Natrag u prošlost (3): Povratak nostalgije

U prvom dijelu ovog teksta pričao sam o tri predmeta koja su našla način da nam se vrate u 2017 godini (koga zanima da li je to bilo zasluženo, tekst može čitati ovdje).

Ali nisu samo predmeti ti koji nas progone iz prošlosti. Najbolji svjedok toga svakako možemo tražiti u svijetu filma. Samo u januaru 2017. imali smo 10 naslova koji su bili reboot, nastavak, stripovski spektakl ili nostalgični film. Do kraja godine najavljeno je još približno 60 filmova koji spadaju u ovu kategoriju. Kako i zašto smo se doveli u situaciju da Hollywood štampa ovakve filmove?

Krenimo od jednostavnijih primjera, zašto nam je potreban još jedan “Alien”, “Saw” ili “Jurassic Park” film? Naravno da nam nisu potrebni, osnovna radnja svake od ovih saga davno je završila, ipak konstantno imamo neki novi reboot, nastavak ili dopunu priče. Greška nas konzumenata je ta što se iznova nadamo da će biti još jedan fantastičan “Terminator” ili još jedan svjež i originalan nastavak “Star Wars” sage, pa pohrlimo u kina te uživamo i hvalimo reciklažu već viđenog materijala.

http://worldversus.com/

Sve društvene igre i stripovi koje su američka djeca iz 80ih i 90ih posjedovala danas su adaptirani u filmove, a razlog je veoma jednostavan (i logičan). Djeca 80ih i 90ih danas su odrasli ljudi, imaju svoju djecu, sa sadržajem svog djetinjstva nisu se susretali barem jednu deceniju. A tko se ne želi vratiti u bezbrižne dane, kada je najveća obaveza bila školska zadaća? I naravno zašto svojem potomstvo ne izložiti tom istom vidu zabave? Ako je djecu  80ih i 90ih oblikovalo u sjajne ljude zašto ne bi tako isto djelovalo na djecu rođenu iza 2010. godine?

“La La Land” zasigurno je film o kojem se najviše brujalo u 2016. godini, ali da li bi mogli zastati i zapitati se zašto? Kada smo već tu zapitajmo se zašto smo potrčali u kina gledati “Cafe Society”  i “Hail Caesar!”? Svi mi želimo još jednom vidjeti New York u zagušenom dimu noćnih klubova i njihovih vlasnika gangstera ili Hollywood u vrijeme mjuzikla i filmova epskim razmjera? A to su nam priredili Damien Chazelle, Woody Allen i braća Coen u svojim filmovima.

http://www.independent.co.uk

Da sada probamo odgovoriti na pitanje “Kako i zašto smo se doveli u situaciju da Hollywood štampa ovakve filmove?”. Kratki odgovor bio bi nostalgija. Glavna tema dvadesete sezona animiranog serijala “South Park” upravo je bila nostalgija. Već u prvoj epizodi autori ovog serijala upoznali su nas sa “Bobicama Nostalgije”, čudnovatim voćem koje nas vodi u prošlost, na ono fino toplo mjesto, gdje su stvari bile bolje i jednostavnije. Svijet je danas na “Bobicama Nostalgije”, ljudi ne žele iskusiti nešto novo i prihvatiti društveni napredak. Ubrzani tempo življenja i kiša informacija koja nas zasipa svakog dana naprosto su nešto s čim se ne znamo nositi, te se stoga odlučujemo na bijeg u mirnija vremena. Veliki filmski studiji u protekloj deceniji naučili su kako da iskoriste pogubljenost društva, te krenuli snimati radove na kojima ne moraju mnogo strahovati o kvalitetu produkta, jer će ga prodati nostalgija.

U moru nostalgije Hollywood je zaboravio šta je to zaista film? Zaboravili su da je film tu kako bi nam prikazao mogućnosti stvarnosti (oponašao je) te istražio koliko daleko može dosegnuti ljudski um. Film nije nešto što je potrebno samo konzumirati, nešto što treba da nam oduzme dva sata u pokušaju da nas zabavi, dobar film publika mora doživjeti, emotivno nas vezati te natjerati na razmišljanje i diskusiju. Dobar film možda nećemo razumjeti na prvu, pa će nas drugo gledanje impresionirati. Potrebni su nam filmovi koje ćemo razumjeti tek u nekom zrelijem životnom dobu, filmove koji su sjajni tek kad se “slegnu u glavi” ili kada krenemo razmišljati o njima. Jer tek kada ostanemo zarobljeni mislima u filmu, nakon što se svjetla u kino sali upale, pogledali smo sjajan film, film za kojim ćemo jednog dana postati nostalgični.

naslovna preuzeta sa https://wall.alphacoders.com

Spread the love
  • 7
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
arman.fatic

arman.fatic

Sarajevski bloger/kolumnista, zagrebački filmski kritičar, mariborski student filozofije. Emigrant koji živi svoj sevdah i svakog dana bježi od sebe kako bi svake noći bio malo bolja osoba.

Comments are closed here.