Ko srcem svira, publika ga najbolje čuje

Trojica mladića, polaznika Srednje muzičke škole u Sarajevu, do kraja avgusta će Sarajlijama i turistima glavnog grada BiH poklanjati besplatne koncerte. A svaki od tih koncerata je gozba za uši.

„Devojko mala, pesmo moga grada“, začulo se sa stepenica Gradske tržnice u Sarajevu. Svaka nota prožeta dubokom emocijom, pojačana zvukom saksofona, gitare, usne harmonike i trube, dok ljudi aplaudiraju trojici mladića i govore: „Another one song“.

Kad ih slušate, odmah dobijete onaj svima nama poznati dojam da je u pjesmama vrijeme stalo. Ovdje ispred Gradske tržnice, u Ferhadiji, gdje građani i turisti inače prolaze, sada odjednom zaustave žurne korake, poslušaju ove ritmove, plešu. Čak ni stariji ljudi ni djeca ne ostaju imuni na vrckaste ritmove kompozicija koje mame na ples, a ovi mladići donose dašak atmosfere sa uličnih koncerata u predgrađima Pariza, Milana i svjetskih metropola.

Mirza Sijerčić, Ali Ljuštaku i Benin Mujkić su srednjoškolci muzičke škole koji su osmislili jednočasovni repertoar koji se sastoji od najljepših kompozicija raznovrsnih žanrova.

 

Note na poklon Sarajevu

Njihovo muzičko putovanje je započelo u maju ove godine, a cilj je da se kao mladi muzički talenti predstave publici i ispromovišu svoje umijeće.

„Želja nam je da ne ostajemo iza zatvorenih vrata, da pokažemo šta znamo i da širimo kulturu mladih muzičara u našem gradu. Naša srednja muzička škola je na ovom projektu dobila podršku Kantona Sarajevo, a reakcije publike su odlične“, rekao je Benin Mujkić u pauzi od sviranja. Ovaj mladić, dok i dalje u svojim crvenim starkama tapka u ritmu, samouvjereno priča kako je on zadužen za trubu i usnu harmoniku u ovoj veseloj i raspjevanoj skupini.

Ponedjeljak, utorak i četvrtak su dani rezervisani za izvođenje koncerata, a momci će uveseljavati publiku i turiste do kraja avgusta, kreirati nevidljive mostove među najrazličitijim posjetiocima i muzičkim ukusima. I upravo se to i čuje u njihovom repertoaru – ex-yu balade, kubanski ritmovi, senzualni jazz, blues… Za svakog prolaznika poseban dar.

„Našli smo se na probi i s obzirom na to da imamo već nekog muzičkog iskustva s ovim pjesmama, a i lično su nam drage, spojili smo naša razmišljanja i naš lični doživljaj muzike. Jednostavno, zasvirali smo spontano i to je bilo najljepše od svega“, rekao je Mirza. Čak i dok nam daje izjavu ne odvaja se od svoga saksofona. On svoj svoj muzički instrument nosi svuda sa sobom, pa čak i na neformalna okupljanja mladih kako bi uveseljavao i sebe i druge.

Kada srcem sviraju, tada ih razumiju sve generacije, ali desi se ponekad da u žurbi i panici ljudi ne primijete lijepe stvari oko sebe. Ipak, djeca sve primjećuju i, pred kraj koncerta, dok su mladi muzičari pakovali svoju opremu, prilazili su im najmlađi da se fotografišu s njima i pregledaju instrumente.

„Nekome se naš repertoar sviđa, a nekome ne. Sve zavisi šta ljudi vole da slušaju, ali mi se trudimo da im ponudimo najkvalitetnije. Mi dodamo svakoj kompoziciji neku našu finesu, a svakako sam mišljenja da tu priču o jazzu, bluesu, pop i rock muzici treba gurati“, ponosno nam je i s nekim sjajem u očima rekao Ali, vokal i gitarista mladog benda koji je publici na ležeran način vokalno dočarao pjesme – kao da to oduvijek radi.

Muzika je znoj na čelu poslije nastupa

Da bi sve to nama iz publike izgledalo sjajno i da bi zaslužili aplauze, iza njihovih pjevljivih kompozicija stoje sati i sati napornog rada, znoja na čelu, pozitivne treme, iščekivanja, ali i štimanja instrumenata i zavrzlame od dosta kablova preko kojih se jedva pređe bez zapinjanja. Neki su poslije koncerta samo produžili dalje niz Ferhadiju u potrazi za nekom novom zabavom, ali mnogi su ostali i prozborili koju riječ sa momcima koji su osmijehom i pozitivnom energijom rado prigrlili svakoga ko im je prišao. Možda kroz nekoliko godina zasijaju nove muzičke nade i krenu stazama Mirze, Alija i Benina, pa umjesto u publici budu na sceni.

natasa.lazukic

natasa.lazukic

Comments are closed here.