Odgovori psihologa 17: “Samo nježno prema sebi”

Dragi i drage,

nadam se da ste imali lijepo, okrepljujuće, osvježavajuće i strastveno ljeto!

Odmorio je i vaš psiholog s Karika i spreman sam da ponovo odgovaram na sva vaša pitanja, nedoumice i probleme, te da zajedno brinemo i razgovaramo o mentalnom zdravlju. Naravno, pored odgovora na vaša pitanja, planiram vam i dalje pisati o čarima psihoterapije!

Tu sam za vas!

Iskreno vaš,

Ognjen Pjano, klinički psiholog

 

Pitanje br. 52

„Zdravo, da li će biti riječi još o psihoterapiji? Šta kada se ne poklope da tako kažem terapeut i mi? Ja sam bila devet mjeseci, REBT terapija, tako nešto, nikakav učinak. Nameće mi se osjećaj da meni nema pomoći.“

Odgovor:

Pozdrav za tebe i hvala ti na ovom pitanju! Da, govorićemo još o psihoterapiji i njenoj ulozi kad je u pitanju mentalno zdravlje. Kad se ne poklopimo terapeut i mi, najbolje je prekinuti psihoterapiju i potražiti drugog terapeuta koji će nam više odgovarati. Naravno, prije toga možeš da razgovaraš sa psihoterapeutom o onome što se dešava u psihoterapiji, o eventualnom zastoju u procesu koji vidiš i osjetiš, o onome što ti smeta i ne odgovara, a na to imaš apsolutno pravo bez ikakvog ustručavanja. Skroz je ok da jedan isti terapeut neće odgovarati tebi i meni. Zašto? Zato što smo svi drugačiji, jedinstveni, s drugačijim potrebama, crtama ličnosti i obojeni drugačijim iskustvom. Dešava se, nekad, da se ličnost terapeuta ne poklapa s ličnošću klijenta i obrnuto. Kao što i klijent ima svoj temperament, karakter, unutrašnje konflikte, tako ima i psihoterapeut. Međutim, treba naglasiti da to ne znači da terapeut nije dobar ili da ti ne može pomoći neki drugi terapeut. Takođe, potrebno je naglasiti da ima više psihoterapijskih modaliteta/škola/pravaca i da neće svakoj osobi biti od koristi npr. jedan modalitet, kao u tvom slučaju REBT. Pri izboru psihoterapeuta raspitaj se koji je modalitet završio/la te istraži na čemu se taj modalitet zasniva, koji su mu osnovni postulati, te da li tebi kao osobi odgovara taj pristup. Nemoj da odustaješ, ako prvo iskustvo nije bilo onakvo kako si očekivala, sada već znaš šta je to što ne želiš! Ako imaš još nekih pitanja, slobodno mi piši! I srećno!

 

Pitanje br. 53

„Lijep pozdrav, voljela bih čuti vaše mišljenje i praktične savjete o tome kako se suočiti sa svjesnim manjkom samopouzdanja, svjesnim negativnim mislima i oštrim samokriticiziranjem. Naglašavam ovu riječ svjesno jer, naime, ja sam toga svjesna da imam manjak samopouzdanja i da sebe oštro kriticiziram za svaku pa i najmanju sitnicu koju pogriješim, ali jednostavno me nešto koči u tome da počnem pozitivno razmišljati jer sam toliko utvrdila ove loše navike da mi se čini lažnim kada želim sebe i svoj trud cijeniti. Znam da se to ne može promijeniti preko noći i da je potrebno svakodnevno se boriti, ali moram naglasiti da mi je to jako teško i da se začarani krug samo nastavlja. Unaprijed se zahvaljujem vašem odgovoru!“

Odgovor:

Zdravo! Jedan od koraka kada je u pitanju manjak samopouzdanja i prevelika kritika prema sebi jeste istraživanje i osvješćivanje odakle ta kritika prema sebi dolazi. Evo par pitanja koje možeš sebi da postaviš: Čije kriterijume pokušavam da zadovoljim? Ko je osoba u mom životu koja ne dozvoljava greške? Šta osjećam kad pogriješim? Kad sam se još tako osjećala tokom odrastanja/života? Čije su to riječi i govor u situacijama kada sama sebe kritikujem? 

