unaprijed pošaljem kompletne priče. Želim se posvetiti pisanju priča još neko vrijeme, da bih bio spreman na roman. Imam visoka očekivanja od sebe, a vjerujem da i publika tako misli. Sve me to opredjeljuje da sačekam još malo na roman. Nadam se da će radnja biti smještena u Banja Luku i da ću je uspjeti uvrstiti na mapu gradova fiktivnog zločina.

Odlomak iz Đorđeve krimi priče Zrna sumnje

Prostorija za pušače lokala ,,Mirjan’’ smještenog iza banjalučkog Okružnog suda bila je odvojena paravanom od sale za ručavanje. Stolovi u sredini prostorije bili su okruženi crno-bijelim fotografijama, postavljenim na zelenkaste tapete. Sa plafona je visio luster okićen svjetlucavim lampicama, sličnim novogodišnjim ukrasima.

Pogledavši na sat, Bane Janković iskapio je kafu koja se nalazila pred njim. Gotovo pola sata slušao je sagovornicu sa druge strane stola. Uspravno sjedeći, Dijana Rodić posmatrala ga je sitnim, izduženim očima. Lice je prekrila debelim slojem pudera u nespretnom pokušaju da učini bore nevidljivim. Bane se pravio da ne primjećuje njen duboki dekolte koji je nevješto sakrivala pramenovima, opuštenim preko grudi.

,,Šta kažeš, Bane, možeš li nagovoriti Davida da odobri sredstva?’’

Odmaknuvši lice od oblaka dima koji je Dijana izdahnula ka njemu, Bane pogleda u stranu. Zategnuti mišići vrata otkriše vene čije je linije prekidala pripijena košulja.

,,Nisam njegov savjetnik. Ne znam koliko će imati sluha za moje riječi.’’

Dijana se nagnu naprijed, grudima ovlaš dotakavši sto. Dugačka cigareta visila joj je među prstima, a iz usana premazanih crvenim karminom izađe oblak dima. Tišinu u prostoriji prekidalo je samo Banetovo lupkanje cipelom o pod.

,,Hajde!’’, reče ona i podignu obrve, ,,Ti si mu najbolji prijatelj, tebe će slušati.’’

,,Problem je što nisam u tom poslu.’’, odgovori Bane, ,,Ne znam zašto bi uzeo moj savjet za ozbiljno, kada se ne bavim tim stvarima.’’

,,Zato što si advokat. I to veoma dobar. Mislila sam da svakoga možeš ubijediti u ono što želiš.’’

Bane uzdahnu. Duboko u sebi znao je da ga Dijana obrađuje. Oćutao je na trenutak, a onda se nagnuo ka njoj. Slatkasti miris pomiješan sa duvanom masirao mu je nozdrve.

,,Ja branim dilere, ubice i lopove Privredno pravo je nešto sasvim drugo. Možda je bolje da mu preporučim nekog ko se bavi time.’’

,,Ali taj neko nije ti.’’, nasmija se Dijana, ,,Uostalom, David mrzi advokate. Ti si mu jedini prijatelj iz te branše. Ne tražim od tebe mnogo. Sve imam spremno. Završen projekat, lokaciju, sve. Od tebe samo trebam da nagovoriš Davida da mi odobri finansije.’’

Iz unutrašnjeg džepa sakoa Bane izvadi novčanik. Stavio je novčanicu preko računa i pogledao na sat. Ročište mu je počinjalo za pola sata. Preko puta njega Dijana se vrpoljila u stolici, zavodljivo uvijajući kosu. Olabavio je kravatu i uzdahnuo.

,,Ispričaj mi opet šta imaš u vidu.’’

Bore na Dijaninom licu odjednom nestaše. Iza karmina se pojavi red blistavih zuba. Uhvatila je Banetovu ruku i uputila mu pogled pun zahvalnosti.

,,Znaš da David i ja imamo restoran u centru. Mislila sam da otvorimo još dva. Jedan u kanjonu Vrbasa, a drugi u Laktašima, pored onog jezera. Imam čitav plan, čak i skice oba restorana. Ovo će biti divna investicija jer naš restoran zamre u ljetnje dane. Zato je ovo ono što Davidu i meni treba. Problem je što David voli voditi poslove na jednom mjestu i misli da sezonski restorani nisu dobri. Trebaš mi ti da ga uvjeriš koliko je to dobro i isplativo. Hajde, Bane, pokazala sam ti već sve skice.’’

Blagi osmjeh razvi se na njegovim usnama. Približio se Dijani i dlanom joj prekrio podlakticu.

,,Želiš da nagovorim tvog muža da ti ustupi novac za koji ti ne vjeruje dovoljno da bi ga dobila? I to za projekat o kojem ni sam ne znam ništa osim onoga što mi ti kažeš?’’

Dijanine oči sjevnuše. Dok je zabacivala kosu, ispravila se, izbacivši grudi naprijed.,,Upravo tako, Bane.’’

nastavak priče na

http://www.6yka.com/novost/120266/buka-otkriva-sta-se-krije-iza-ubistva-supruge-poznatog-banjaluckog-biznismena-

aleksandar.krecar

aleksandar.krecar

Volimo pročitati vaše mišljenje...