Lana Bojić: Zidovi me slušaju, a ja im pričam svojim sprejevima

Grafiti predstavljaju umjetničku formu koja za sobom povlači različita mišljenja i stavove. S jedne strane, djela grafitera su cijenjena, dok, s druge strane, njihove radove žele ukloniti. Kako izgleda kada nam je grafiterstvo i hobi i posao, objasnila nam je Lana Bojić, grafiterka iz Sarajeva. Ona posljednjih sedam dana s neformalnom grupom grafitera uljepšava ulice Sarajeva.

Lanini grafiti se nalaze po Sarajevu, Beču, Londonu, Milanu, a uskoro će ih predstaviti i na festivalu u Africi. Lana nije neko ko na putovanjima vrijeme provodi u sunčanju na plaži, kupovanju suvenira, posjećivanju šoping centara… Naime, ona putovanja provodi crtajući, kako bi na taj način zaista osjetila mjesto u kojem se nalazi. U ovom poslu sam ujedinila dvije stvari za koje me veže velika ljubav grafiterstvo i putovanja. Putujem po svijetu i crtam, to je smisao mog života i drago mi je da sam ga pronašla.

Emocije izražava kroz sprej i boje koje stavlja na zidove širom svijeta. Ponosno mogu reći da ja u tome vidim sreću. Nastojim da grafite koje radim povežem s tematikom grada u kojem se nalazim. Ljudi uvijek u mojoj umjetnosti vide nešto svoje i drugačije. Za nekoga grafit koji nacrtam predstavlja more, a za nekoga čovjeka. Uvijek mi je zanimljivo kako ljudi gledaju različito na stvari.

Brojni prolaznici s kojima smo se susreli u Sarajevu prilikom Laninog crtanja po gradskim zidovima reagovali su sa velikom dozom oduševljenja. No, svaka priča ima loše strane, pa nas je Lana upoznala i s nezgodnom situacijom u kojoj se našla: Bila sam u Londonu prije godinu dana kao učesnica zadatka iscrtavanja jednog ogromnog zida u centru Londona. Ja i moja ekipa smo crtali, sve dok tri prolaznika nisu počela da me nazivaju kurvom i prijete da će zvati policiju. Moji prijatelji su željeli da me zaštite, ali sam smirila situaciju podsjećajući da smo u London došli da se bavimo umjetnošću. Nastala je cika i vriska. Ljudi su se okupili oko nas, ali se sve na kraju dobro završilo.

 

Ne mogu svi ljudi voljeti ono što volim ja

Lana se grafiterstvom bavi već devet godina, a završila je srednju umjetničku školu koja ju je uvela u svijet grafiterstva. Kaže da se tokom svoje karijere susretala s različitim pitanjima, ali ono koje joj uvijek zapara uši jeste: Da li je to čime se ti baviš vandalizam ili umjetnost?

Za Lanu je grafiterstvo glavni segment njenog života. Crtajući zarađuje za život. Njen radni dan se ne razlikuje od drugih. Stalno je pod pritiskom šta će nacrtati jer uvijek postoji rizik da, ako se crtež onome ko naruči ne dopadne, može ostati bez honorara.

Lana Bojić; Fotografisala Ema Brljak

Lana Bojić; Fotografisala Ema Brljak

Lana nije oduvijek crtala po zidovima. Sve je krenulo još s flomasterom u ruci na zidu dnevnog boravka sa 4 godine zbog kojeg je grdno nadrapala. Batine je nisu demotivirale nego su izazvale u njoj još veću motivaciju.

Dječacima koji su joj se dopadali ostavljala je poruke u obliku crteža na vratima u WC-u. Nastavnici su uporno pokušavali da saznaju ko je autor tih ljubavnih crteža, kako su ih nazivali, no Lana zbog straha od kazne nije nikada smjela da prizna da je ona autorica istih.

Kasnije je crtala po vozovima, sportskim dvoranama, ruševinama različitih objekata, pa čak i instrumentima poput klavira. Jednom prilikom je zbog svojih grafita provela i 24 sata u policijskoj stanici.

Mještani su je prijavili jer je s maskom u šumi crtala po napuštenoj ruševini. U zanosu crtanja prekinuo je glas policijske sirene. U tom trenutku, krv joj se sledila u žilama. No, unatoč tome, Lana nema nikakve sumnje oko toga da je grafiterstvo zaista njen poziv.

Pomaže mi da iskažem osjećaje, kakvi god oni bili, i koliko god čudno zvučalo, zidovi me slušaju, a ja im pričam svojim sprejevima. Svaki zid smatram svojim platnom i mislim da nijedan ne zaslužuje da bude prazan.  

Ljudi poput Lane grafite vide isključivo kao način umjetničkog izražaja, a ne kao vandalsko ponašanje. Kada Laninim radovima suprotstavimo huligansko ponašanje navijača pojedinih klubova, onda je vrlo jasna razlika šta je umjetnost, a šta vandalizam.

Ljudima poput Lane cilj je zapravo iskazati umjetnost kroz boje sprejeva. Sve dok se vodimo tom filozofijom, sprej – kao umjetnički rekvizit – bit će smatran poželjnim, iako će nekolicini ljudi on uvijek biti simbol negativnog. A osobe kao Lana, koje sprejevima žele ubiti monotoniju i uljepšati prostor svojim djelima, bit će umjetnici.

Comments are closed here.