Kritika prema sebi nije „urođena“, stoga, morali smo to negdje toliko puta čuti i naučiti taj kritikujući obrazac prema sebi i drugim ljudima. Samopouzdanje se gradi kroz odnos s nama bitnim osobama, a tu su prvenstveno roditelji/staratelji ili neki drugi nama bitan autoritet. Način na koji su se oni ponašali prema nama u djetinjstvu, našim uspjesima, potrebama, emocijama, radu, greškama, suočavanju u stresnim situacijama, mi preuzimamo i manifestujemo takvo ponašanje prema sebi u odrasloj dobi. Naravno, ne treba isključivati i ostale faktore kao što su škola, vršnjaci, učitelji itd. Na tom putu izgradnje samopouzdanja, potrebno je da primijetiš svoje dosadašnje uspjehe, kvalitete, te da istražiš ono u čemu si dobra. Kad se javi kritika, vrati se svojim uspjesima koje si uradila do tada. Probaj da razgraničiš šta je tvoja kritika, a šta tuđa. Potrebno je dati sebi dozvolu da pogriješiš. To ne znači da manje vrijediš. Trebamo sagledati grešku iz drugog ugla. Kada grešku posmatramo kao priliku za rast, onda ona dobija sasvim drugačiju „dimenziju“. Ovo su samo neki od načina kako možemo da radimo na našem samopouzdanju, međutim, ukoliko i dalje osjetiš da ne možeš da prekineš ovaj začarani krug, najbolje je da se obratiš psihologu/psihoterapeutu koji će te voditi kroz ovaj proces i biti ti podrška u izgradnji samonjege! Ako imaš još nekih pitanja, slobodno mi piši! Šaljem ti mnogo podrške!

Pitanje br. 54:

„Nikako ne nalazim motivaciju za učenje. Bliži se septembarski rok, pokušavam savladati materiju, međutim, ne ide mi od ruke. Zaista imam želju za uspjehom, mada imam osjećaj da me put do tog cilja ubija. Imam dovoljno vremena da sve spremim i naučim, a plašim se da neću stići zbog bezuspješnog čitanja gradiva. Distrakcija me uzima pod svoje i gubim dosta dragocjenog vremena. Ne znam kako i šta dalje. Užasno sam zapetljana. Help.“

Odgovor:

Pozdrav za tebe! Treba istražiti gdje se ta motivacija s početka studija izgubila, šta te tada motivisalo i koji je tvoj krajnji cilj bio. Želja ne bi trebalo da nas ubija, već podstiče na daljnji razvoj. Možda si sebi postavila previše visoke standarde, te treba da redefinišeš iste. Na svakom putu imamo uspone i padove, dobre i loše dane, nekad je okej da uzmemo malo odmora kad primijetimo da nam je previše i da ne možemo da se skoncentrišemo. Šta za tebe znači uspjeh? 

Ako trenutno ne pronalaziš motivaciju, to ne znači da se automatski udaljavaš od uspjeha, već to može biti znak da preispitaš svoje ciljeve. I, naravno, da li se trenutno dešava nešto značajno u tvom životu pa te ometa da naučiš bitan sadržaj? S kojim mislima i emocijama pristupaš učenju? Jedan od razloga zašto ne možemo da se koncentrišemo ili zašto odustajemo od učenja je to što otpisujemo svoje sposobnosti da mi to možemo stići ili uraditi, postavljamo visoke standarde, plašimo se greške itd. Nadam se da će ti ovaj odgovor bar malo pomoći da preispitaš svoju motivaciju i ciljeve. Ako imaš još nekih pitanja slobodno mi piši, a možeš nam javiti i kako je prošao ispitni rok. Srećno!

Fotografije: Unsplash.com

 

Najčitaniji tekstovi

Zašto sve manje studenata upisuje fakultete u BIH - loš kvalitet, demografska kriza ili neperspektivne karijere?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Zlatna Karika Saldina Nurak: Programiranje nije struka za slabiće
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Darko Rundek za „Karike“: „Rijeke znače slobodu i opstanak svih nas“
Ne sudi knjizi po guzici
Odlaze li mladi jer žele ili jer nemaju drugog izbora?
Sigurne kuće imaju skloništa i za djevojke – incesti i seksualno nasilje u porastu
Ivana Džamić: Ponekad mislim da nijedan virus ne može da bude toliki neprijatelj kao što čovek može prema čoveku
More Stories
Toni Toplan: “Poseban je osjećaj slušati muziku koju ste sami napisali”